ZABORAVLJENI

KAD MINISTRI RJEŠAVAJU LJUDSKE SUDBINE: Dvije i pol godine muke za starce kojima je odron uništio kuću: ‘Valjda čekaju da umremo…’

Ministarstvo graditeljstva u srpnju 2018. objavilo je javni poziv za zabrinjavanje stradalih, u lipnju 2019. obišlo ih je Stručno povjerenstvo, a danas, dvije i pol godine kasnije, iz Ministarstva koje sada vodi Darko Horvat, HDZ, kažu da se tek radi ‘program zbrinjavanja’

“Samo su krenule pukotine… kao da sve propada u zemlju”, prisjeća se danas Jože Brezinščak iz sela Vinagora kraj Pregrade u Hrvatskom zagorju, tog kobnog ljeta 2018. kada je odron promijenio sliku cijelog kraja, ali i život njegove obitelji. On je sa svojih 38 godina i vlastitom obitelji već krenuo graditi život u Pregradi, ali njegovi roditelji, Marija i Stjepan, ostali su u Vinagori, preselili su se u prastaru drvenu kuću, prizemnicu koja je ostala od djeda i bake – privremeno, dok se “ne nađe rješenje”.

To ljeto 2018. prvo je bilo iznimno sušno, a onda su počele kiše i sve je krenulo, doslovno, nizbrdo. Vinagora je, kao i mnoga druga sela u brežuljkastom Zagorju, na brijegu, ali nitko u kraju ne pamti da je bilo tako dramatičnih pomicanja tla, odrona kakav se dogodio tog ljeta. Kuća obitelji Brezinščak, ali i brojne druge, napukle su, odneseni su vrtovi, nestale su ceste i kolni putovi.

“Naša obiteljska kuća izgrađena je osamdesetih, bio je to tatin životni pothvat, sagrađena je solidno, prema pravilima struke, ima građevinsku dozvolu. I onda se sve prodrmalo do te mjere da više uopće nije za stanovanje. Bio je to toliko veliki udarac za starce, da sam se bojao kako će preživjeti… Već smo imali tragediju u obitelji, izgubio sam brata 2012. godine, i za nas je to bio nastavak crnog niza. Mama je već bila slomljena, pa onda još i ovo…”, govori Jože Brezinščak.

Njegov otac, Stjepan, po zanimanju je zidar, sada je u mirovini, a duži dio radnog vijeka je radio u lokalnoj uspješnoj tvrtki, Vetropack Straža. Mama Marija je bila i ostala domaćica, ima 12 godina radnog staža u Vetropack Straži, ali nije bilo dovoljno za mirovinu. Nadali su se mirnoj starosti, a onda im se život pretvorio u istinsko mučenje.

Obećanja, pa onda – zaborav

Na razini Krapinsko-zagorske županije tog ljeta 2018. proglašena je elementarna nepogoda. Stigla je i hitna novčana pomoć, 10 tisuća kuna od grada Pregrade, 10 tisuća kuna od Županije, ali to je jedva dostajalo za popravke i pripremu stare obiteljske kuće za privremeni život staraca. Primjerice, morali su provući cijevi da bi vodu iz raspukle kuće doveli do drvene prizemnice.

“Stigli su i iz Vlade, iz Ministarstva, najavili su pomoć. Dogodio se i veliki odron u Hrvatskoj Kostajnici, političari su bili puni obećanja da možemo računati na njih”, prisjeća se Jože Brezinščak vremena kada je još vjerovao da će moći kroz neko razumno vrijeme zbrinuti roditelje, koji se također kao i svi ovi starci sada na Baniji nakon potresa, ne daju sa svoje djedovine.

Dana 27. srpnja 2018. Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, tada predvođeno HDZ-ovim koalicijskim partnerom, Predragom Štromarom, objavilo je Javni poziv za ostvarenje prava na stambeno zbrinjavanje stanovnika i uklanjanje ostataka porušenih obiteljskih kuća i drugih stambenih zgrada koje su uništene ili oštećene zbog klizanja tla na području Republike Hrvatske. I obitelji Brezinščak, kao i još četiri obitelji – u suradnji s Gradom Pregradom, podnijeli su svu potrebnu dokumentaciju i javili se na “javni poziv”. U javnom pozivu se naglasilo da su prihvatljivi zahtjevi za obnovu oštećenih kuća, gdje je to moguće, ili darovanje vlasniku druge useljive zgrade, odnosno stana u vlasništvu RH, ili darovanje zamjenskog objekta ili najam nekog objekta. Slično kako se sada nudi stradalnicima u potresu na Baniji.

