Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

PREDSJEDNICA REPUBLIKE

KOJA JE PRAVA KOLINDA: Ona koja je ‘trčala poljima dok joj je vjetar šibao rumeno lice’ ili ona koja očajnički traži slobodu i jogurte?

Prvobitni tekst životopisa predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović opisao je jedan idilični svijet, dok u novim izjavama predsjednica opisuje kako je patila zbog nedostatka slobode

Nakon pobjede na izborima i stupanja na dužnost predsjednice Republike u veljači 2015. godine Kolinda Grabar-Kitarović je na službenoj stranici predsjednica.hr objavila podulji životopis koji je privukao pažnju svojom ležernom formom bivajući sličniji školskoj zadaći nego službenoj biografiji najviše državne dužnosnice.

Tekst tog životopisa ubrzo je postao predmetom podsmijeha mnogih baš zbog pjesničkog stila kojim je novoizabrana predsjednica opisala sebe i svijet koji je okružuje. Među ostalim je, primjerice, napisala:

“Bila sam dijete prirode. Vješto se penjala po stablima, kopala zemunice, trčala po pustim poljima dok je vjetar šibao moje lice, uvijek zarumenjeno od sunca ili vjetra. Pomalo dječački mogla sam se popeti na svako stablo, ljuljajući se nad bistrinom Rječine, puštajući se bez straha u hladnu, duboku vodu, izranjajući i hvatajući zrak u plućima i plavetnilo neba u oku.”

KOLINDA U INTERVJUU BRITANSKOM MAGAZINU: ‘Nadam se da će Hrvatska nakon uspjeha Vatrenih postati jadranski tigar’

‘Htjela sam biti slobodna’

Danas se na službenoj stranici predsjednice Republike nalazi drugi, mnogo konvencionalniji životopis iz kojeg su izostavljena lirska sjećanja na djetinjstvo i opisi prirode, a njezin prvotno objavljeni životopis u cijelosti možete pročitati OVDJE.

Njezina izjava u intervjuu bečkom Kleine Zeitungu jučer i danas izazvala je brojne, mahom oštre rekacije: “Odrasla sam u komunizmu, i nisam htjela ništa drugo nego da izađem iz toga. Htjela sam biti slobodna. Htjela sam imati mogućnost u dućanu birati između raznih vrsta jogurta, i da ne moram vlastima priopćavati koliko ću kruha trebati idućeg tjedna”.

Nasuprot tome, u onom čuvenom, prvotno objavljenom životopisu, s oduševljenjem je pisala o svome osjećaju slobode u zavičaju. ” (…) Šum vjetra na vrhuncima planina koje okružuju Grobničko polje. U toj zaglušujućoj tišini s pogledom na zelenilo bora, smreke i jele, i plavetnilo neba, mora i otoka u daljini, osjećala sam se slobodnom poput ptice.”

U nedostatku slobode slobodno otišla u Ameriku

Ako je izjavom o manjku slobode izbora (jogurta) mislila isključivo na političke i ekonomske slobode, a ne svoje djevojačke refleksije o unutranjoj slobodi, valja podsjetiti na još jedan detalj iz njezine biografije.

“Nakon završene osnovne škole u Donjem Jelenju i tri razreda u Riječkoj gimnaziji, četvrti razred srednjoškolskog obrazovanja završila sam u SAD-u, u Los Alamosu, New Mexico. Odluka za taj odlazak u sklopu učeničke razmjene bila je isključivo moja. Sama sam odradila sve pripreme za put i, tek danas sam toga svjesna, prilično hrabro krenula naprijed. To je bio moj prvi odlazak od kuće, u svijet. (…)”.

JOGURT OFENZIVA: Kad je predsjednica kretala u školu, proizvodnja jogurta u Jugi je skočila za 20%. No, ona je ubrzo otišla u Ameriku…

Spominjala životne padove, a neprestano se uspinjala

Stare, trošne stepnice obiteljske kuće u onom svom lirskom životopisu Grabar-Kitarović je iskoristila kao metaforu vlastite životne skalinade. “Uspomena na te stepenice obilježit će cijeli moj život, pun izazova, uspona, a ponekad i posrtanja, ali neprestanog uspinjanja. Ponekad lagano, ponekad uz poteškoće, unatoč svim preprekama, unatoč kamenju na putu, bio je to neprestani i kontinuirani uspon. To je postala i moja životna filozofija: svaki je pad novi uspon, nova stepenica”, napisala je ondje.

No, čak i sama istodobno konstatira da je njezin dosadašnji život bio neprestani uspon: srednju školu završila je u SAD-u, u roku je diplomirala engleski i španjolski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u Beču završila Diplomatsku akademiju, u SAD-u se školovala kao dobitnica Fulbrightove stipendije, još kao studentica stažirala je u Ministarstvu znanosti i tehnologije te Ministarstvu vanjskih poslova…

Godine 1997. odlazi u hrvatsko veleposlanstvo u Kanadi, a godine 2003. postaje članica Vlade Ive Sanadera, najprije kao ministrica europskih integracija, a zatim i vanjskih poslova. Otamo 2008. odlazi za veleposlanicu u SAD, a 2011. postaje pomoćnica glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju da bi 2015. bila izabrana za predsjednicu Republike.

Obožavala je povijest, a danas je često pogrešno interpretira

U onom poznatom, kasnije uklonjenom životopisu napisala je da je još kao dijete “obožavala povijest”, a “povijesne knjige upijala do ranih jutarnjih sati”. No, čini se da je  s vremenom zaboravila što je čitala ili je pogrešne knjige čitala. O tome je nedavno pisao i kolumnist Net.hr-a, povjesničar Hrvoje Klasić.

“Kao povjesničaru uopće mi ne smeta činjenica što gđa. Grabar-Kitarović ne zna baš najbolje hrvatsku povijest. Što u potpuno pogrešnom kontekstu koristi termine iz povijesti pa npr. navijačke huligane naziva ‘orjunašima’. Što ne razumije povijesni kontekst pa ‘one’ koji su u svibnju 1945. pobjegli iz NDH naziva domoljubima. Što ‘za dom spremni’ unatoč konsenzusu ‘lijevih’ i ‘desnih’ povjesničara da se radi isključivo o ustaškom, ona smatra starim hrvatskim pozdravom. Šteta što te stvari ne zna, ali mi njezino neznanje ne smeta. Nije nažalost niti prva niti zadnja koja stavove o hrvatskoj povijesti gradi na izjavama nadripovjesničara, i koja se ne informira čitanjem međunarodno relevantnih historiografskih radova nego tekstova objavljenima na opskurnim internetskim portalima”, napisao je Klasić.

Valja tomu dodati da je Grabar-Kitarović u više navrata Hrvatsku, odnosno bivšu Jugoslaviju svrstavala među zemlje koje su tijekom Hladnog rata bile iza tzv. Željezne zavjese, iako su to isključivo bile zemlje Istočnog bloka, ovisne o Sovjetskom Savezu, što Jugoslavija nije bila još od 1948. godine.

POVJESNIČAR ZA NET.HR KAŽE DA KOLINDA NEMA POJMA: ‘Uskoro će osnovati i komisiju koja će utvrđivati je li Zemlja stvarno okrugla’

Iseljavanje smatra problemom, a godinama je radila vani

I činjenicu da je više od deset godina provela u inozemstvu ne ističe suviše glasno kada s položaja predsjednice Republike danas upozorava na pošast iseljavanja ljudi iz Hrvatske. Ona je u inozemstvu (Kanada, SAD, sjedište NATO-a u Bruxellesu…) obavljala najviše diplomatske dužnosti te na njima iskoristila svoja znanja i umijeća. Isto čine i ljudi koji, u svojim strukama i profesijama odlaze u inizemstvo.

“Zar ćemo mirno gledati kako se gasi život u Dalmatinskoj zagori, a Sinj i Cetinska krajina ostaju bez budućih alkara i alkarskih momaka”, poručila je ljetos na Sinjskoj alci. Kao predsjednici, dužnost joj je upozoriti na goruće probleme poput iseljavanja. No, svi oni koji odlaze žele naći ili iskoristiti priliku kakva se njoj prvi put ukazala još kao srednjoškolki.

“Bile su to lijepe i izazovne, ali također i vrlo zahtjevne godine. Svijet mi odavno nije bio stranac. Nove okolnosti, nova poznanstva, nove dužnosti i vještine obogaćuju čovjeka na mnogo načina”, napisala je u “onom” životopisu, a isto bi, bez sumnje, potpisala većina onih koji su proteklih godina otišli iz Hrvatske.

10 NAJGORIH KOLINDINIH GAFOVA: Prošle su točno tri godine otkako je slavila na izborima, evo po čemu je pamtimo

 

Povratak na Net.hr