'Te se odluke ne mogu objasniti racionalno, one dolaze iz straha, zabrinutosti, čak i gađenja', ističe psihologinja koja je doktorirala na antivakserima

Čak 43 posto ispitanih ljudi u Hrvatskoj ne planira se cijepiti kad cjepivo stigne. Hrvati su pritom puno skeptičniji od ostatka Europljana jer istraživanje u sedam zemalja (Danskoj Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Portugalu, Britaniji i Nizozemskoj) pokazuje da će se cijepiti čak 74 posto građana. I to svugdje više od polovine stanovništva, na primjer u Francuskoj gdje je najmanji broj onih za cijepljenje, taj je postotak čak 64%.

No taj postotak ne iznenađuje psihologinju Helenu Tomljenović, koja je doktorirala na temu antivakserstva ili protivljenja cijepljenju.

''Prošle godine je Svjetska zdravstvena organizacija uvrstila odbijanje cijepljenja u top 10 najvećih prijetnji globalnom javnom zdravlju pa podatak da se 43 posto građana i građanki u Hrvatskoj ne bi cijepilo i nije toliko iznenađujuć'', rekla je Tomljenović za RTL.

Naglasila je da je riječ o globalnom problemu i Hrvatska tu nije ni po čemu posebna. U slučaju koronavirusa postotak je tako visok moguće jer je riječ o novoj bolesti: ''Cijela ova situacija u kojoj smo se našli izaziva kod svih nas anksioznost i u našem doktorskom istraživanju pokazalo se koliko ta anksioznost i strah utječu na odluke koje pojedinci donose o tome žele li se cijepiti ili ne''.

'Bolesti ne doživljavaju opasnima; strah je najveći motivator'

Mnogi roditelji boje se cijepiti svoju djecu, a Tomljenović je objasnila do kakvih su spoznaja došli zahvaljujući svojem istraživanju: ''Kao i u drugim državama pokazalo se da većina ljudi te bolesti ne percipira opasnima, ne pericipira rizik od tih zaraznih bolesti kao opasan i ugrožavajuć i u biti se više boje samog cjepiva. I to je samo još jedan odraz fenomena poznatog u nizu znanstvenih istraživanja, a mi smo pokazali da je strah najveći motivator. Ljudi se boje cijepiva i zbog toga izbjegavaju cijepljenje''.

Te se odluke ne mogu objasniti racionalno, naglasila je Tomljenović: ''One dolaze iz straha, zabrinutosti, čak i gađenja prema cjepivima i značajno je da intervencije koje se usmjeravaju na educiranje o cjepivima - kako djeluju, koje su nuspojave ... - ti svi podaci ne umanjuju taj strah i zato nisu učinkoviti jer znamo da osobe koje imaju potpuno točne informacije o načinima na koje cjepiva funkcioniraju i dalje se ne cijepe upravo jer se povode svojim emocijama, oni nisu racionalno nadvladali strah koji se javlja''.

'Treba uključiti i emocionalnu komponentu'

Od pomoći pritom zasigurno nisu kontradiktorne informacije kojima su ljudi izloženi u medijima, istaknula je Tomljenović: ''Također znamo da u društvu u situacijama koje su ugrožavajuće poput ratova, elementarnih nepogoda, sukoba ... tada nekako bujaju teorije zavjera općenito pa tako i sada u ovoj vrlo anksioznoj situaciji koronavirusa''.

''Naglasila bih stoga promjenu same intervencije - da ne budu više samo toliko edukacijske, nego da se uzme u obzir i emocionalna komponenta, dakle da se u osmišljavanje edukacija uključe razni stručnjaci koji će svojim znanjima moći doprinijeti osmišljavanju neke cjelokupne intervencije koja će ciljati na smanjenje toga straha i zabrinutosti jer se pokazalo da što je strah intenzivniji, to je jače vjerovanje u neku od teorija zavjera što se tiče cijepljenja'', zaključila je Tomljenović.