Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

'Jedino zbog cega zalim je sto iz Hrvatske nisam otisao prije'

Na ‘bijeg’ iz domovine tridesetogodisnjeg Dubrovcanina Marka Cetinica nije natjerala potreba, kao vecinu mladih koji se u zadnje vrijeme iseljavaju, vec zelja za necim novim i drugacijim.

Marko Cetinic, diplomirani racunalni inzenjer iz Dubrovnika, nije bio nezadovoljan radnim mjestom niti placom. Kaze da je kao programer u Hrvatskoj bio u stanju postici relativno zadovoljavajuci standard i radne uvjete, a na odlazak u Njemacku odlucio se jer je zelio novo zivotno i radno okruzenje. Na zalost, kaze nam, u Hrvatskoj racunalna industrija je vecinom u poslovnom sektoru te nema bas mnogo prilika u ostalim sektorima, kao na primjer zabavi i racunalnim igrama, a to je podrucje koje ga zanima i u kojem se zeli dalje razvijati.

Otisao je iz Hrvatske prije tri mjeseca, nakon sest godina rada u struci. Cijeli svoj profesionalni staz proveo je radeci kao developer poslovnih aplikacija, baveci se igrama vecinom kao hobijem. Odlazak s hrvatskog juga na njemacki sjever, u grad Hamburg, nije mu tesko pao, niti je osjetio neke velike promjene, bar sto se posla tice.

“Po mome iskustvu osim vecih placa nema neke bas toliko velike razlike izmedu njemacke i hrvatske racunalne tvrtke. Postoji voditelj projekta i rok do kojeg projekt mora biti zavrsen. Odnos poslodavca je profesionalan i dosta prijateljski. Mozda malo hladniji nego kod nas, ali manje vise sve je isto. Radi se oko osam sati kao i u Hrvatskoj, ponekad ostanem i duze – ali rijetko. Radno okruzenje je ugodno i bez nekog pritiska. Jedina izrazenija razlika je da njemacke tvrtke imaju daleko vece resurse, te time i pristup boljem softveru i opremi”, prica nam Marko.

Dubrovcanin kaze da je u Hrvatskoj dosta lako doci do posla, ako je netko zaista dobar informaticar.

“Dosta ljudi se zali da ne moze naci posao jer nema iskustva. Ne vidim zasto je tako tesko doci do njega. Moze se raditi kao freelancer preko interneta, postati clan nekog open source projekta itd. Svakom manjem poduzecu je potreban netko tko ce im napravit web stranicu ili poslovnu aplikaciju. Ja sam za svrhu dobivanja posla napisao malu web igricu koja nije nista zaradila, ali mi je omogucila da stavim jos nesto u svoj zivotopis. Sve sto treba je ljubav prema struci”, misljenja je Marko, koji je svjestan da ima zanimanje koje je danas jako trazeno i dobro placeno.

Mladi Dubrovcanin otkriva da mu je zelja zapravo bila otici u Veliku Britaniju, ali nakon dva neuspjesna pokusaja u Londonu, nije dobio posao zbog nedovoljno iskustva u trazenom podrucju, odlucio je pokusati dobiti posao u Njemackoj. Kontaktirao je agenta za zaposljavanje koji mi je odmah nasao ponudu u jednoj od vecih kompanija u Njemackoj. Najprije je rijesio pismeni test koji su mu poslali i napisao manji testni projekt, a potom ‘odradio’ intervju preko skypea te na kraju intervjue lice u lice. Troskovi putovanja i hotel su mu bili placeni. Vrlo brzo su mu javili da su jako zadovoljni njegovim kvalifikacijama i ponudili mu zaposlenje uz jako dobre uvjete. S obzirom da je rijec o deficitarnom zanimanju i da je Hrvatska clanica EU-a radnu dozvolu nije ni trebao. Zanimljivo je da su mu dali budzet za preseljenje i platili stan u centru nekoliko mjeseci unaprijed.

“Nakon tri mjeseca u Hamburgu jedina stvar za kojom zalim je sto nisam otisao prije. Placa koju imam ovdje je sasvim dovoljna da pokrije sve moje potrebe – stan od oko 40 kvadrata, hranu i izlazak subotom, a jos mi ostane za putovanja jednom ili dva puta godisnje te za manju ustedevinu. Tako nesto u Hrvatskoj je nemoguce. I sto je najbolje, placa bi mi trebala sljedece godine jos i porasti”, zadovoljan je Marko.

Povratak kao korak unatrag

Sto se kupovine tice, kaze da se odjeca moze kupovati za vece cijene u centru do osrednjih i sasvim prihvatljivih u soping centrima pa sve do nevjerovano niskih cijena u turskim trgovinama.

Za Hamburg Dubrovcanin kaze da je divan grad koji ima doslovno sve – od mjesta za nocne izlaske pa do ugodnih gradskih parkova za setnje. Najam manjeg stana blizu centra placa 650 eura, a za hranu mjesecno izdvaja oko 400 eura. Ostali troskovi, poput prijevoza i teretane dodu oko 200 eura, a sto se, kaze uz jednu njemacku placu bez problema moze pokriti.

Za Nijemece kaze da su vecinom ugodni i pristojni ljudi te da sada nije imao nikakvo neugodno iskustvo.

“Hrvatsku se za sada ne namjerava vracati. To bi bio korak nazad u svakom smislu. Ovdje su mi otvorene mogucnosti, nakon par godina u Hamburgu mozda odlucim otici u Berlin ili mozda Amsterdam ili cak New York. Koliko god volio svoju zemlju i svoje ljude ovdje zivot ide naprijed, u Hrvatskoj je dobro ako stoji u mjestu i ne ide nazad”, zakljucuje nas citatelj.

Povratak na Net.hr