KOMENTAR HELENE PULJIZ

HDZ I SDP SU SVE TRULIJI I SLABIJI: Prepuni su ridikula i mediokriteta i sve više podsjećaju na komunističku partiju s kraja 80-ih

Baš kao i Partija uoči raspada Jugoslavije HDZ je danas omrznut među građanima, zaražen je klijentelizmom, a ponudom blijedih i nepoznatih kandidata na lokalnim izborima dokazuje svoje unutarstranačko propadanje

Potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća Komunistička partija Hrvatske je i dalje bila na vlasti i hvalila se brojnim članstvom, ali većina naroda zapravo je više nije podnosila i u nju se ulazilo samo radi osobnih probitaka. Partijska knjižica osiguravala je napredak u karijeri, posao, stan… sve su institucije vrvjele mediokritetima, a mir s onima kojima je bila omrznula osiguravao se zastrašivanjem i trajnom potragom za unutarnjim neprijateljima. No, moć Partije je trulila i sve je više ljudi bilo spremno reći im ‘ne’ dok je izrugivanje na račun vlasti naprosto cvalo.

Baš i kao Partija tada, među radnim narodom (seljacima i poštenom inteligencijom), tako je i HDZ danas omrznut među građanima; vladaju zastrašivanjem, klijentelizmom i gotovo apsolutnom kontrolom društva i ekonomije, u stranku se ulazi samo zbog osiguravanja osobnog probitka, napredak jamči klanjanje velikom vođi. Mediokracija u Hrvatskoj je dosegnula vrhunac.

Gotovo jednak status uživa i druga velika stranka – SDP, ali trenutačno nije na vlasti i nema toliko raširenu mrežu moći po Hrvatskoj niti toliko lopova, međutim, baš kao i HDZ, izrasla je u pravu utvrdu mediokritetstva.

Nema tu prepoznatljivih lica ni vizionara

Iako su još uvijek, svaka na svoj način, naoko i snažne i moćne, obje velike stranke zapravo se urušavaju iznutra, a do koje su mjere zaražene ljudima osrednjih ili ograničenih sposobnosti i vrijednosti, ništa ne pokazuje bolje od kandidata koje, ususret predstojećim lokalnim izborima, guraju u prve redove. Nema tu prepoznatljivih lica, vizionara, ljudi s političkom strašću ili novim idejama; nema lidera, a čak i kad istaknu u struci priznate ljude, riječ je, u pravilu, o očajnim komunikatorima koji bi teško mogli za novi projekt zapaliti čak i omanji kućni savjet.

Kad bi netko u ovom trenutku organizirao nagradnu igru od milijun eura, u kojoj bi slučajni prolaznik trebao bez guglanja nabrojiti HDZ-ove i SDP-ove kandidate za gradonačelnika najvećih gradova – Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka, ne bi naprosto imao na koga potrošiti taj novac.

Bezličnost je zajednička karakteristika svih tih ‘istaknutih’ stranačkih kadrova, s iznimkom Joška Klisovića, ali on je toliko neuvježban komunikator da je malo vjerojatno da je u stanju privući birače izvan kruga najvjernijih SDP-ovih navijača. Uz to, u Klisovićevu slučaju, SDP vrhunski diplomatski kadar s premijerskim potencijalom bez mrlje u karijeri, troši na izbore za gradonačelnika Zagreba umjesto da ga treniraju naredne dvije-tri godine na poziciji tipa političkog tajnika i naviknu širu javnost na njegovo političko postojanje.

Klisovića bi SDP za gradonačelnika Zagreba, a na posljednjim parlamentarnim izborima bio im je 9. na listi u trećoj izbornoj jedinici (Zagorje i Međimurje) i, naravno, nije ušao u Sabor jer je s trećom izbornom jedinicom Klisović imao veze koliko i Hrvatska s državom vladavine prava.

Od prepisivača Vice Mihanovića do Davora Filipovića

Iako je Dalmacija srce HDZ-ove vladavine, HDZ je toliko kadrovski devastiran da u Splitu nije imao boljeg kandidata za gradonačelnika od Vice Mihanovića, koji ne razumije čak ni značenje prefiksa vice – pa na plakatima ljude poziva da glasaju za njega kao vicegradonačelnika.

A gotovo ga je dirljivo bilo gledati kako se crveni, zamuckuje i rukama skriva knjižicu s programom naslovljenim “Konkretno”, poput dječaka uhvaćenog sa šalabahterom, kad ga je protukandidat Ivica Puljak optužio da je program od slova do slova prepisao od gradonačelnika Andre Krstulovića Opare. Bio bi gradonačelnik, a ni prepisivati ne zna kako valja.

SDP-ovim kandidatima za gradonačelnika Splita, Rijeke i Osijeka jedva da itko može i zapamtiti ime. HDZ-ov kandidat za prvog čovjeka Zagreba Davor Filipović (alibi kandidat za Bandićeva života) na najboljem je putu da, umjesto perspektivnog izvanrednog  profesora Ekonomskog fakulteta, postane prvi ridikul grada Zagreba. Mogla bih tako ovdje grad po grad, općinu po općinu, redati lokalne ‘vodeće’ kadrove velikih stranaka, ali šteta je na to trošiti i vrijeme i medijski prostor.

Nezavisni zanimljiviji i jači nego ikada

Malim strankama i sitnijim političkim blokovima (i s lijeva i s desna) valja priznati da su u relativno kratkom roku uspjeli okupiti značajan broj ljudi koji su bili u stanju osvojiti pozornost javnosti i brzo postati prepoznatljivi.

Na posljednjim lokalnim izborima nove i(li) male stranke, politički blokovi i nezavisne liste i kandidati ostvarili su zapažene rezultate i nimalo ne sumnjam da će na ovima itekako pokazati snagu jer je u njihovim redovima danas više ljudi s jakim liderskim potencijalom nego u HDZ-u i SDP-u zajedno. Te će liste i kandidati posve zasluženo osvojiti više mandata nego ikada do sada.

Lakše je danas ‘iz prve’ nabrojiti 10 zanimljivih i radišnih zastupnika malih opozicijskih stranaka nego 10 takvih iz najmnogoljudnijeg HDZ-a i SDP-a. Dvije vodeće stranke nastavljaju se oslanjati na klijentelističke mreže kojima su, svaka na svoj način i u svome dosegu, zarobile Hrvatsku, ali te su mreže sve slabije i trule jer su mrežni čvorovi i poveznice danas mahom ljudi bez vizije, strasti i vlastitog političkog identiteta.

Nastave li putem kojim su krenuli, HDZ i SDP će, baš kao i Partiju iz koje su nastali, pregaziti vrijeme. Ako već nije.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.

Povratak na Net.hr