Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

FOTO/VIDEO EKSKLUZIV

GOLEMA VILA KRAJ MORA: Za tajkuna iz Hercegovine dozvolu izvukao otac lokalnog političara, a inspektori povukli komičan potez

Primili smo fotografije gradilišta na samoj obali mora u Zatonu kod Dubrovnika te smo krenuli u istraživanje tko i kako gradi i je li moguće da je sve to legalno

Lokalni portali prvi put su pisali o čudnom gradilištu u Zatonu kraj Dubrovnika u ožujku 2019. Tik do mora rovao je golemi bager i susjedi su se krenuli propitivati što je to i kako je moguće da itko gradi tu, odmah na obali – zar to nije pomorsko dobro? Osvanule su i fotografije na kojima se vidi da bager lomi impresivne priobalne stijene. Pokazalo se da je investitor Mario Slezak, građevinski poduzetnik, te da on posjeduje – legalnu građevinsku dozvolu. Za razvaljivanje pomorskog dobra kaznili su ga, pisalo se, komunalni redari. Slezak je platio kaznu i nastavio graditi kao da se ništa nije ni dogodilo.

A na gradilištu na kojem je prije godinu dana tek kopao bager sada se već uzdižu konture goleme vile. Net.hr donosi ekskluzivne snimke s terena koje nam je poslao jedan stanovnik Zatona. Uz jednostavan komentar: “Siguran sam da ja tu nikada ne bih dobio građevinsku dozvolu i mogao raditi ovo što se sada dopušta…”.  Komad obale doslovno nestaje pod građevinom.

Zaton je mjesto tik do Dubrovnika, smješteno u maloj uvali, mirno, s pogledom koji oduzima dah, taman dovoljno udaljeno od gužve koja ljeti nastane u Gradu zbog navale turista s kruzera, ali i dovoljno blizu da je sve ono najljepše i najbolje od Grada jednostavno dostupno. Zato se tu i dostižu rekordne cijene kvadrata u nekretninama ili zemljištu koje su dostižne samo eliti, domaćoj, ali i svjetskoj – primjerice, tu je vila milijunašice Slavice Ecclestone. Posve je jasno da je bilo koja još parcela koja jest ili bi mogla biti građevinska u Zatonu predstavlja pravi dijamant.

A put do građevinske dozvole za ovaj pothvat iznimno je neobičan, provlači se kroz nekoliko generacija lokalnih vlasti i dotiče se nekoliko političara. I usput zorno dokazuje da u zemlji s impresivnom obalom ne postoji nikakav učinkovit sustav kontrole ili sprečavanja razornih graditeljskih pothvata. I da ne postoji istinski politički interes da se uspostavi.

Nova zatonska golema vila gradi se, naime, na temelju GUP-a koju je donijela vlast Andre Vlahušića, dugogodišnjeg dubrovačkog gradonačelnika (prvo HSLS, potom HNS), ali on u svom zadnjem mandatu nije više imao većinu i funkcionirao je tako što je ispunjavao želje HDZ-a i drugih interesnih skupina u gradskoj skupštini. No, GUP je bio samo temelj. Građevinska dozvola je ishodovana u studenom 2018., kada je već na vlasti bio HDZ i novi gradonačelnik Mato Franković. A ishodovao ju je Ivo Potrebica, otac predsjednika Gradskog vijeća, Marka Potrebice (HDZ), koji je – nakon što je dobio građevinsku dozvolu – prodao zemljište Mariju Slezaku, jednom od braće Slezak, građevinskim poduzetnicima iz Mostara, sinovima tajkuna Dina Slezaka, vlasnika lanca kladionica, bliskog prijatelja predsjednika HDZ BiH, Dragana Čovića. Braća Slezak su poznata i kao graditelji golemog objekta zbog kojeg se urušila ulica usred grada Dubrovnika, tzv. Bourbon, ali i mnogih drugih građevinskih projekata u Dubrovniku.

Parcela kupljena za 26 tisuća eura prodana za 280 tisuća eura

Priča o zatonskoj parceli počinje još 2003. godine. Ivo Potrebica, otac današnjeg predsjednika Gradskog vijeća Marka Potrebice, vlasnik male tvrtke za završne radove u građevini, „Nuova Ličilac Gorica“ kupio je za skromnih 26 tisuća eura parceluod Banjalučanina Milutina Kovačevića Rodoljubova. Tada to nije bilo građevinsko zemljište, a Ivo Potrebica nam u kratkom telefonskom razgovoru nije detaljnije pojasnio svoje tadašnje motive. Je li on već tada naslutio da bi to zemljište moglo postati građevinsko? „Sve je po zakonu, čisto. Ne znam zašto vam je to uopće zanimljivo. Bivši vlasnik, direktor jedne tvrtke iz Republike Srpske htio je prodati zemljište, ja sam ga kupio, a poslije prodao jer sam zbog problema u poslovanju tvrtke trebao sredstva.“, odgovorio nam je poduzetnik Ivo Potrebica.

