Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

AFERA VJETROELEKTRANE

GODINAMA SMO S ĆORIĆEM RATOVALI NA SUDU: Da, izgubili smo, ali skandalozno je kako: ‘Ministar je investitoru omogućio puno veće poticaje…’

Enes Ćerimagić iz Zelene akcije objasnio nam je zašto su tužili Ministarstvo i što sve smatraju spornim u slučaju vjetroelektrane Krš-Pađene

Je li i ministar zaštite okoliša i energetike, Tomislav Ćorić, pomogao investitoru vjetroelektrane Krš-Pađene u pokušaju proboja do mogućnosti da proizvodi subvencioniranu električnu energiju i ostvari astronomsku zaradu? To se pitanje neminovno nametnulo nakon što je otkriveno da USKOK istražuje bivšu državnu tajnicu i poznatu HDZ-ovu dužnosnicu Josipu Rimac koja je za mito obećala investitoru (vlasniku tvrtke C.E.M.P. Milenku Bašiću) brži proboj do uporabne dozvole. Ona je, po svemu sudeći, pokušala “srediti” preostale prepreke, a u Ministarstvu gdje je posao s vjetroelektranom Krš-Pađene i započeo, sve je brzopotezno riješio – Tomislav Ćorić – koji je ubrzo nakon dolaska na dužnost poništio rješenje svog prethodnika, Slavena Dobrovića, koji je blokirao projekt jer je tražio dodatnu studiju utjecaja na okoliš.

Ministar Ćorić je u svojoj obrani tvrdio da je morao poništiti rješenje svog prethodnika jer su Ministarstvu prijetile tužbe, a da je bio u pravu kao “dokaz” je naglašavao i sudske presude u korist Ministarstva u procesima koje je pokrenula udruga za zaštitu okoliša, Zelena akcija.

O presudama, ali i o cijeloj borbi Zelene akcije u slučaju vjetroelektrane Krš Pađene i odnosu prema zaštiti okoliša u nacionalnoj energetskoj strategiji razgovaramo s Enesom Ćerimagićem, pravnikom iz Zelene akcije.

ĆORIĆ JE OSOBNO DEBLOKIRAO PROJEKT NA KOJEM SU PLJAČKALI RIMAC I HDZ-OVCI: Sada ne želi otkriti je li došlo do jednog sumnjivog sastanka 

Enes Ćerimagić iz Zelene akcijeFoto: YouTube Dubrovnik TV

NET.HR: Možete li nam pojasniti na što su se odnosile vaše tužbe u slučaju vjetroelektrane Krš-Pađene? Što ste vi smatrali spornim u postupcima ministra Ćorića?

ĆERIMAGIĆ: Ministar Ćorić donio je odluku da se za projekt vjetroelektrane Krš-Pađene koji je 2016. značajno izmijenjen – smanjen je broj agregata ali je za 50% povećana njihova snaga, 35 do 43 metra je povećan promjer lopatica, 10 do 48 metara su viši stupovi, a agregati su planirani na drugim mjestima od ranije predviđenih – ne mora raditi nova procjena utjecaja na okoliš niti glavna ocjena utjecaja na ekološku mrežu. Na taj način je omogućio investitoru da realizira projekt dok još uvijek vrijedi rješenje po kojem može ostvarivati puno veće poticaje po starom tarifnom sustavu. To rješenje doneseno je na rok od četiri godine 31. prosinca 2013., dan prije stupanja na snagu novog tarifnog sustava po kojem bi ti poticaji bili upola manji. Prema procjenama, jer se ne može unaprijed znati koliko će struje biti proizvedeno, radi se o razlici od par milijardi kuna.

Dakle, ministar Ćorić donio je 2017. odluku na temelju stare studije utjecaja na okoliš iz 2007. godine koja je izrađena za bitno drugačiji projekt i, što je još važnije, suprotno mišljenju stručnih tijela, Uprave za zaštitu prirode u Ministarstvu i Hrvatske agencije za okoliš i prirodu, koji su smatrali da je za izmijenjeni projekt potrebno provesti novu procjenu utjecaja na okoliš i glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu.

JE LI PLENKOVIĆ ZNAO DA JE ĆORIĆ POTPISAO DOKUMENT VJETROELEKTRANA? Ministar tvrdi: ‘Premijer ne mora znati sve što se potpisuje’ 

NET.HR: No, izgubili ste pravnu bitku i ministar Ćorić to sada navodi kao dokaz da su njegovi postupci bili ispravni.

ĆERIMAGIĆ: Mi smo u tužbi osporavali zakonitost takve odluke koja je donesena suprotno mišljenju stručnih tijela. Međutim, kao i u nekim slučajevima prije toga posložio se, kako ga mi u šali nazivamo, “Bermudski trokut Ministarstvo – DORH – Upravni sud”. Naime, ministar je sam izjavio da je pod prijetnjom tužbe za odštetu, u konzultacijama s DORH-om, da bi se izbjegli odštetni zahtjevi, donio takvo rješenje. Dakle, ministar se nije vodio zakonom nego je donio političku odluku.

Ono što je skandalozno jest da se u takvim slučajevima i sudovi priklanjaju političkim procjenama i pribjegavaju pravnim vratolomijama kako bi se održale takve političke odluke umjesto da se ocjenjuje njihova zakonitost. Identičnu situaciju imali smo i na primjeru Srđa kada je nakon pokretanja odštetnog postupka od strane investitora sud donio presudu suprotnu ranijoj presudi iako se u predmetu ništa nije činjenično promijenilo. Dakle, poruka je – zakon nije bitan, ako nas pritisnete, mi ćemo popustiti. Pitanje je, što stoji iza tog popuštanja i koliko nas to košta?

