Moj vrlo dobar prijatelj s kojim sam u srednjoj školi dijelio klupu imao je foru koju bi izvodio svaki put kada bi se u razredu povela nekakva rasprava, kakvih je često znalo biti, osobito s našim razrednikom, profesorom hrvatskog, nekako uvijek kada smo očekivali da bi mogao ispitivati. Moga prijatelja gotovo nikad nije bilo briga za povod raspravi, ali bi imao drugi cilj. Prikrivajući usta i uz zločesti smiješak uzvikivao bi nepovezane nerazumljive dijelove riječi, mijenjajući visinu i boju glasa, nešto kao "Mrmlj! Atanabla! Da, da! Mrmfpf! Neeee! Aabababab", sve kako bi povećao buku i kaos koji se ionako nezaustavljivo širio jer su svi govorili uglas. Oduševljeno bih mu se u tome pridruživao, valjajući se od smijeha, ako već nisam bio jedan od onih koji su cijelu raspravu i zakuhali. Od ispitivanja naravno ne bi bilo ništa, a siroti razrednik bi se itekako pomučio dok nas ne bi uspio dovesti u kakvo-takvo civilizirano stanje kako bi se problem, bio on stvaran ili ne, uspio riješiti ili barem otkloniti, a on nastavio pokušavati nam utuviti u blentave glave štogod književnosti ili gramatike.
Smeta ih...
Ne znam jeste li pratili arti-201311060042006 o raspisivanju homofobnog referenduma o ustavnoj definiciji braka. I prije nego nastavim s pričom o tome zašto me ta rasprava podsjetila na situacije iz srednjoškolskih klupa, samo da razjasnim zašto sam napisao homofobni referendum, jer taj atribut, čini se smeta mnoge njegove pobornike. Napisao sam to jer je zahtjev za referendumom motiviran strahom i averzijom, dapače i mržnjom prema osobama homoseksualne orijentacije, a namjera mu je učvršćivanje diskriminacije takvih osoba. I zato mi je žao, ali ako ne želite da vas se smatra homofobima, nemojte pokretati ili podržavati homofobne inicijative. Jednostavno.
Homoseksualnadobrovoljnazajednica! Mrmljablablapff!
Nego, gdje sam ono stao? Čovjek se lako izgubi u ovim raspravama, uvijek ima neka digresija. Ah, da – na saborskoj raspravi. "Mrmlj! Atanabla! Da, da! Mrmfpf! Neeee! Trlpdaradaprljavipokret! Aabababab! Homoseksualnadobrovoljnazajednica! Mrmljablablapff! Hatapatavoljanaroda!" Iako se u njoj dalo čuti i pokoje razmišljanje o ustavnopravnoj problematici i pokoji iskreni svjetonazorski istup, dominirala je, kao i u mom razredu punom tinejdžera, buka. Gluma, parada koja je imala poslužiti da profesor, pardon narod, ne stigne ispitivati prije nego što se oglasi školsko zvono. Komu se dade odgovarati na pitanja arti-201311020027006 i arti-201311080031006 ili o nekim zamračenim milijardama u nekim tamo proračunima kojih se nitko više ne sjeća...
Volja naroda
I jednu i drugu stranu baš je briga za Ustav. Mijenjali su ga već 30 puta, zašto ne bi opet. Jednom su promjenom i zajednički otvorili Pandorinu kutiju frivolnih referenduma kada su se uplašili slabog izlaska na referendum o ulasku u EU. Pa sad imamo što imamo. Rasprava je bila samo prigoda HDZ-u da napadne vladajuće jer da žele izigrati "volju naroda" (a volja naroda je političarima koji su baštinici Franje Tuđmana neporecivo najviše pri srcu). Odigrao je taman toliko koliko je smatrao da je dovoljno da onaj dio svoga biračkog tijela koji traži referendum zadrže u svom oboru, dok je SDP pokušao zadovoljiti svoje stado glumeći progresivnu ljevicu što mu nije uspjelo ni na riječima, a kamoli na djelima, jer je sve završilo tako da je Vladimir Šeks na kraju zadovoljno čistio zube od ostataka Peđe Grbina kojega su bacili pred njega.