No, činjenica je da je on u prosincu 2018. godine prodao Mariju Slezaku za 280 tisuća eura zemljište – koje je kupio za 26 tisuća eura. Na komadu prekrasnog priobalnog zemljišta na kojem nije bilo nikakvih intervencija u međuvremenu, mali poduzetnik Ivo Potrebica zaradio je, dakle, impresivnih 254 tisuće eura. Jedino što je on učinio jest – pribavljanje građevinske dozvole. Prema presliki kupoprodajnog ugovora koji je dostupan Net.hr-u vidljivo je da je ni punih mjesec dana prije prodaje zemljišta Mariju Slezaku prodavatelj zemljišta, Ivo Potrebica išao ishodovati građevinsku dozvolu na parceli. Ugovor je potpisan 20. prosinca 2018., a građevinsku dozvolu je izdao Grad Dubrovnik  29. studenog 2018. (Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje).

created by dji camera
created by dji camera

Ako je sve bilo po GUP-u i sve tako jasno, kako to da je kupac zemljišta tražio da lokalac, ujedno i otac predsjednika Gradskog vijeća, ide unaprijed srediti građevinsku dozvolu za kuću koju će on graditi? „Ništa tu nije sporno. Naprosto smo tako dogovorili. Neka izađu inspekcije koje trebaju, ali uvjeren sam da neće naći ništa spornog.“, rezolutan je Ivo Potrebica. I tvrdi da njegov sin, predsjednik Gradskog vijeća nije znao ništa o tome, jer žive u odvojenim kućanstvima „već dvadeset godina“. „Marko Potrebica ima veze s ovim kao ja s NASA-om!“, kaže slikovito Ivo Potrebica.

Ni Mario Slezak, graditelj, nije nam htio pojasniti zašto se on nije bavio građevinskom dozvolom za svoju gradnju nego je tražio da je sredi prodavatelj zemlje, no odgovorio nam je na pitanje o namjeni građevine. Neće to biti njegova osobna vila, niti će je prodavati, nego se radi o „stambenoj jedinici“ koja je  „planirana za komercijalni turistički najam“. Poručio je pisanim putem na upit Net.hr-a da nije imao „nikakve privatne ni poslovne odnose prije i nakon kupnje zeljišta s g. Ivom Potrebicom ili članovima njegove obitelji, niti njihove tvrtke surađuju na bilo koji način“. Također tvrdi da ni on niti tvrtke u kojima je suvlasnik a koje posluju i grade na dubrovačkom području nemaju nikakve poslovne i privatne veze s politikom i političarima u Dubrovniku.

No, evidentno je da je u cijenu od 280 tisuća eura koju je Slezak platio Ivi Potrebici bila uračunata i građevinska dozvola, odnosno, činjenica da je zemljište, zahvaljujući čarobnom GUP-u iz vremena Andre Vlahušića i njegovih koalicijskih partnera postalo – građevinsko. Gradski Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju, predvodi i danas, kao i u vrijeme Andre Vlahušića – pročelnica Silva Vlašić. Ona je tu još od ranijeg vremena, još iz faze gradonačelnice Dubravke Šuice.

Je li predsjednik Gradskog vijeća mogao utjecati na ishodovanje dozvole?

S obzirom da je dozvola izdana u studenom 2018., govorimo o vremenu najnovije gradske vlasti, kada Gradsko vijeće vodi – Marko Potrebica, sin poduzetnika koji je ishodovao građevinsku dozvolu. Marko Potrebica, dubrovački HDZ-ovac mlađe generacije, u razgovoru za Net.hr odlučno odbacuje ikakvu vezu sa slučajem. Neovisno o tome što se radi o njegovom ocu, on tvrdi da nije znao ni za kupnju zemljišta niti za prodaju zbog svojih „specifičnih odnosa“ s ocem, te da je za detalje kupoprodaje saznao tek kada su „politički oponenti prije par mjeseci počeli konstruirati ovu priču“. „Dubrovačkoj javnosti je dobro poznato da sa mojim ocem nisam imao, niti imam, ikakve poslovne odnose. Zbog „specifičnih“ odnosa u obitelji nisam znao niti kada je uži član moje obitelji kupio zemljište, a nisam znao niti da ga je nakon više desetljeća prodao niti kome ga je prodao te kupca nikada nisam osobno upoznao“, kaže u izjavi za Net.hr Marko Potrebica.

No, on isto tako smatra da njegov otac nije učinio ništa neprimjereno. „Žao mi je što, zbog mog javnog posla uži član moje obitelji dolazi u interes javnosti, a samo je prodao svoje privatno  zemljište sa građevinskom dozvolom na tržištu najboljem ponuditelju.“, kaže Potrebica. On smatra da on osobno nije u sukobu interesa „ni po kakvoj definiciji sukoba interesa“.

