Tvrtku Conex Trade, jednu od najvećih domaćih tvrtki za preradu i konzerviranje ribe, osnovao je Splićanin Mladen Milaković još 1989. godine, a u zadnjih petnaestak godina tvrtka prerađuje ribu u pogonima u Čaporicama kod Trilja. Milaković se početkom devedesetih uspio sa svježom ribom probiti na španjolsko tržište imavši ondje udio od čak sedamdesetak posto.
U posao je ušao s malom otkupnom stanicom pored stadiona na Poljudu, a potom je poslovao u Kaštelima i Solinu sve do otvaranja pogona za konzerviranje srdele u Čaporicama. Pogon ima kapacitet 25 milijuna konzervi godišnje, a tvrtka će uskoro otvoriti i proizvodni pogon na Kosovu.
Prihod između 90 i 100 milijuna kuna ove godine
"Godinu ćemo završiti s prihodom između 90 i 100 milijuna kuna. Prošlu smo završili s oko 80 milijuna kuna. Dakle, imamo stalan rast. Ovogodišnji rast posljedica je boljeg pozicioniranja, i to uglavnom na španjolskom tržištu koje je naše glavno tržište. Trebalo nam je gotovo pet godina da s ribljim konzervama uđemo na španjolsko tržište. Potrebno je tri godine da se potrošači naviknu na proizvod. Sada je Conex poželjan svima i svi bi htjeli raditi s nama. (...) Danas je španjolsko tržište, uz talijansko, najznačajnije tržište za sveukupni naš ulov ribe i za riblje prerađevine. Navika konzumacije i konzumacija ribe po glavi stanovnika u Španjolskoj je puno drugačija nego kod nas", kazao je Milaković u razgovoru za Globus koji u cijelosti prenosi Novac.hr.
U proizvodni pogon u Čaporicama Milakovićeva trvtka uložila je oko 10 milijuna eura. Conex Trade je među pet najvećih prerađivača ribe u Hrvatskoj, a tvrtka ima više od 200 radnika. Uz španjolsko, najvažnija tržišta Conex Tradea su talijansko, grčko, ali i kinesko i japansko. Za japansko tržište Milaković kaže da je sređeno i da se na njemu dobro znaju poslovna pravila, dok kinesko tržište opisuje kao "jako kaotično i jako komplicirano". Na ta oba azijska tržišta Conex Trade isključivo ide s konzerviranom srdelom.
Uskoro pogon na Kosovu, hrvatsko tržište zanemarivo
Objašnjava i zašto se odlučio za investiciju na Kosovu, gdje je tvrtka dobila u najam zemljište od 50 tisuća četvornih metara blizu Vučitrna na rok od 50 godina.
"Jedan od razloga svakako je trošak radne snage i dostupnost radne snage. Cijena radne snage u Hrvatskoj i nedostatak radne snage jako utječe na našu konkurentnost. Na filetiranju inćuna dobije se ušteda od 300 posto. Ako nemate osiguranu radnu snagu, ne možete biti konkurentni na tržištu. Kosovo upravo ima jako puno nezaposlene ženske radne snage od 35 plus godina, a to je za ovaj posao najbolja radna snaga. Dakle, niže obrazovana i nekvalificirana ženska radna snaga temelj je prerade ribe. Osim plaća, te žene bi kod nas osigurale i mirovinu. Planiramo raditi u dvije smjene, s 250 radnika u svakoj", kazao je Milaković za Globus dodajući da je oguće da će se ondje raditi i drugi proizvodi poput čišćenja kozica, lignji...
Kosovo je, kaže, mlada država koja nastoji privući investitore, a onim ozbiljnima jamči se povrat novca u slučaju da se investicija ne realizira. Ukupna davanja na plaće su 10 posto, a osiguravaju zemljište i infrastrukturu.
Na pitanje koliko je njegovo tvrtki važno hrvatsko tržište, Milaković kaže da je - zanemarivo.
"Konzervirana riba baš nema neku potrošnju kod turista, marinirani i slani inćun vrlo malo, a smrznuta srdela nam je za izvoz", ističe.
25.09.2017., Trilj - Potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva, poduzetnistva i obrta Martina Dalic posjetila je gospodarsku zonu u Caporicama povodom Dana grada Trilja i sastala se s gradonacelnikom Trilja Ivanom Sipicem, zupanom splitsko-dalmatinskim Blazenkom Bobanom i direktorom Conexa Mladenom Milakovicem. Photo: Miranda Cikotic/PIXSELL
'U Hrvatskoj ne možemo plasirati ni pet posto količina'
Na opasku da je Hrvatska svojedobno bila svjetski lider u proizvodnji slanih inćuna, Milaković odgovara da je to trajalo oko pet godina zbog zabrane izlova inćuna u Biskajskom zaljevu.
"Bio je ogroman prelov, tako da je tamo gotovo nestalo inćuna i Španjolska i Italija nisu imale svoju proizvodnju. Mi hrvatski proizvođači slanog i mariniranog inćuna plasiramo na tržište od 12 do 13 tisuća tona inćuna godišnje. Od Italije je teško dobiti podatke, ali su zadržali cijenu. U Španjolskoj je prošle godine pala cijena, što je nama u Hrvatskoj stvorilo ozbiljne probleme. Mogu reći da smo dosta izgubili. Međutim, naš je inćun drukčiji od ostalih. U Italiji su skloniji jadranskom inćunu, pa zbog toga nisu rušili cijenu. Španjolski je inćun mesnatiji i masniji, tako da ima drukčiji okus", objanjava Milaković.
A po pitanju srdele, Milaković napominje da je Hrvatska europska velesila s oko 30 posto ukupnog ulova. Ipak, nije sve sjajno.
"Naš je osnovni problem što u Hrvatskoj ne možemo plasirati ni pet posto količina. Kad si u rukama nekih drugih, onda si uvijek, na neki način, druga ruka. Kad dolazite na tuđe tržište, uvijek ste prisiljeni rušiti cijenu. Što se tiče smrznute srdele, nju je lako prodati jer je nedostaje na tržištu. Priča nije baš jednostavna jer i na ostalim tržištima imate lokalne ribare koji se bore za svoje interese, a imate srdelu iz Tunisa i Maroka", kazao je Milaković u intervjuu Globusu.
'Nije nam u intersu da se Jadran prelovi'
U Hrvatskoj je, kaže, bilo puno investicija u pogone za preradu ribe jer je tržište malo i nema se kamo sa svježom ribom. Milaković potvrđuje i da se u posljednje vrijeme u Hrvatskoj dobro gospodari ribljim fondom jer su dogovorena pravila.
"Svi smo mi investirali i založili imovinu tako da nam nije u interesu da se Jadran prelovi. Normalno je da se u takvoj situaciji lakše pronađe zajednički jezik. Jedinstveni smo u tome da Jadran moramo zaštititi od prelova. Rezultati su već tu. Uveli smo zabranu izlova srdela i inćuna. Slušali smo znanstvenike koji su rekli da je najbolje ne loviti u siječnju i veljači te u svibnju, kad se mrijesti inćun. Poznato je da su stokovi srdele i inćuna izmiješani", kazuje vlasnik Conexa te usput hvali odličnu suradnju s ribarima.
Conex, kaže, godišnje otkupi i preradi između sedam i 10 tisuća tona sitne plave miješane ribe, ali upozorava da hrvatski godišnji ulov iznosi oko 65 tisuća tona, a nema tržišta na koje se sve to može plasirati. Upozorava i na prekapacitiranost u pogonima za preradu ribe.
"Prema mojoj prosudi, trebalo bi zaustaviti te investicije odnosno njihov poticanje jer će, očito, u budućnosti doći do smanjenja ulovnih kvota. Pored toga, imamo ogroman problem s nedostatkom radne snage. To su dva limitirajuća faktora. Prema finalizaciji treba ulagati, a ako je moguće, potrebno je ići prema robotizaciji", zaključio je Milaković.