Farbanje ovaca u PROTIV i ZA
Poanta cijele priče je zapravo upravo u satjerivanju stada u obore, u farbanju nas ovaca u crveno PROTIV ili zeleno ZA (ovo je fejsbuk fora, ako niste čuli, oni koji se protive referendumu na svoje profile na toj društvenoj mreži stavljaju crvenu trakicu na kojoj piše PROTIV, a njihovi suparnici zelenu trakicu na kojoj piše ZA. Zasad crveni vode i svi smo jako uzbuđeni zbog toga. Još samo kad bi svi izašli na referendum). Jednom kada se stado utjera u obor, strah od druge strane držat će ga unutar ograde, pokorno i tiho. One desne plaši se i plašit će se pederima, ćirilicom i ugrozom tradicije i vjere, dok se lijeve jednostavno plaši onima desnima. SDP se nada da će mu sama činjenica što nije desnica pomoći da svoje stado održi na okupu, jer mu od socijaldemokracije nema što ponuditi, kako na ekonomskom planu, tako ni na bilo kojem drugom. Znate li onu izreku "Od suda i budala se sve može očekivati?" E, sad je sve u njihovim rukama, a Ustavni sud gotovo sigurno neće oboriti referendumsko pitanje kao neustavno, jer nije neustavan ni Obiteljski zakon u kojem ta ista formulacija, o braku kao zajednici žene i muškarca, stoji otkad je hrvatske države. A i u SDP-ovu prijedlogu novog Obiteljskog zakona. Mogao bi jedino presuditi da je suludo to stavljati u Ustav, ali bojim se. SDP nije ni tražio ocjenu ustavnosti, jer on sam ne nudi ništa drugo nego istu diskriminaciju koju traže katolibani predvođeni Željkom Markić.
Tea Party
A kada katolibanski pokret dobije što želi, gdje će stati? Tko će vladati oborom pošto se stado utjera u njega? Ne mogu se otresti osjećaja jeze jer se sve događa kao kada se u SAD-u pojavio Tea Party. Umjesto da Republikanska stranka pojede tu novu pojavu i iskoristi je, dogodilo se obrnuto, pa sada imate situaciju potpune političke podjele i državu koja je gotovo paralizirana jer se u demokraciji ne može vladati bez dogovora i republikance koji panično pokušavaju način da izguraju Tea Partyjevce natrag u rupu iz koje su izišli. Ali sada je malo kasno. A ljevici se može dogoditi njemački Linke, koji svojim uspjesima već godinama drži Angelu Merkel na vlasti jer socijaldemokrati ne mogu podnijeti da s njima uđu u koaliciju. Nekako kao specijal-201012070191004-Zoran Milanović s laburistima. Hm...
Da mu kažemo?
Ali ne treba čovjeku zamjeriti, lijepo je i sam priznao da je to sve za njega samo faza u vječnom traženju sebe. "Propao sam", kaže "u diplomaciji, a vidjet ćemo što će biti u politici". Da mu kažemo?
A dok nam premijer ne uvidi kako mu ide u politici, odoh ja gledati onog arti-201311080493006 na Pleso. Da pokažem sinu kako ljudski mozak i vrijedne ruke mogu poslužiti i za ne��to korisno, dapače mogu učiniti i nemoguće stvari, bez obzira na zelenu ili crvenu trakicu.
Tih ruku i mozgova ima nekim čudom i ovdje kod nas, samo se od buke za njih ne čuje. Kao primjerice Končar, radi čijeg je transformatora Antonov i došao. A te tvrtke vrijedno rade, preživljavaju, pa i uspijevaju, ne zahvaljujući, nego usprkos ovima na koje sam potrošio cijelu jednu kolumnu... Mogao sam i ja bolje.
//www.youtube.com/embed/1rFD_vzVPO0
