Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kapa voda sa stropa, namještaj se raspada, a naplaćuju 300 eura mjesečno

Mladi Splićani koji nemaju riješeno stambeno pitanje u posljednje vrijeme sve više odgađaju odlazak iz roditeljskog doma. Dok na kupnju vlastite nekretnine obično ne mogu ni pomišljati, sve je više i onih kojima ni unajmljivanje stana nije realna opcija.

Stanarina u Splitu znatno je viša nego u Zagrebu, i do 100 eura po stanu, što zbog manjka praznih nekretnina, što zbog turizma kojem je u tom gradu sve podređeno. Splitsko tržište stanova za najam općenito je poprilično neorganizirano, brojni stanovi iznajmljuju se na crno, nudi se doista svašta, a cijene su u pravilu – paprene. Kreću se između pet i osam eura po četvornome metru, ovisno o lokaciji, piše Slobodna Dalmacija.

Nekretnina viška

Svoj put do podstanarskog stana u Splitu s novinarima je podijelila mlada inženjerka geodezije.

“Prije tri godine dečko i ja prvi put smo se odlučili osamostaliti od roditelja i tražiti podstanarski stan. Prema mojem iskustvu, ljudi iznajmljuju nezamislive stanove, poput onih u kojima doslovce kapa voda sa stropa, opremljenih namještajem u raspadajućem stanju, po zaista bezobraznim cijenama, od 300 i više eura mjesečno.

Radi se o tome da vlasnici obično imaju nekretninu viška koju nekome nastoje ‘uvaliti’ a da u nju ništa ne ulože.

Osim toga, većina njih neće vam odbiti od najamnine ako sami odlučite nešto uložiti u stan, primjerice kupiti novi krevet ili ormar”, kaže Splićanka.

“Danas živimo u jednosobnom stanu u širem centru grada, plaćamo ga 2.250 kuna mjesečno, a vlasnik je zaista korektan i susretljiv. Međutim, svjesna sam da mnogi moji vršnjaci nisu u mogućnosti živjeti samostalno. Bez dvije plaće ili pomoći roditelja mislim da je to gotovo i nemoguće”, priznaje 28-godišnjakinja.

Ozbiljno traženje stana traje mjesecima, a pri tome potencijalni unajmljivači nerijetko moraju odgovarati na niz pitanja. O držanju kućnih ljubimaca obično nema ni govora. Vlasnicima su uglavnom draže žene od muškaraca, to jest djevojke od mladića kad je o studentskoj populaciji riječ, kao i obiteljski ljudi, iako se na djecu baš i ne gleda blagonaklono.
Imate li i vi sličnih iskustava? Šaljite na vijesti@portal.net.hr.

Povratak na Net.hr