“Povremeno bi došao netko iz Ministarstva, zapravo, ni ne znamo iz kojih sve službi. Bili bi doma starci, pa bi im rekli da su ‘oni iz Vlade’. Znao sam reći tati da ih zamoli da mu daju neki pismeni trag, tko je bio, što je radio. Ali nismo dobili nikakav dokument. Znam da su bili statičari, da su rekli da kuća nipošto nije za stanovanje, da je opasna, neki od službenika su govorili mojim roditeljima da ništa ne brinu, da će ‘oni’ organizirati i rušenje. I tako iz godine u godinu. Obećavali su zamjenski objekt, ili da mi sami nađemo nešto, pa će biti plaćen dio, ili pomoć u gradnji. Bilo je svakakvih obećanja. Zvao sam i osobno u Ministarstvo i pitao kakvi su izgledi da se bilo što pomakne. I uvijek bih dobio nekakav vrlo neprecizan odgovor. Ili se čeka novac iz EU-a ili se nešto zakompliciralo”, govori Jože Brezinščak za Net.hr.

I tako dvije i pol godine.

Vešligaj: Ministarstvo je ozbiljno zakazalo

Gradonačelnik Pregrade Marko Vešligaj potvrđuje da je s područja njegova grada na javni poziv Ministarstva iz srpnja 2018. podneseno pet zahtjeva. On je i kao zastupnik u prošlom sazivu Sabora više puta upozoravao na problem klizišta u Zagorju i tražio da se uključe sve nadležne službe s nacionalne razine, jer to ne može ostati problem lokalne zajednice. Prema evidenciji grada Pregrade, 11. lipnja 2019. sve lokacije klizišta obišlo je Stručno povjerenstvo Ministarstva graditeljstva.

Ali niti nakon toga nije bilo nikakve reakcije, nikakvih rješenja ili obavijesti onima koji su podnijeli zahtjeve. Dana 18. veljače 2020. grad Pregrada je službeno, pisanim putem, tražio odgovor Ministarstva graditeljstva. U međuvremenu se promijenio i sastav Vlade: umjesto Predraga Štromara u novoj Vladi Andreja Plenkovića nakon posljednjih parlamentarnih izbora resor graditeljstva i državne imovine, u novom tzv. megaministarstvu preuzeo je Darko Horvat.

“Zvali smo, tražili odgovore, ali pomaka nema. Kao da je javni poziv iz srpnja 2018. – zaboravljen. Gledamo kako ministar Horvat koji nije riješio problem od prije dvije i pol godine sada nastupa i jamči rješavanje problema građanima stradalima u potresu i ne možemo a da se ne pitamo: hoće li i mnogi od tih stradalnika za dvije-tri godine pisati i pitati jesu li zaboravljeni? Ministarstvo se na slučaju klizišta pokazalo ako institucija kojoj se ne može vjerovati. Ljudi su očajni i nadam se da njihovi zahtjevi nisu posve izgubljeni, da će se konačno pomaknuti rješavanje ovog problema, pa makar i ovako, s odgodom. Ovo je i sramota i tragedija”,  komentira gradonačelnik Vešligaj.

Na upit Net.hr-a što je s Javnim pozivom iz srpnja 2018. i hoće li zahtjevi koji su na temelju njega podneseni ikada doći na red, iz Ministarstva graditeljstva, odgovaraju da je problem u tome da nije donesen – “program zbrinjavanja”. Također se spominje “tadašnje” Ministarstvo, kao da ne bi trebao postojati kontinuitet rada.

