Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

NIGDJE SE NEĆETE MOĆI SAKRITI

HRVATSKA NABAVLJA JEZIVE NOVE KAMERE: Moći će prepoznati kako se osjećate, jeste li ljuti, uplašeni… Trebamo li se bojati?

U Kini se takvi sustavi koriste za masovni nadzor građana, a gdje god se pojave izazivaju nepovjerenje i strah. MUP ovih dana kupuje najnovije sustave za prepoznavanje lica za gotovo 3 milijuna kuna

I dok hrvatske tvrtke trenutno razvijaju softvere koji će biti sposobni na osnovi snimke prepoznati svaki detalj vašeg emotivnog stanja, MUP ovih dana kupuje najnovije sustave za prepoznavanje lica za gotovo 3 milijuna kuna.

U Kini se takvi sustavi koriste za masovni nadzor građana, a gdje god se pojave izazivaju nepovjerenje i strah, pa se Potraga RTL-a pozabavila pitanjem trebamo li se doista bojati pametnih kamera ili su one tu da nam pomognu.

Veliki problem?

Marko Rakar komunikacijski je i informatički stručnjak koji se i sam koristi kamerama za nadzor pristupa uredu, rekao je za RTL kako smatra da su silne kamere na javnim površinama velik problem. “Bit će ih još stotine ili tisuće postavljenih u skorije vrijeme. Sve one će prije ili poslije biti nadograđene. Bit će im omogućeno da i one prepoznaju lica. Tako da one situacije iz špijunskih filmova kad pratimo brdo kamera i identificiramo ljude, to su situacije koje će vrlo brzo biti moguće i kod nas, ako već i nisu.”

“Face recognition” ili prepoznavanje onoga tko je točno u kadru. Ovisno o bazi, može se znati kako se osoba zove, koliko je stara, a kod sigurnosnih sustava i ima li možda dosje. “Ta tehnologija je već danas prisutna kod nas, samo ne znamo gdje je već primijenjena i u kojem opsegu. Kamere koje prepoznaju lice je tehnologija koja je javno dostupna. Možete je kupiti u trgovini, nema nikakve zapreke, niti je ona nešto skuplja od obične kamere za videonadzor”, kaže Rakar.

Evidentiranje zaposlenika

Tvrtka Alarm automatika prodaje opremu mnogim privatnim i državnim tvrtkama, a i sami koriste kamere kako bi evidentirali dolazak i odlazak zaposlenika.

“Kamera će prepoznati radi li se o meni ili o kolegi te u bazu unose točno vrijeme dolaska na posao i odlaska s posla. Na taj način smo uštedjeli i na vremenu ulaska i izlaska iz tvrtke, spriječili rizik od gubitka kartice. Ali postoji i zakonska regulativa da djelatnici moraju dati dozvolu poslodavcu da im se fotografija smije staviti u bazu kako bi je kamera prepoznala. Dolazi na snagu spoj moderne tehnologije i zakonskih odredaba GDPR-a”, govori Dino Josip Ključarić, zaposlenik tvrtke za prodaju videoopreme.

Zaštita privatnih podataka na prvome je mjestu, tvrde, a u prostorijama koje se snimaju mora stajati jasno vidljiva obavijest o tome.

“Kamera koja ima ugrađenu tehnologiju za prepoznavanje lica ne može mnogo bez baze fotografija koja je s njom povezana. Kamere gledaju nekih 65 stupnjeva lijevo i desno u odnosu na lice i prepoznaju osobu koja se nalazi fotografirana u bazi. Onda u taj dio inkriminiranih djela i baze fotografija ne bismo mi ulazili. To regulira Ministarstvo unutarnjih poslova”, govori Ključarić.

S obzirom da se fotografije svih građana Hrvatske već nalaze u digitalnom sustavu kojim raspolaže država, osnova za prepoznavanje već postoji. “Danas su sve fotografije svih građana digitalizirane. To je već baza koja postoji i oni jednostavno trebaju analizirati te fotografije i identificirati ljude po ulici. Ako niste država, onda vam preostaju sekundardni izvori fotografija. Facebook, Instagram i druge mreže su prepune fotografija i možete iz toga napraviti analizu”, govori Rakar

Kako sustav prepoznaje osjećaje?

Zagrebačka tvrtka Visage Technologies razvila je softver povezan s kamerom koji točno zna gdje se nalazi lice, čak i u pokretu. Osim toga, zna prepoznati i kako se osjećate, jeste li sretni, tužni, ljutiti ili možda uplašeni.

“Prepoznaju se ključne točke na licu. Te se točke mapiraju u trodimenzionalni model i u odnosu na pozicije tih točaka, proporcije lica određuju koja bi to osoba mogla biti. Ranije su algoritmi tako radili. Tu je bilo niz izazova od starenja, pozicije između kamere i lica koja može biti vrlo varijabilna, utjecaj osvjetljenja”, rekao je Gordan Kreković, izvršni direktor tvrtke za proizvodnju softvera.

