Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

NEPOVRATNO PROPADA

HRVATSKI GRAD IZ KOJEG JE VEĆINA ISELILA, A ONI KOJI SU OSTALI NE MOGU NAĆI POSAO: ‘Ovdje se više ne mogu kupiti ni cipele’

Ilok, najistočniji grad Hrvatske, godinama propada. Većina stanovništva je iselila, dok oni koji su ostali, posao ne mogu naći. Osim velike nezaposlenosti, niske cijene rada i nesigurnosti radnog mjesta, stanovništvo se već godinama nada brzoj cesti koja im se obećava i koja bi ih bolje povezala s ostatkom Hrvatske, a koja ne dolazi.

Gradonačelnica Iloka, Marina Budimir, nestranačka osoba, koja je na funkciju čelnice tog grada došla prije pet mjeseci, opisala je stanje koje je zatekla uvidom u rad gradske uprave, a koje je bilo, u najmanju ruku, loše.

Osim prazne blagajne i prezaduženosti, možda najveći problem Iloka su mladi ljudi koji ga napuštaju u ogromnom broju.

Prema posljednjem popisu stanovništva 2011. godine, Ilok je (sa Šarengradom, Babskom i Mohovom) brojio oko 6000 stanovnika, no Budimir procjenjuje da ih je sada oko 5000.

Rat je bio taj koji je najprije opustošio ovaj kraj, a nakon rata, život se nije mogao jednostavno nastaviti tamo gdje je stao.

Industrija se tako nije oporavila, a onda je ubrzo došao i novi udarac u vidu desetogodišnje ekonomske krize.

Poznati vinogradarski grad

“Ilok je prije svega vinogradarski kraj. Od većih gospodarskih subjekata uz nadaleko poznate Iločke podrume imamo i niz malih privatnih vinarija s izuzetnim vinima kao npr. traminac i graševinu. Imamo i dvije tvornice tekstila, Iteks i Tiko, koje zapošljavaju nekoliko stotina, uglavnom žena. Postoji još i nekoliko vrhunskih ugostiteljskih objekata, obiteljskih gospodarstava i uglavnom poljoprivrednika,” ispričala je Budimir za Deutsche Welle.

Budimir, inače liječnica po struci, i sama je nekad živjela vani, no 2013. se odlučila vratiti iz Austrije u rodni Ilok, a priliku za ovaj kraj vidi u turizmu, i to ponajviše u ribolovnom, lovnom i cikloturizmu.

“Moramo biti realni: nema tog demografskog modela koji bi mogao nadomjestiti ovakvih 20-25 godina unazad. Republika Hrvatska bi trebala izdvojiti malo više za Slavoniju, Baranju i Srijem jer je tu situacija najgora i problemi su najveći”, smatra Budimir.

Ipak, da nije sve tako crno, dokazuju primjeri stranaca koji su se, unatoč svim problemima, došli doseliti ovdje i to ponajviše zbog nevjerojatno niskih cijena nekretnina.

“Imamo primjer Nizozemca koji je došao živjeti u Ilok. Ima manju nizozemsku mirovinu i radi poznanstva se preselio u Ilok. Doselio se bračni par iz Poljske koji je na putu prema Jadranu prošao kroz Ilok i odlučio se za život u našem gradu. Bavi se vinarstvom i plasira vina na poljskom tružištu, a pomaže i našim vinarima da se probiju na to veliko tržište”, dodala je gradonačelnica.

‘Kako da ja budem sretna, ako su svi oko mene nesretni?’

Doista, pomalo nevjerojatno zvuči činjenica da kuća od više od 90 četvornih metara s više od 500 kvadrata okućnice, priključena na vodovod, kanalizaciju, plin, struju, i s urednim vlasništvom u Iloku stoji 15.000 eura.

S druge strane, troškovi života u ovom gradu, visoki su kao oni i u Osijeku ili Zagrebu pa, primjerice vrtić košta 500 kuna dok su radna mjesta u tekstilnoj industriju većinom na minimalnoj plaći od 2600 kuna.

Renata Banožić, ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice u Iloku, tvrdi da se broj djece u Iloku smanjio za trećinu – najmanje. “Prošetajte gradom pa vidite hoćete li sresti majku s kolicima negdje?!”, rekla je ravnateljica. Iako je ona sama majka troje djece te su ona i suprug zaposleni pa nemaju egzitencijalnih briga kao većina Iločana, ona kaže kako je ipak boli situacija u Iloku.

“Kako da ja budem sretna, ako su svi oko mene nesretni?”, zapitala se Banožić.

“U Iloku još imamo ljude koji nemaju tekuću vodu u kući. Svi koji su radno sposobni i koji su iole snalažljivi odavno su otišli. U zadnjih nekoliko godina otišlo je 500 obitelji s jednim ili dvoje djece”, priča ravnateljica knjižnice te dodaje: “Mlade visokoobrazovane ljude ne možete zadovoljiti plaćom od četiri tisuće kuna. Ni sama ne znam koliko je do sada profesora iz škole otišlo. Uzmu neplaćeno i više se nikad ne vrate.”

Prema njezinoj procjeni, Ilok trenutačno nema više od 3000 stanovnika.

Zbog dvostruko jeftinijih cijena, Iločani sve osim kruha i mlijeka kupuju u Srbiji.

“Za sve se prelazi most preko Dunava jer su cijene s druge strane mnogo povoljnije. I usluge su jeftinije pa to dodatno ubija bilo kakvo pokretanje posla u Iloku. Posljedično – mnogi su zatvorili svoje radnje. U Iloku nema mjesta na kojem možete kupiti cipele”, rekla je ravnateljica Banožić.

Povratak na Net.hr