Od sveg onog horora u kojem smo živjeli '90-ih ostali su samo ti neki datumi... Barem nama koji smo te užase samo vidjeli na TV-u, onima koji su ih preživjeli vjerojatno ti su dani jedino što je ostalo, oni spavaju i bude se s njima, s onima kojih više nema. S onima koji su tako brutalno, tako krvnički, tako... nema tu riječi koja to može opisati. Jednostavno su ubijeni. Smaknuti. Uklonjeni. Tisuće njih. Starci i bebe, svejedno, muški ženski, odrasli i djeca. Kako možeš. Kako možeš? Kako možeš pucati u dijete? Podići pištolj, nanišaniti mu u glavu i povući obarač? Udariti nožem u ona mala prsa, što se nadimaju ubrzano od straha, u ono malo srce koje ne znajući kuca posljednje otkucaje? U odrasloga, kojeg možeš pogledati i pogledom mu reći, mrzim te, drugačiji si, ti bi to napravio meni da si na mom mjestu, tu racionalizaciju još mogu prihvatiti, mada ne i opravdati. Znam da postoje krvnici, manijaci, kojima je rat samo bio opravdanje, njihov čas. Ali u dijete? Kako možeš izdržati taj pogled, kako te ne progoni onaj strah, onaj užas koji si vidio. Koji si nanio. Iz kojeg crnog mraka, iz kojega si gnoja izmilio, gade?
Razuman presuditelj
Možda bi nas trebala veseliti vijest da je sudac Meron, kao šef žalbenog vijeća Haškog suda očitao bukvicu prvostupanjskim kolegama koji su odlučili osloboditi Radovana Karadžića odgovornosti za tu strašnu riječ "genocid", rekavši između ostalog da "ni jedan razuman presuditelj ne bi mogao zaključiti da ne postoje dokazi da Karadžić i drugi nisu imali genocidne namjere". Haški je sud, međutim, do sada već uprskao tako puno toga, da čak ni konačna presuda po kojoj Srebrenica ne bi bila nazvana genocidom, ne bi bila čudna.
Velike i falšne teme
18 godina od Srebrenice i Grubora, 20 godina od Ahmića, 22 godine od Vukovara i Škabrnje i svih onih stotina drugih zločina počinjenih sa svih strana u tim godinama i između njih, zlo se samo pritajilo i nije nikad poraženo. I nikad zapravo osuđeno. Čini vam se možda prepatetično ovo što sam napisao, neka vam se čini. Kojiput u godini uzet ću si slobodu da u cate-201105270001004 ne nasjednem na falšna političarska prepucavanja, na krize i velike teme koje to nisu. I zato se neću zafrkavati s fiskalizacijom, mada imam jednu dobru s arti-201307120241006. Neću kritizirati specijal-201012070191004-Zoran Milanović zbog arti-201307130058006, mada čitava stvar vapi da ih čovjek popljuje. Neću ni o arti-201307110886006 mada bi se lijepo dalo razglabati o tome bi li i političare trebalo biti moguće optužiti za nesavjesno poslovanje. Neću ni o ljutitim bankarima, arti-201307060113006.
Ako vam se ne sviđa, evo vam fotogalerije sa specijal-201110030789004-Zrće. Život je lijep, samo nije svima.
