Svaki roditelj želi za svoje dijete učiniti sve najbolje prije nego se otisne u život. Recimo, svaki roditelj svome djetetu želi priuštiti najbolje školovanje. Želje su pritom svima jednake, ali ne i mogućnosti. Nekome to "najbolje" podrazumijeva da mu dijete, recimo, ode na Veleučilište u Požegu, nekome to znači da mu dijete studira u Zagrebu, a trećima to najbolje zaista znači najbolje. Harvard, primjerice.
Upravo na američkom Harvardu od jeseni će studirati Katarina Kitarović, kći hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. I ne treba biti zloban zbog toga. Na prijamnom testu predsjedničina kći bila je među najboljima, Harvard je među najboljim sveučilištima na svijetu, a u Zagrebu je djevojka pohađala ponajbolju, XV. gimnaziju. Svaki bi roditelj svome djetetu poželio takav uspjeh.
Kad se sudare privatno i javno
No, zloban može ispasti onaj tko će, poput mene sada, sjetiti se nekoliko izjava Kolinde Grabar-Kitarović koja mimo svoje privatne, roditeljske uloge, obnaša i onu javnu, predsjednice Republike. Jer, ima situacija kada je teško odvojiti privatno od javnog, naročito kada se jedno s drugim logički sudaraju.
Možemo li, recimo, zamisliti da je majka Grabar-Kitarović, razgovarajući s vlastitom kćeri uoči njezine prve velike životne odluke, nastupila kao predsjednica? Pa joj kazala isto ono što je početkom 2017. godine u intervjuu austrijskom Kleine Zeitungu poručila ostalim građanima Hrvatske: "Ljudi imaju slobodan izbor pa mogu otići ako smatraju da im ovdje nije dovoljno dobro." Ono što je predsjednica tada izrekla kao prijekor, u ovom bi slučaju moglo zvučati kao topli majčinski savjet.
Ili pretpostavimo da je kao majka svojoj kćeri ponovila ono što je kao predsjednica prošlog ljeta poručila građanima - da je "najveća mana članstva u EU-u sloboda kretanja", a da je "mobilnost dobra ako se ljudi vrate u zemlju". Ako je kćeri tako kazala, možda ju je pokušavala odvratiti od odluke da se upiše na Harvard. Ali, zašto bi ijedan roditelj odvraćao svoje dijete od onoga što se čini najboljim za njega? Čak i kada se kod drugih to isto smatra manom.
Mobilnost je dobra...
Je li Grabar-Kitarović shvativši da joj je kći čvrsto odlučila studirati na Harvardu i da je neće odvratiti od toga, i pred njom ponovila obećanje koje je svečano dala one noći kada je izabrana za predsjednicu Republike: "Hrvatska će biti među najprosperitetnijim zemljama EU-a". Ako mama tako kaže...
Na koncu, pretpostavimo da je predsjednica upitala svoju kćer zašto nije odlučila studirati na zagrebačkom Sveučilištu kao što je ona sama onomad učinila. Pretpostavimo, također, da joj je kći odgovorila kako je razlog u tome što Harvard i zagrebačko Sveučilište na ljestvici najboljih dijeli barem tisuću mjesta. Parafrazirajmo stoga: mobilnost je dobra, ako nam djeca mogu otići na najbolja svjetska sveučilišta.
