Predsjednik zagrebačkog SDP-a Davor Bernardić nije nikakav junak niti vođa nove, moralnije generacije političara i tek se trebaju razmontirati istinski motivi njegovog soliranja u Gradskoj skupštini, kada je mimo volje vrha stranke glasao protiv Bandićevog proračuna. No, on kao pojedinac u cijeloj priči nije ni presudno važan.
Njegovo odmetanje od linije koju je zacrtao Zoran Milanović nije ništa značajno promijenilo. Bandićev proračun prošao je uz podršku njegovih tobože najvećih političkih protivnika SDP-a i HNS-a, pa će se i iduće godine u metropoli plesati po taktovima koje je zacrtao onemoćali gubernator Bandić.
Od Bernardićeve tirade kako nije mogao podržati udar na standard građana i pristati na uvođenje novih nepravdi nitko neće imati koristi. Ipak, posredno je javnosti ogolio čisto kompromiserstvo koje vlada u SDP-u. Dečki su izračunali da im je manja šteta progutati knedlu i podržati Bandićev plan da grabljenjem u džepove roditelja pokrpa rupe u gradskom proračunu, nego da riskiraju izlazak na izvanredne izbore. Pad proračuna izazvao bi, naime, raspuštanje Skupštine i gradske izbore, koji, očito je, ne odgovaraju SDP-u.
I nakon Milana, Milan, reklo bi se i ne bi puno pogriješilo. Bandić središnjicu SDP-a godinama drži u šaci i to je, čini se, nastavio i nakon pretrpljenog izbornog poraza u utrci za predsjednika države. Prvo je Ivici Račanu bila nemoguća misija riješiti se Bandića jer je bio premoćan. Račan nije htio izgubiti Zagreb, pa je trpio Bandićeve ispade i samo ga povremeno pozivao na 'pranje' u središnjicu, što bi onda pozorno popratili svi mediji, pa se stjecao dojam da ga koliko toliko kontrolira. No, jednako kao što je Račan gajio iluziju da SDP ima vlast u Zagrebu, a zapravo ju je imao Bandić, tako sada i Zoran Milanović gaji iluzije da drži Zagreb.
Sam podatak da Bandić praktički kontrolira 40 posto prihoda megapoduzeća Zagrebačkog holdinga govori sam za sebe, a sva nemoć gradskog SDP-a pokazala se u svoj svojoj raskoši na sjednici Skupštine. Osim što je bilo jasno da su stjerani u kut te da u strahu od izbornog neuspjeha moraju pognuti glavu i dati podršku Bandiću, još su priredili i prilično jedinstvenu javnu manifestaciju razjedinjenosti, u kojoj većina vijećnika glasa za jedno, a njihov predsjednik za drugo.
Kada se tome pridoda argumentacija protiv gradskih izbora ravna onoj Jadranke Kosor, slika je još strašnija. Dok Kosor tvrdi da bi izbori zaustavili reforme i pravi se da one postoje, SDP tvrdi da bi oni paralizirali Zagreb, kao da on već nije paraliziran financijskim dubiozama čovjeka kojeg su upravo podržali. Dizanjem ruku za Bandića digli su ruku za amnestiranje svih onih našim milijunima preplaćenih rođačkih i kumskih poslova zbog kojih je, među ostalim, Zagreb danas u dugovima, pa će boravak djece u vrtićima za neke stajati kao privatne dadilje. Čestitamo!
Za svu tu blamažu SDP-a u Skupštini najodgovorniji je upravo Zoran Milanović, koji, očito, kalkulira na način da mu je bolje imati kakvu-takvu kohabitaciju s Bandićem u Zagrebu, nego riskirati s izborima, koje teško da bi dobio s malo prepoznatljivim ljudima u gradskoj organizaciji. Međutim, moglo bi se dogoditi da je navođenjem SDP-ovaca da krenu u takvu neprincipijelnu pogodbu dao prilično ubojitu municiju u gradu oporbenom HDZ-u, koji godinama ne uspijeva ništa značajnije postići na lokalnoj političkoj sceni.
Postavlja se i logično pitanje čime će se onda Milanović suprotstaviti prigodnom predizbornom desničarenju HDZ-a na državnoj razini? Sklapanjem neprincipijelnih saveza s ljudima koji su uvijek bili bliži tom dijelu HDZ-a nego socijaldemokratima?
Posljedica ovakvog trulog kompromiserstva mogla bi Zorana Milanovića opet opako lupiti po glavi. Već je jednom, zahvaljujući nemudrim političkim potezima, izgubio servirane parlamentarne izbore. Utoliko bi, unatoč ljutnji zbog Bernardićeva poteza, mogao razmisliti o njegovu pozivanju na Račanove riječi kako SDP "vlast može izgubiti, ali obraz nikada". Održavanje raznih bandića na vlasti, radi tobože viših interesa, inače bi mogao platiti još jednim izbornim neuspjehom. Hoće li ikome nakon svega zbog toga biti osobito žao?