Predsjednik gradskog vijeća Dubrovnik Marko Potrebica čiji je otac dobio građevinsku dozvolu za ovu vili i dubrovački gradonačelnik Mato FrankovićFoto: Pixsell

„Otkada sam preuzeo dužnost predsjednika Gradskog vijeća, a i ranije od 2015. godine kada sam bio oporbeni vijećnik, nije se mijenjao cjeloviti GUP niti bilo kakvi prostorni uvjeti kojima bi se pogodovalo izgradnji, također niti na koji način ne sudjelujem u postupcima izdavanja bilo kakvih dozvola.“, kaže Marko Potrebica za Net.hr. Kaže da se osobno protivio GUP-u Grada Dubrovnika iz 2014. i da je to bio i jedan od motiva za njegov ulazak u politiku, da zagovara restrikciju u gradnji.

A kako onda komentira činjenicu da Mario Slezak gradi na zemlji koju je kupio od njegova oca na samoj obali mora? „Neprihvatljivo je i protuzakonito da bilo tko gradi u zoni pomorskog dobra. Za to postoje i odgovarajuće kazne koje su nedovoljnog iznosa, a kontrola gradnje u pomorskom dobru nažalost nije u nadležnosti Grada. Objekt koji se izgradi na pomorskom dobru ne može dobiti uporabnu dozvolu.“, zaključuje Potrebica.

Pitali smo i gradonačelnika Matu Frankovića što misli o slučaju Zaton, a on sve prebacuje na svoje prethodnike. Zemljište je dobilo „svoju namjenu“ na temelju izmjena i dopuna GUP-a Grada Dubrovnika iz 2014. te, smatra Franković, sadašnja gradska uprava s tim nema nikakve veze. Pa ni predsjednik Gradskog vijeća. A provedba izdavanja građevinske dozvole je formalni dio koji „ima svoje zakonske okvire te je poznato da na to gradonačelnik ne može utjecati“.

Gradonačelnik Franković svaljuje krivicu na svog prethodnika

„U posljednje dvije godine više puta sam isticao kako je GUP Grada Dubrovnika, a koji je usvojen 2014. godine isključivi plod pogodovanja Andra Vlahušića različitim interesnim skupinama. Grad Dubrovnik je pokrenuo djelomične izmjena GUP-a, a koje za cilj imaju uvođenje reda u prostorni plan. Ujedno, nakon završetka konzervatorskih podloga od strane Ministarstva kulture RH prostorni plan će dobiti dodatne ograde koje će limitirati mogućnost gradnje na građevinskim parcelama.“, stoji u pisanom odgovoru gradonačelnika Frankovića.

Također naglašava da je on i njegov tim svjestan problema koji postoje „kao i brojnih pritisaka građevinskih lobija na ovu gradsku upravu“, te najavljuje „da će isti taj građevinski lobi na idućim izborima imati svog kandidata za gradonačelnika, a to će biti Andro Vlahušić“. Na žalost, nema odgovora na pitanje što je on i njegova vlast učinila za uvođenje reda, osim pokretanja procesa djelomičnih izmjena GUP-a, koje oporba naziva – kozmetičkim i iznimno površnim. Drugim riječima, sadašnja gradska vlast postavlja se više kao zabrinuti promatrač, kao netko tko nema ništa s time, i ništa ne može.

A što je s kontrolom s više državne instance? Jesu li doista bili inspektori na terenu i što su oni utvrdili? Iz Ministarstva prometa, pomorstva i infrastrukture na upit Net.hr-a stigao je odgovor da su inspektori 5. ožujka 2019. utvrdili da je investitor Mario Slezak „izvršio odlaganje iskopnog materijala“ bez odobrenja nadležnog tijela, protivno odredbi članka 89. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Investitor je saslušan, izdano mu je pisano rješenje i morao je platiti kaznu – u iznosu od 2 tisuće kuna. No, ako lokalnu vlast u Dubrovniku brinu slabe kazne nadležnih institucija, jesu li nešto poduzeli? I gradonačelnik i predsjednik Gradskog vijeća pripadnici su iste stranke kao i ministar nadležnog ministarstva.Nova gradnja u dubrovačkom zaljevu koja napreduje brže od ikakvih političkih petljanja o izmjenama i dopunama GUP-a i višedesetljetnim hrvatskim mudrijanjima o zaštiti pomorskog dobra tako postaje svojevrsni monumentalni dokaz da u Hrvatskoj još uvijek ne postoji nikakva učinkovita zaštita obale, da se rasprodaje, komada, betonira. Lokalne vlasti ili ne žele ili ne mogu učiniti ništa. Inspektorati s državne razine sa svojim mini kaznama ispadaju kao komičan element. A graditelji, tajkuni nove generacije, nevidljivo umreženi na sve strane, pokazuju se moćnijima i prodornijima od ikoga.

Povratak na Net.hr