NET.HR: Što je sve sporno u vjetroelektrani Krš Pađene s vašeg gledišta i kada su počinjene pogreške u sustavu koje su dovele do toga da se projekt pretvorio u koruptivni slučaj? Naime, već danima slušamo tko je “pogriješio”, koja je vlada, koji ministar – pogrešno postavio stvari i otvorio vrata investitorima da rade na način koji je sada – dijelom – postao vidljiv?

ĆERIMAGIĆ: Obnovljivi izvori energije, u koje spadaju vjetroelektrane, naša su budućnost i jedna od slamki spasa u višestrukoj okolišnoj krizi u kojoj se nalazimo. Zbog toga je iznimno bitno da se poštuju sve procedure kako ovakvi načelno dobri zahvati ne bi prouzročili više štete nego koristi, primjerice, ugrožavanjem bioraznolikosti u trenutku akutne krize bioraznolikosti. Po mišljenju stručnih tijela, upravo bi se to moglo dogoditi u slučaju VE Krš-Pađene. Te se štete mogu izbjeći, alternativnim izborom lokacije, promjenom tehnologije, uvjetima rada itd. U ovom slučaju interes ostvarivanja ekstraprofita je očito bio jači od interesa da se zadovolje svi uvjeti i osigura ostvarenje javnog interesa. To dovodi u pitanje cijeli sustav obnovljivih izvora energije.

Očito je, među ostalim i iz ovog primjera, da za postizanje održivog sustava obnovljivih izvora energije ne možemo računati na velike privatne investitore. Međutim, upitno je možemo li računati i na javne vlasti ako nad njima nema nikakve kontrole. Dakle, potrebna nam je snažna društvena kontrola javnih projekata sa što učinkovitijom participacijom javnosti i lokalne zajednice u upravljanju sustavima u javnom vlasništvu o čemu postoje brojni uspješni primjeri diljem Europe. Također, potrebna nam je komunalna energetika odnosno energetsko zadrugarstvo – decentralizirani projekti obnovljivih izvora energije s visokom razinom lokalnog vlasništva.

MINISTAR I PREMIJEROVA SURADNICA POD POVEĆALOM: ‘Prijete nam milijuni eura kazne, Ćorić je pogodovao ili je nesposoban’ 

NET.HR: Je li država u trasiranju strategije promicanja obnovljivih izvora energije učinila dovoljno za zaštitu okoliša?

ĆERIMAGIĆ: Država je podbacila jer još uvijek obnovljive izvore energije (OIE) gleda kao obvezu koju u određenom postotku zahtijeva Europska unija. Još uvijek se nadamo nekakvom zgoditku s fosilnim gorivima i pokušavamo uskočiti na tonući brod. Primjer za to su vam LNG terminal na Krku i nove koncesije za istraživanje i eksploataciju nafte u Slavoniji kao i najava otvaranja novih polja u Dinaridima. To su promašeni projekti koji će nas vezati za fosilnu infrastrukturu sljedećih 30-40 godina kada će ta tehnologija stvarati minuse i gubitke. Umjesto da prepoznamo da je budućnost u obnovljivim izvorima energije, iskoristimo komparativnu geografsku prednost i koncentriramo se na to da postanemo predvodnik u znanju i tehnologiji o obnovljivim izvorima energije, mi smo na ozbiljnom putu da završimo na gubitničkoj strani u neminovnoj revoluciji energetskog sektora.

Važno je naglasiti kako kroz novu, odnosno revidiranu Direktivu o obnovljivim izvorima energije (REDII), EU prepoznaje koncept komunalne energije, omogućavajući zajednicama da proizvode i prodaju svoju obnovljivu energiju (trenutačno je dopuštena proizvodnja za samostalnu potrošnju, ali ne i prodaju energije), no mnoge zemlje s velikim potencijalom, poput Hrvatske, zaostaju. Cilj Direktive je osnažiti manje proizvođače energije iz OIE i skratiti proceduru za dolazak do dozvola za instalaciju OIE od 50 kW do 1 MW na maksimalno godinu dana, kroz one-stop-shopove, a osnažuje i energetsko zadrugarstvo. Hrvatska tek treba uspješno prenijeti i implementirati odredbe ove Direktive. Više komunalnih energetskih projekata povećat će svijest i podršku obnovljivoj energiji, dok će sami projekti povećati opskrbu i zamijeniti fosilna goriva, što dovodi do smanjenja emisija stakleničkih plinova i negativnih posljedica klimatskih promjena.

NET.HR: Sudeći prema do sada poznatim slučajevima – obnovljivi izvori energije su u Hrvatskoj postali mamac za velike investitore i iznimno jake lobije – koji zapravo diktiraju tempo, a udruge za zaštitu okoliša su gurnute na marginu?

ĆERIMAGIĆ: Jednako važan, ako ne i važniji aspekt od tehnologije obnovljivih izvora energije su modeli upravljanja tom tehnologijom. Ne trebaju nam giganti obnovljivih izvora energije kao što smo imali fosilne gigante, treba nam komunalna energetika i participativno upravljanje velikim javnim sustavima. U protivnom ćemo sve češće viđati slučajeve poput VE Krš-Pađene.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr