Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

DRUGA STRANA BAJKE

ISPOVIJEST NAŠEG RADNIKA U NJEMAČKOJ: ‘Obećali su mi med i mlijeko, 2100 eura plaće, a na kraju su mi napravili nešto sramotno’

‘Događalo se da dođem na posao u hotel u 8 ujutro i izađem u 8 navečer. Od 2100 eura bruto koliko mi je prema ugovoru trebala biti plaća, na koncu mi je isplaćeno 300 eura za jedan i 400 eura za drugi mjesec koje sam u cijelosti odradio, kaže jedna naš radnik u Njemačkoj s tim da to nije najgore što mu se dogodilo

Demantij članka ‘Ispovijest našeg radnika u Njemačkoj: ‘Obećali su mi med i mlijeko, 2100 eura plaće, a na kraju su mi napravili nešto sramotno’

Našoj redakciji javio se čitatelj, čovjek iz ovih krajeva na radu u Njemačkoj, te nam prepričao svoje najblaže rečeno loše iskustvo s jednim tamošnjim poslodavcem. Njegova priča svjedoči da i posao u Njemačkoj, o kojemu se najčešće iznose hvalospjevi, ponekad ima ružno naličje.

Muškarac koji nas je iz razumljivih razloga zamolio da mu ne navodimo ime, javio se ponukan tekstom objavljenim na našem portalu u siječnju prošle godine pod naslovom RAZOČARANI HRVAT U NJEMAČKOJ: ‘Plakao sam i tresao se. Ne nasjedajte na bajke o savršenom poslu!’.

Njemu se, kaže, dogodilo gotovo navlas isto što i radniku iz te priče. Uostalom, riječ je o istoj tvrtki – Standard Premium Service GmbH – koja se bavi pružanjem usluga čišćenja, a ima ugovore s nizom velikih hotela u Njemačkoj. Radnici u toj tvrtki većinom su ljudi s ovih prostora – iz Hrvatske, BiH, Srbije, Bugarske… Naš sugovornik kaže da ih iznošenjem svoje priče želi upozoriti kako ne bi doživjeli istu sudbinu.

“Sve su nam obećali, ugovor je bio med i mlijeko”

“Supruga i ja radili smo u okolici Stuttgarta kada je ona, na preporuku prijateljice, stupila u kontakt s tvrtkom Standard Premium Service, a vezano uz posao sobarice, odnosno sobara u hotelu. Dogovorila je da ode u München, a ja je nisam želio pustiti samu pa sam dao otkaz i otišao s njom jer su tamo primali i muške radnike. U samom startu bila nam je obećana satnica od 10,30 eura bruto, smještaj za 450 eura mjesečno po krevetu što nam se kao akontacija odbija od plaće, radno vrijeme od 8 do 14.30, plaćeni prekovremeni sati… Ukratko, med i mlijeko”, kaže.

Počeli su raditi polovicom veljače ove godine. Nadređena osoba bila im je J.Ž. koju je u prilično lošem svjetlu opsiao i razočarani radnik iste tvrtke u tekstu objavljenom početkom siječnja prošle godine.

“Nas petnaestak bili smo smješteni u jednu kuću. Svi smo radili na istim poslovima, a samo dvije osobe, jedna muška i jedna ženska, imale su privilegiju biti u zasebnim sobama dok smo ostali, po nas pet-šest, spavali u zajendičkim prostorijama. Za taj smještaj su nam odbijali 450 eura od plaće, s tim da su nam odmah od prve plaće uzeli 900 eura za prva dva mjeseca smještaja pa su zapravo supurzi i meni trebala dva mjeseca rada da dođemo na nekakvu nulu”, govori naš sugovornik.

NOVA PRAVILA NA SNAZI: Tvrtka vas šalje raditi u Njemačku? Morate dobiti i njemačku plaću

Nakon prve plaće tvrtki bio dužan 100 eura

Ugovorom su bili obvezani na 169 radnih sati mjesečno uz plaću od 1740 eura bruto. Računali su da bi im zajedno svakoga mjeseca trebalo ostati “čistih” 1200 eura. No, ubrzo se pokazalo da radno vrijeme ne traje od 8 do 14.30 sati nego dok se ne završi posao, a to se znalo oduljiti i do večernjih sati. U ugovoru im nigdje nije bila navedena norma od petnaest soba koje trebaju pospremiti svaki dan. Pospremali su sobe u luksuznom minhenskom hotelu Holiday Inn gdje se redovito održavaju razni kongresi i koji je stoga konstantno popunjen.

