Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

POBJEGAO U SOMBOR

KAKO JE HAŠKI ISTRAŽITELJ UHITIO GRADONAČELNIKA VUKOVARA ZBOG POKOLJA NA OVČARI: ‘Namamio sam ga, ništa nije sumnjao’

‘Nije sumnjao ništa. Čak i kad je ušao u automobil kako bi išao vidjeti Kleina, nije očekivao ništa. Tek kad je došao u Erdut gdje su specijalne snage izvele njega i njegova prijatelja iz automobila, tada je prvi put znao da je učinio pogrešnu stvar…’, opisao je bivši britanski detektiv za HRT

“Riđokosi, brkati britanski detektiv iz Shakespeareovog rodnog mjesta Stratford na rijeci Avon, čovjek s težnjom za međunarodnom pravdom”, tako je u knjizi Juliana Borgera “Krvnikov trag” opisan Kevin Curtis, bivši britanski detektiv koji je od 1995. istraživao ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji za Haški tribunal.

Upravo je Curtis za HRT ispričao detalje akcije u kojoj je uhićen bivši vukovarski gradonačelnik srpske nacionalnosti Slavko Dokmanović. Dokmanović, kojeg su svjedoci prepoznali na farmi u vrijeme pogubljenja, pobjegao je u Sombor.

Kevin CurtisFoto: HRT

Petero preživjelih s Ovčare reklo je isto

“Bio je poznat u Vukovaru i okolici. Volio je nogomet. I dok su žrtve dovlačene na farmu Ovčara on je hodao okolo, smijao se i šalio, udarao ljude u glavu kao da je riječ o nogometu. Petero preživjelih s Ovčare reklo je isto – da je bio itekako upleten. I nije mario. Nije mario što će se dogoditi tim ljudima”, ispričao je Curtis za HRT.

Dokmanovića ruka pravde nije stigla u Somboru kamo je pobjegao već su ga nasamarili te se vratio na hrvatsko tlo. Naime, doznali su da se javio uredu Haškog tribunala u Beogradu gdje je tvrdio kako ima dokaze protiv Hrvata u Vukovaru. To im je bila prilika da ga pozovu na razgovor.

Curtis je s njim razgovarao u njegovom iznajmljenom domu u Somboru te je bio ogorčen jer je smatrao da zaslužuje više od toga. Istražitelj je stekao dojam da samo želi okriviti Hrvate za sve što se dogodilo i za to što ne može do svojih kuća u Trpinji.

Kako ga je bilo moguće uhititi samo u Hrvatskoj, Curtis ga je pozvao u Erdut da razgovara s generalom Kleinom o povratu “srpske imovine u Vukovaru”. Isprva ga je pitao je li sam kontaktirao s njim kao gradonačelnik, a kada je rekao da će on to učiniti za njega ideja mu se svidjela.

Uhićenje i pištolj u avionu

“Nije sumnjao ništa. Čak i kad je ušao u automobil kako bi išao vidjeti Kleina, nije očekivao ništa. Tek kad je došao u Erdut gdje su specijalne snage izvele njega i njegova prijatelja iz automobila, tada je prvi put znao da je učinio pogrešnu stvar. Kada je dogovoreno da dođe vidjeti Kleine, dogovoreno je da će ga GROM – poljske specijalne snage – pokupiti na ničijoj zemlji, na mostu Bogojevo, i sigurno ga dovesti Kleinu. Pročitana su mu njegova prava i rečeno mu je da ide u Haag”, opisao je Curtis za HRT.

Kako je u zrakoplov za Haag ukrcana i Dokmanovićeva torba, Curtis je u njoj pronašao i napunjen pištolj. Ni danas mu nije jasno kako je prošao rendgen.

Slavko Dokmanović nije dočekao presudu. Objesio se u svojoj ćeliji 29. lipnja 1998. “Bilo mi je žao žrtava i preživjelih jer nisu dobili zaključak. Nije želio biti prvi Srbin koji će biti osuđen. Mislim da je to bio kukavički odlazak”, prokomentirao je Curtis.

Povratak na Net.hr