Novinarski odlazak na gradilište Pelješkog mosta podrazumijeva i neizbježni naputak urednika da porazgovaramo s nekim od tamošnjih kineskih radnika i saznamo kako im je, što rade kad ne grade, sviđa li im se na jugu Hrvatske... Nažalost, taj je zadatak postao neispunjiv otkako je proglašena pandemija koronavirusa.

Stroža pravila otkako traje pandemija

Nije riječ o nesusretljivosti ili podozrivosti Kineza, jer bilo je reportaža prije pošasti koronavirusa u kojima su oni spremno razgovarali s novinarima, slikali se i pričali kako grade most i "ubijaju" slobodno vrijeme. Sada, međutim, ni uz najbolju volju naših domaćina iz Hrvatskih cesta da nam dogovore razgovor s nekim od njih, konzorcij China Road and Bridge Corporation (CRBC) jednostavno preporučuje svojim radnicima da izbjegavaju kontakte sa svima izvan samog gradilišta.

Ta je odluka posve razumljiva znaju li se sve okolnosti, nagađanja pa i predrasude vezane uz pandemiju virusa koji je potekao upravo iz Kine. Očito je da su Kinezi vrlo oprezni, da "pušu na hladno" štono bismo mi rekli i da ne žele ugroziti svoju reputaciju. CRBC je jedna od četiri velike kineske državne tvrtke s međunarodnim ugledom, koja posluje u čak 60 zemalja svijeta. A usto je Pelješki most trenutno jedini i dosad najveći infrastrukturni projekt Kine na području Europske unije.

Kinezi rade danonoćno, udarnički

A gradilištu je oko 680 ljudi, od kojih su 120 tehničko osoblje. Svi radnici i čitav tehnički support su kineski, a samo za neke specijalizirane radove se angažiraju tvrtke iz drugih zemalja. Jedini Kinez s kojim smo koliko-toliko kontaktirali bio je radnik na ulaznoj kapiji koji nas je, zakukuljen u bijeli kombinezon od glave do pete, upozorio da obavezno moramo nositi zaštitne maske, izmjerio nam temperaturu i propustio nas na gradilište. Ondje smo kineske radnike viđali iz daljine ili u prolazu.

Čak i da im je dozvoljen razgovor s novinarima, za to vjerojatno ne bi imali mnogo vremena budući da je tempo doista udarnički. Nema puno stajanja jer čelična rasponska konstrukcija mosta treba biti gotova u kolovozu, a čitav most dovršen početkom iduće godine.

Inženjer Ivica Granić, Metkovljanin koji se odmah na početku priključio CRBC-u, kaže nam da se na pojedinim stupovima mosta radi u tri smjene, dakle i noću. A slovenski inženjer Marjan Pipenbaher, glavni i odgovorni projektant mosta, rekao nam je kako je ugodno iznenađen napredovanjem radova proteklih mjeseci.

'Spriječi nesreću i osigurat ćeš sreću'  

O radnoj odgovornosti svjedoče i motivacijske parole koje smo viđali posvuda na gradilištu. Ona glavna, postavljena odmah podno upornog stupa mosta na obali kod Komarne, glasi: "Gradnjom Pelješkog mosta gradi se prijateljstvo Hrvatske i Kine!". Jedna zvuči kao da je izvučena iz starih socijalističkih udžbenika: "Čvrsti temelji i ispravna načela otvaraju put prema budućnosti!“" No, većina parola apelira na budnost i oprez radnika kako bi se izbjegle nezgode i nesreće: "Stvorite sigurno gradilište, dijelite bolji život!" ili "Spriječi nesreću i osigurat ćeš sreću." Ili pak: "Drži se pravila sigurnosti i svi će biti zdravi i veseli."

Nadzorni inženjer Hrvatskih cesta Davor Perić rekao nam je kako od početka radova na gradilištu nije bilo težih ozljeda, kamoli tragičnih događaja. Najgore što se dogodilo, kaže, bila su iščašenja zglobova. To svjedoči da upozorenja koja nama "strancima" na gradilištu zvuče pomalo pretenciozno, ipak djeluju na radnike.

Kineski radnici smješteni su u dvama kontejnerskim kampovima na pelješkoj strani obale, dok njihovo tehničko osoblje boravi u iznajmljenim apartmanima, većinom u Komarni, mjestašcu odmah uz budući most, koje će uskoro postati važan toponim na jadranskoj obali.

'Guštali su našu rubu i vina, a onda je došla korona'

O kineskim radnicima najviše smo, zapravo, doznali iz druge ruke, od Ive Jerkovića, mladog predsjednika Mjesnog odbora Komarna i vlasnika jednog tamošnjeg restorana. On kaže kako mještani već više od dvije godine žive s Kinezima", ali i da ih očekuju u budućnosti.

"Moja je procjena procjena da će dosta kineskih državljana nakon gradnje mosta doći posjetiti Komarnu. U razgovoru s kineskim šefovima saznao sam da je u njihovoj kulturi običaj da kad neka njihova firma negdje u svijetu radi neki veliki projekt poput ovog mosta, dosta Kineza želi potom otići s ponosom vidjeti što su izgradili. Jedan je susjed iz šale rekao da ako ih dođe i 0,5 posto nama je dovoljno", kaže.

Prvog dana kad je proglašena pandemija koronavirusa, kineskim je radnicima, kaže nam Jerković, bilo zabranjeno ulaziti u kafiće i restorane. Sada ih se izvan gradilišta može vidjeti tek kako šeću po vanjskim površinama.

""A prije su dolazili kad nas, jeli naše riblje specijalitete, guštali u domaćim vinima...", prisjeća se Jerković.

'Kod njih se točno zna tko što radi'

Jerković nam je ispričao jednu anegdotu iz koje se, kako kaže, vidi njihov pristup poslu i hijerarhija u kojoj se točno zna podjela poslova.

"Posudio sam od njih jedan mali stroj s gradilišta. Dali su mi ga bez ikakvih problema i samo mi rekli da ga uredno vratim. Kada smo kolega i ja vraćali stroj , parkirao sam ga neki 10-15 metara na cesti dalje nego što je inače stajao. I dolazi mi jedan kineski inženjer moleći da stroj pomaknem još 15 -ak metara jer taman sam ga ostavio ispred šefovog ureda koji otamo voli gledati most pa da mu ne stoji ispred. Kada smo premjestili stroj, kolega i ja krenuli smo iskrcati još dvije-tri kutije s dijelovima. Taman sam uzeo jednu kutiju, podigao je, kad se pojavio jedan kineski radnik i rekao mi da ne možemo mi to raditi, da ostavimo kutije i da će ih oni prenijeti. Znači, apsolutno cijene partnere i kod njih se točno zna tko što radi", ispričao je Jerković.