“Kada bi završili pospremanje “svojih” soba bili smo primorani čekati da ostali dovrše svoje i pomagati im u tome. Uglavnom, od početka smo radili prekovremeno, ali smo se uzdali u obećanje da će nam biti plaćen svaki prekovremeni sat”, ispričao nam je.

Potom su, kaže, počeli pritisci spomenute šefice J.Ž.. Dok se on prijavio za posao voditelja zaduženog za pospremanje hotela, a  prednost mu je bila što govori njemački jezik, njegova supruga se nakon jednog prigovora fizički sukobila sa spomenutom šeficom. Taj su sukob, kaže, prijavili nadređenima u tvrtki, ali nitko na tu prijavu nije reagirao. Još veći šok uslijedio je prilikom isplate prve plaće.

“Od zarađenih 1000 eura bruto (počeli su raditi sredinom mjeseca, nap.a.) na isplatnoj listi stajalo je da smo mi dužni tvrtki više od 100 eura. To je bilo zbog iznosa koji su nam uzeli za smještaj. Uz to objašnjenje bili smo primorani šutjeti, trpjeti i raditi dalje kako bi se doveli barem do nekakve nule”, gorko nam prepričava.

ISPOVIJEST HRVATICE KOJA JE OTIŠLA U NJEMAČKU: ‘Ne jedem, spavam kao pas na ulici i na rubu sam snaga’

Dobio plaću 300 eura i objašnjenje da je greška u sustavu

No drugi šok dogodio se prilikom isplate plaće za ožujak, prvi mjesec u kojemsu on i supruga odradili punu satnicu.

“Imali smo samo jedan slobodan dan tjedno, a svakodnevno smo radili prekovremeno. Od 2100 eura bruto, meni je bilo isplaćeno – 300 eura! Kada sam zatražio objašnjenje, rekli su mi da je riječ o grešci u sustavu”, kaže.

U međuvremenu, njegova je supruga zbog sukoba sa šeficom dobila otkaz. I naš sugovornik tada je odlučio dati otkaz najavivši ga, no regionalni voditelj nije htio ni čuti za to. Istodobno, javljeno mu je za smrtni slučaj kod kuće pa je hitno otputovao kući. Kada se nakon par dana vratio u München, na stolu ga je čekalo – otkazno pismo. U obrazloženju su naveli da nije zadovoljio na probnom roku, iako su ga prethodno hvalili.

“Pomirio sam se s tim. Pitao sam što je s onih 450 eura koji su nam unaprijed uzeli za smještaj kao akontaciju te 100 eura za tri radne majice koje smo zadužili. Prema ugovoru to smo trebali dobiti natrag, ali nismo”, kaže.

GASTARBAJTER PRISLUŠKIVAO HRVATE NA BURZI: ‘Samo se žale, brane od posla i j**** majku’

Nisu mu uplaćivali ni zdravstveno i mirovinsko

S ovim njegova priča ne završava. Naprotiv. U osiguravajućoj kući u kojoj je prijavljen saznao je da mu tvrtka Standard Premium Service uopće nije uplaćivala doprinose.

“Redovno mi se odbijalo od plaće za zdravstveno i mirovinsko, a uopće nisam bio prijavljen. Na platnoj listi je stajalo da su uplaćivali, no taj su novac očito uzimali sebi. Potaknut time, savjetovao sam ljude s kojima sam ondje radio da provjere što je s njihovim uplatama za osiguranja. Njima je, nažalost, teže jer nitko od njih ne govori njemački. Svi su iz ovih krajeva. Jedna gospođa iz Koprivnice, koja je u toj tvrtki radila dvije godine, saznala je tako da uopće nije bila prijavljena niti su joj išta uplatili za mirovinsko i zdravsteno osiguranje”, kaže.

Za zadnji mjesec rada u toj tvrtki, prije nego što je dobio otkaz, isplaćeno mu je 400 eura iako je, kaže, svakodnevno radio od jutra do mraka.

“Događalo se da supruga i ja dođemo na posao u hotel u 8 ujutro i izađemo u 8 navečer. Od 2100 eura bruto koliko mi je prema ugovoru trebala biti plaća, na koncu mi je isplaćeno 300 eura za jedan i 400 eura za drugi mjesec koje sam u cijelosti odradio”, razočarano zaključuje.

GASTARBAJTERI SE VRAĆAJU KUĆI: ‘U Njemačkoj sam radio od jutra do sutra i svima sam bio dužan’

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr