Visoko kancerogeni aromatski ugljikovodik benzen ispušta se s brodova za prijevoz kemikalija u Jadransko more, obično nakon što ga se iskrca u talijanskim lukama.
Tu su priču, Novom listu, potvrdili neki hrvatski pomorci koji su plovili, ili još uvijek plove, na takvim brodovima. Iako su i sami protivnici takvog zagađivanja okoliša, pomorci su primorani to činiti. Vlasnici brodova to od njih zahtijevaju budući da je skupo odlaganje takvog otpada, a i rijetke su luke koje ga mogu negdje zbrinuti.
U spremnicima brodova, nakon iskrcaja benzena ili nekih drugih kemikalija, ostane određena količina sirovine koju prevoze, a koja se zatim ispušta u more ubrzo nakon isplovljivanja iz luke u kojoj je obavljen iskrcaj. Pomorci svjedoče da je obično riječ o nekakvih 400-tinjak litara tekućine. Problem je, međutim, što se ispuštanje, primjerice, benzena – koji se koristi kao otapalo u industriji, ali i za proizvodnju lijekova, lakova, boja – vrlo teško može otkriti jer je riječ o bezbojnoj tekućini koja vrlo lako isparava.
Prema međunarodnoj konvenciji MARPOL, koju je usvojila i Hrvatska, brodovima je doista dopušteno ispuštanje nekih kemikalija, odnosno štetnih tekućih tvari iz svojih tankova, no to ne smiju činiti unutar 12 nautičkih milja od obale, odnosno u teritorijalnom moru, brod pritom mora biti u vožnji, mora imati uređaje kojima se kontrolira količina i brzina ispuštanja, dok brzina ispuštanja ne smije biti veća od 30 litara na jednu nautičku milju.
No pomorci s kojima je Novi list razgovarao tvrde da se s brodova ispušta najmanje duplo veća količina od dopuštene te da se kemikalije ispuštaju puno bliže obali no što je propisano.
Ministarstvo mora nema saznanja o ispuštanju opasnih kemikalija s brodova u Jadranu.
"Svi brodovi koji prevoze opasne tvari u tekućem stanju imaju knjigu o uljima te knjigu o transferu i prekrcaju tekućeg tereta u koje moraju unositi sve operacije i količine kojima raspolažu, te ih pri pranju spremaju u posebno izrađen tank na brodu (slop tank). Kemikalije s točno navedenim količinama predaju u sljedećoj luci, te se one dalje prate i obrađuju na propisan način", pojasnili su.
Također su naveli i da u vodama pod jurisdikcijom Hrvatske nije dopušteno s brodova bilo koje zastave ispuštati onečišćujuće kemikalije ili druge opasne i štetne tvari. No, ZERP se ne primjenjuje na članice EU-a, pa hrvatska Obalna straža ne može kontrolirati brodove iz EU-a koji tuda plove.
Iz Ministarstva su pozvali sve koji imaju saznanja o ispuštanju kemikalija u Jadran da to prijave nadležnoj lučkoj kapetaniji.
"Prema Okvirnoj direktivi o vodama EU-a, benzen je jedan od spojeva koji se nalazi na listi prioritetnih tvari koje se smatraju posebno opasnim za morski okoliš i u zemljama EU-a je propisan redoviti mjesečni monitoring voda na njihove koncentracije. Srednja godišnja koncentracija benzena, prema Direktivi, može iznositi osam mikrograma na litru, a maksimalno dopuštena koncentracija 50 mikrograma na litru. S obzirom na to da su ove vrijednosti značajno manje u odnosu na njegovu topljivost u moru, možemo pretpostaviti da kvaliteta morske vode u područjima gdje se obavlja čišćenje tankova povremeno ne zadovoljava smjernice Direktive o vodama", smatra Voditelj laboratorija za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju dr. sc. Grozdan Kušpilić.
Naglašava da se benzen u industriji intenzivno upotrebljava, zbog čega je njegovo prisustvo dosad ustanovljeno u mnogim prirodnim vodama (rijeke, jezera, estuariji, priobalno more). Međutim, ističe da su detektirane koncentracije bile uglavnom ispod dozvoljenih granica.