Bivši ministar Predrag ŠtromarFoto: Pixsell

Ministarstvo: Program još nije donesen

“Program zbrinjavanja stanovnika zgrada i uklanjanja ostataka porušenih obiteljskih kuća i drugih stambenih zgrada koje su uništene ili oštećene zbog klizanja tla na području Republike Hrvatske kojim bi se omogućilo stambeno zbrinjavanje stanovnika koji su se prijavili na poziv tadašnjeg Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, još nije donesen. Po donošenju Programa, o svakoj će se pojedinačnoj prijavi klizišta donijeti posebna Odluka kojom će odlučiti o potrebi i načinu stambenog zbrinjavanja stanovnika ugroženih obiteljskih kuća”, navedeno je u odgovoru iz Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

Iz Ministarstva nam je pojašnjeno da je “tadašnje Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja u srpnju 2018. godine objavilo Javni poziv za podnošenje zahtjeva za ostvarenjem prava na stambeno zbrinjavanje stanovnika zgrada koji su ugroženi zbog klizanja tla, u svrhu prikupljanja iskaza interesa na koji se odazvalo ukupno 75 obitelji.”

Iako je stanovnicima Vinagore, i ne samo njima, bilo jasno rečeno da je javni poziv uvod u rješavanje njihova problema, konačno – radi se o obiteljima kojima su kuće toliko razorene da ne mogu ni živjeti u njima i koji ne mogu čekati godinama, danas, dvije i pol godine kasnije saznajemo da je to bilo samo svojevrsno istraživanje interesa za zbrinjavanje. Nešto kao anketa.

“Radi utvrđivanja činjeničnog stanja i prikupljanja podataka potrebnih za izradu Programa zbrinjavanja, u svrhu određivanja načina zbrinjavanja stanovnika zgrada koje su uništene ili oštećene zbog klizanja tla, oformljeno je stručno radno Povjerenstvo koje je obišlo sve prijavljene lokacije klizišta. Temeljem dobivenih podataka s terena pristupilo se izradi “Programa zbrinjavanja stanovnika zgrada i uklanjanja ostataka porušenih obiteljskih kuća i drugih stambenih zgrada koje su uništene ili oštećene zbog klizanja tla na području Republike Hrvatske”.

Cilj programa je propisati primjereni način postupanja sa zgradama na ugroženim područjima te načine rješavanja stambenog zbrinjavanja ugroženih stanovnika. Na žalost, zbog izvanrednih okolnosti koje su nastupile nakon razornih potresa i pandemije uzrokovane širenjem koronavirusa te činjenice da smo se prioritetno morali posvetiti rješavanju posljedica koje su prouzročili, čitava izrada i samo donošenje predmetnog programa bilo je prolongirano”, navedeno je u odgovoru Ministarstva.

To je ono isto Stručno povjerenstvo koje je obilazilo zagorska klizišta u lipnju 2019. i zvuči nevjerojatno kako se Ministarstvo pravda pandemijom i potresom iz 2020.

Dok Ministarstvo mudruje, tlo klizi i dalje…

I što sada? Dvije i pol godine kasnije.

“Ministarstvo će po izradi Programa, isti predložiti Vladi za donošenje, a za njegovu provedbu potrebno je ujedno osigurati i dostatna sredstva državnog proračuna. Stanovnici koji su stradali u klizanjima tla pomoć u sanaciji trenutno mogu zatražiti i od jedinica lokalne samouprave na čijem se području nekretnina nalazi”, zaključuju u odgovoru iz Ministarstva.

Za njih izgleda vrijeme prolazi drugačije.

Dok je Ministarstvo radilo na programu za klizišta, pa su bili usporeni pandemijom i potresom, i klizišta u Vinagori su dodatno uzdrmana potresom. Dolazili su stručnjaci s Geološkog fakulteta, proučavaju pojavu, a stariji stanovnici su se nadali da to dolaze “iz Vlade”, da će možda krenuti rješavanje njihova problema.

Jože Brezinščak kaže da nakon potresa sve izgleda još mnogo gore. Kolnog puta ispod kuće, koji je vodio prema njivama i šumi, više uopće nema. Ove zime su popucale i cijevi za vodu koje su provukli iz raspukle kuće do drvene, onog “privremenog” smještaja za starce. Račun za vodu je iznosio 1200 kuna.

Pitam ga za rastanak vjeruje li on uopće više da će Ministarstvo donijeti nekakvo rješenje za njih. “Ja se još nadam. Ali mama i tata više ne. Tata kaže da on misli da svi samo čekaju da oni umru, da će zajedno s nestankom njih, nestati i problem”, opisuje Jože stupanj povjerenja svojih roditelja u državni aparat.

Povratak na Net.hr