Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

KERAMIČARI, KONOBARI...

KATASTROFALNE POSLJEDICE IZBACIVANJA POVIJESTI IZ ŠKOLSKOG PROGRAMA: ‘Ministrica Divjak mlade pretvara u kmetove’

Stručnjaci potez izbacivanja povijsti, zemljopisa i drugih predmeta iz strukovnih škola ocjenjuje katastrofalnima i to ne samo za društvo općenito nego i za ekonomiju te ističe kako će to Hrvatsku unazaditi

Potez ministrice Blaženke Divjak da iz strukovnih škola izbaci povijest, zemljopis i biologiju, a ostavi vjeronauk stručnjaci su nazvali katastrofalnim za društvo, odnosno potezom s dramatičnim posljedicama.

Među njima je i profesor Ekonomskog fakulteta Ljubo Jurčić koji kaže kako je riječ o kontra-znanstvenim potezu koji će nas dodatno ekonomski, građanski i tehnološki unazaditi.
“Ako se tehnologije sve brže mijenjaju, a izbacite iz srednjih škola opće predmete i učite djecu samo usku struku, onda ih ne pripremate za sutra, nego za kratku današnjicu. Dokazano je da razvoj novih tehnologija i njihovo prihvaćanje ne ovisi samo o inženjerima, nego i o strukturi društva koja mora na njih biti prijemčiva, a ovime je se čini posve suprotnom”, tumači Jurčić dodajući kako su predmeti iz opće kulture biti za mladog čovjeka jer mu kroz njih usađuje kultura razmišljanja kroz koju spoznaje da sutra može doći nešto novo te se kreira kapacitet za promjenu.

“Ovakvim pristupom koji zagovara ministrica Divjak naše mlade ljude pretvara se, ne u robove, nego u kmetove, jer ne uči se povijest samo da bi se znalo što se kada dogodilo, nego da bi se spoznala ideja povijesne mijene budući da ta spoznaja ukazuje da ni sutra neće biti kao što je danas”, pojašnjava profesor za Novi list. Nije, veli, slučajno to što se sada pokušava provesti: rezultat je to hrvatskog društva koje izbacuje takve političare i njihove sve ograničenije uvide. Pritom ističe kako svakoj srednjoj školi ili zanatu koji financira država mladima mora biti osigurana razina općeg znanja koja će puno značiti i u ekonomiji jer će, primjerice, društvo biti sposobno pihvatiti razvoj novih tehnologija. Ovako, ističe, to je katastrofa i za ekonomiju.

STRUČNJACI RASTURILI SULUDU VRDOLJAKOVU IDEJU: ‘Tko je pustio čovjeka koji se bavi razdjelnicima da se petlja u školstvo’

‘Selfhelp’ školstvo

O tzv. “Školi za život” Jurčić nema dobro mišljenje, jer, kako kaže, škola je input proizvodnje i mora ljude osposobiti za proizvodnju, a tek onda dolazi život. “To jedino Bog može reći da je nešto ‘za život’, a kad kaže političar, onda se šalje poruka: idemo dobro živjeti a da ništa ne radimo, preskočit ćemo sve ovo između, ne treba nam ni tehnika, ni kako je nešto nastalo, što bismo se mučili, ne treba nam brodogradnja, ništa nam ne treba, mi samo tako hodamo kroz život… To je kao neki ‘selfhelp’, tako mi zvuči”, iznosi mišljenje profesor Jurčić.

Katarina Peović s Odsjeka za kulturalne studije riječkog Filozofskog fakulteta kaže da ministrica svojim potezom ne samo deprivilegirati učenike strukovnih škola nastave nekih važnih predmeta, već će ih deprivilegirati i vertikalne pokretljivosti, mogućnosti da se u jednom trenutku opredijele za neko drugo zanimanje.

“Ako ste završili školu za staklara, kozmetičara, prodavača ili dimnjačara, država se želi osigurati da na tom slabo plaćenom poslu i ostanete. Time nam ministrica poručuje nešto što nam libertarijanci već davno poručuju – velika većina ljudi u Hrvatskoj više nema pravo na široko obrazovanje. Bruxelles nagrađuje poslušnost, a domaći kadar izvršava što mu je naređeno. Europi na periferiji ne trebaju ni povjesničari ni filozofi, već im trebaju sobarice, kozmetičarke, majstori i konobari”, kaže Peović dodajući kako bi se činjenica da naša djeca čitaju Krležu trebala gledati kao prednost, a ne mana.

VRDOLJAKU NIŠTA NIJE SPORNO: ‘Zašto profesor povijesti ne bi posto profesor informatike?’

Usporedba s Njemačkom

Peović navodi kako istraživanja pokazuju da primjerice među učenicima u Njemačkoj postoje ogromne socijalne razlike koje su u pravilu povezane s materijalnim uvjetima života, odnosno s klasom njihovih roditelja. Djeca čiji roditelji rade slabo plaćene poslove najčešće ostaju u klasi svojih roditelja, na sličnim radnim mjestima.

“Takva striktna društvena struktura koja se i kod nas želi uvesti, imat će, pak, dramatičnije posljedice na našoj periferiji ili polu-periferiji, nego u bogatim zemljama kapitalističkog centra, jer će tamo i siromašniji slojevi stanovništva živjeti u relativno boljim uvjetima. Nažalost, dolazimo opet u doba kada će samo povlašteni imati priliku čitati književnost i studirati filozofiju. Tako je bilo nekad, tako će biti i sad. Samo u jednom kratkom periodu povijesti, koji nije bio idealan no koji je označio neki iskorak, ljudi na ovim prostorima imali su priliku iskusiti makar umjerenu vertikalnu pokretljivost”, zaključuje Peović.

Povratak na Net.hr