Dodaje da tehnologija prepoznaje dubinske neuronske mreže pa ju je puno  teže zavarati grimasama. Rješenja Visage Technologies tvrtkama omogućavaju da klijentima pruže virtualno isprobavanje naočala ili šminke, a da se ne moraju šminkati. Prepoznavanje smjera pogleda u oglašavanju mjeri koji su artikli potencijalnim kupcima privukli najviše pozornosti, a u automobilima ta tehnologija prati gleda li vozač cestu ili gleda u mobitel ili je pak preumoran za vožnju. Tehnologija prepoznavanja lica već se sada ugrađuje u mnoge uređaje.

Olakšavanje života i sigurnost

“Biometrija ima velik potencijal da olakša život korisnicima i podigne razinu sigurnosti. Naravno, uz golemi rizik da se to zloupotrijebi”, nastavlja Kreković. “Vjerojatno nećete prevariti kameru ako stavite šešir ili naočale.

“Oni tvrde da mogu identificirati 50 lica po kadru, a snimaju 60 kadrova po sekundi. To otprilike znači da ako uperite kameru na Trg bana Jelačića, možete unutar jedne sekunde identificirati tri tisuće ljudi. Ruska kompanija Fine face tvrdi da doslovno u milisekundama mogu identificirati lice iz baze od 250 milijuna lica”, kaže Rakar.

Kina ima bazu od milijardu i tristo milijuna ljudi i u roku od nekoliko sekundi može identificirati bilo koga s 90-postotnom sigurnošću. U Pekingu se uvodi nadzor navika građana, koji će se bodovati prema tome ponašaju li se uzorno. Velika Britanija je prva koja je počela s masovnim nadzorom nakon što su teroristički napadi potresli zemlju. Popularni King’s Cross u Londonu jedno je od mjesta koje je potpuno pokriveno kamerama koje prepoznaju lica.

Beograd premrežen kamerama

U Beogradu stotine su kamera već postavljene, a do kraja iduće godine na svim javnim mjestima u gradu snimat će dvije tisuće kamera kupljenih od kineskog Huaweija.

“Neće postojati nijedna važnija ulica, prolaz, izlaz ili ulaz u grad u kojem bi netko mogao nestati. Znači, negdje je morao staviti kacigu na glavu. Ako je stavio kacigu, ako je stavio fantomku ili silikonsku masku, negdje je to morao napraviti. Tako ćemo znati iz kojeg ulaza je izašao, znat ćemo u kojoj zgradi živi, iz koje je ulice, iz kojeg auta, tko je s njim bio u tome autu”, objasnio je 30. siječnja Nebojša Stefanović, ministar unutarnjih poslova Srbije.

KINESKI EKSPERIMENT U BEOGRADU: Sustav od kojeg strahuje cijeli Zapad stiže u naše susjedstvo. Praktična stvar ili opasan plan?

Hrvatska nabavlja takve kamere

I hrvatska policija kreće u nadzor. Nakon što su prije tri godine kamere sa sustavom prepoznavanja nabavljene za nadzor granica MUP je upravo u procesu nabave takvih kamera. Ono što znamo je da će za njih izdvojiti 2,8 milijuna kuna, međutim koliko točno kamera nabavljaju i gdje će one biti postavljene, to je zasad tajna.

Hrvatski zakon jasno propisuje da videonadzor smiju postavljati samo one tvrtke koje imaju MUP-ovo odobrenje jer su i vlasnici i zaposlenici prošli sustave kontrole. No, službe sigurnosti, policija, vojska i obavještajne agencije ne trebaju prevelike dozvole ako procijene “da je sve u svrhu sigurnosti”.

“Gradimo pošteno, sigurno društvo u kojem moramo povećati sigurnost od terorizma. Opet, regulirano koje površine se snimaju, zašto se snimaju i do koje razine se snimaju”, kaže Ključarić.

Jesu li ljudi s pravom zabrinuti?

Kreković smatra kako su ljudi s pravom zabrinuti, tim više što je tehnologija prepoznavanja lica vidljiva. “Lice je izloženo i svjesni smo te tehnologije. Mislim da taj problem imamo već danas s postojećim tehnologijama jer kad odemo na neku stranicu, nismo ni svjesni da podatke dajemo različitim sustavima za povezivanje podataka i praćenje ponašanja korisnika, navika korisnika i mnogo toga o čemu i ne razmišljamo. Čini mi se da je veći poblem što komercijalne kompanije raspolažu tim podacima nego kad se regulirano ta tehnologija koristi u kontekstu sigurnosti”, kaže.

Marko Rakar smatra da je najpogubnije kad običan građanin kaže: “Ja nisam kriminalac, neka me prati tko želi.”

“Nekako mislim da jednom kad je duh izašao iz boce, bit će jako teško vratiti ga. Prepoznavanje lica, pogotovo na tako masovnoj skali je golemi udar u narušavanju privatnosti ljudi. Privatnost na javnom prostoru gotovo da uopće više ne postoji, niti ju možete jamčiti”, kaže Rakar za Provjereno RTL-a.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr