Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

I kako da sad dokažemo da nismo totalni kreteni?

Ako izgleda kao slon, glasa se kao slon, težak je kao slon i kreće se kao slon, onda je to, prilično je to sigurno, slon. A ima ih u staklarnicama.

Priča o famoznom “Lex Perković” čini se da se bliži svom neizbježnom, jedino mogućem kraju, popuštanjem Zagreba Bruxellesu, jer navodno, tvrdi barem Reuters, zakon o europskom uhidbenom nalogu izmijenit će se tako da od 1.1.2014. više neće biti ograničenja.

Bio Reuters u pravu ili ni, svejedno je, jer je šteta počinjena. Ne financijska, ministar policije je ionako u stilu sitnog fiškalskog krimosa objasnio da je našao rupu u zakonu jer da smo lovu za prilagodbu za Schengen za ovu godinu već dobili, a kad dođe vrijeme za iduću tranšu, povući ćemo vremensko ograničenje primjene uhidbenog naloga i “sankcije” će biti ukinute. Premijer specijal-201012070191004-Zoran Milanović tvrdi da se arti-201309190079006, a i on je u pravu, jer se više nema čime kockati.

Kraj priče

Hrvatska je, naime, svoj ugled u zajednici država koja se zove EU prokockala u trenutku kada je u stilu spomenutog fiškala rečenih sklonosti, nakon što su sve države ratificirale pristupanje, donijela zakon koji u praksi poništava ono na što se u pregovorima i svojim potpisom obvezala. I tu priča završava. EU funkcionira na principu dogovora i ako nešto potpišete, toga se i držite. Ako vam se ne sviđa, pokušajte to promijeniti. Pregovorima i novim potpisom. Gdje je bila ta gorda pravednička borba za taj neki neobjašnjivi (ili bolje rečeno neobjašnjeni, jer nikako da ga netko objasni) nacionalni interes bila dok se pregovaralo, kao i u cijelom periodu pred ulazak, ta godinu i pol je Milanovićeva garnitura na vlasti? Ne, Hrvati su mudro šutjeli sve do tri dana pred ulazak, kad je sve bilo gotovo. I onda su donijeli zakon, zlobno se cerekajući kako su ih preveslali. Teško je naći paralelu za takvo ponašanje a da se ne posegne za primjerima iz dječje psihologije ili pak za slučajevima sitnih prevaranata iz sudske prakse. Pa kako da sada nakon toga tom društvu kojemu kroz cijelu našu samostalnu povijest želimo pripadati dokažemo da nismo totalni kreteni nakon što smo se ponijeli kao ulični šibicari?

Ma stvarno ću se zbljuv…

Sve poslije donošenja tog zakona su najobičniji spinovi – od onoga o desničarima u Komisiji koje čeka reizbor pa treniraju strogoću, preko “krivog prijevoda” i “zaštite branitelja” do priče o malim i obespravljenim članicama koje moraju “pokazati mišiće” i o Milanoviću kao borcu za pravdu u međunarodnom pravu. Stvar je došla do toga da komentatori čitatelje pozivaju neka vjeruju svojem državnom odvjetništvu koje je u više navrata kazalo da nema osnova za pokretanje procesa protiv Perkovića (iako je čitava stvar oko europskog uhidbenog naloga u tome da DORH tu ionako nema što reći, već se predmet ima prepustiti pravosuđe koje je zatražilo uhićenje i to je ono što smo POTPISALI), te da stanu uz svoga premijera koji brani naše pravosuđe i prava, čak ga, a to je već stvarno teško probaviti, uspoređujući s drugim američkim predsjednikom i jednim od utemeljetilja te države i pisaca Deklaracije nezavisnosti, Johnom Adamsom, beskompromisnim borcem za pravdu. Kao što bi rekla jedna moja prijateljica, da se čovjek pobljuje.

“A mene ne zanima to o čemu se priča…”

Jednako je debilan i pokušaj desnice da cijelu stvar prikaže kao otpor “komunjara” procesuiranju UDBA-inih zločina – Perković bi puno više vjerojatno imao kazati o hadezeovcima nego o današnjim esdepovcima, kako iz vremena 1980-ih, tako i 1990-ih. U SDP-u ako je i ostala koja “komunjara”, to se dogodilo pukom greškom. Od silnih spinova većina ljudi više uopće ne zna o čemu se tu radi, a malo njih je uopće briga. Možemo samo nagađati što se u glavi poštovanog premijera dogodilo i što je on zapravo htio učiniti s tim zakonom, ali da vam pravo kažem, pridružujem se stavu većine.

Pogled na život

Nije da procesuiranje zločina UDBA-e nije važno, ali Hrvatska nikako da počne razmišljati o novom pogledu na život, novoj perspektivi koja nam se dogodila 1. srpnja, jer nas stalno ometa buljenje u prošlost. Možda bismo trebali misliti da je napredak što smo se ovoj put zaustavili na 1983. godini, budući da smo obično zaglavljeni na nekoj od onih između ’41. i ’45?

Zrno istine

Možda se u nekim od tih spinova krije i zrno istine, ali ako Milanović doista misli da je Adams, onda ga se pomalo i bojim. Zna li premijer da specijal-201011220227004-Štrajk u zdravstvu? Jesmo li njega birali da on i njegova ekipa poprave zdravstvo ili odnos snaga unutar Europske unije? Da nam srede gospodarstvo i poprave arti-201309210024006 koji više nema kamo ni pasti ili da se svađaju s organizacijom koja nam je zadnja prilika da gospodarstvo prestane padati? Što je ono pisalo u Planu 21? Zašto “lex Perković” nije bio jedna od točaka? Premijer i sam kaže i tu je jedino u pravu, da je to beznačajno pitanje. Pa zašto se onda mi već tri mjeseca nakon ulaska u Europsku uniju zajebavamo s nečim što je beznačajno?

Milanović je kao vodoinstalater kojeg smo pozvali da nam popravi kanalizaciju koja kulja po stanu, a on se uhvatio štimanja klavira.

Zašto ne povlačimo novce iz europskih fondova nego ministarstva i devet mjeseci nakon što su se (već tada prekasno) počela ekipirati za korištenje fondova i arti-201309180226006? Pa ušli smo u Uniju prije više od 80 dana, nesreće birokratske, pa čak ni ovi naši jadni nogometni klubovi ne hvataju igrače po kafićima oko stadiona kad utakmica počne. Zašto Linićevo ministarstvo u Sabor donosi arti-201309190195006 koji treba “osloboditi dužničko roblje”, a koji je navodno šupalj ko crkveno zvono, tako da su bankari već pri prvom čitanju samo nadmoćno zapitali, “a kako vi mislite izračunati kamatne stope iz ovoga”? Zašto – i ovdje moram priznati da sam u dubini duše očajnički želio da se oglasi neko ministarstvo i optuži sve nas novinare da smo neozbiljna tabloidska piskarala i da lansiramo patke, mašući propisima koji nas demantiraju, ali nažalost, zasad ništa od toga – hrvatske tvrtke arti-201309200170006, nego ga rijeka, kao što to rijeke već čine, odnosi nizvodno, pa ga vade drugi i prodaju nam ga, dok osječka luka muku muči jer zbog tog istog pijeska postaje neplovna? Kako si premijer dozvoljava da na sjednici Vlade bude toliko nadmeno bezobrazan te medije koji s apsolutnim pravom, da ne govorimo da im je to društvena zadaća, propituju odluku o trošenju stotina milijuna kuna poreznih obveznika na nove automobile (ili o kupovini arti-201309200341006 na primjer) nazove tabloidima koji će, eto, “sada imati o čemu pisati”. Dok se istodobno on sam s vlasnikom jednog od tih tabloida, inače Vladi vrlo naklonjenom, ali financijskim nedaćama pogođenom, arti-201309210269006 nakon susreta u, pazi sada, pred WC-om restorana?!

Na stranu 500 milijuna državljana Europske unije: no kako da mi sami sebi dokažemo da nismo kreteni?

Povratak na Net.hr