Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

'STVAR JE JEDNOSTAVNA'

ENERGETSKA REVOLUCIJA: Stručnjak analizira isplati li se uopće kupovati Inu, u trenutku kada nafta odumire

Dok Hrvatska razmišlja o otkupu ostataka ostataka Ine, kompanije koju je prodala prije 13-ak godina za malo novca i u neusporedivo većoj snazi, obzirom na revoluciju u čistoj proizvodnji energije postavlja se pitanje isplati li se uopće.

Investicije u fosilna goriva u padu, dok na njihovu rizičnost ne upozoravaju samo okolišterci, već i Međunarodni monetarni fond i Bank of England, piše N1

‘MORAMO SE POSVETITI SVOJIM CILJEVIMA’: Otkriveno što piše u internoj poruci predsjednika uprave INA-e

Ekološki rekordi

Solarna je energija, naime, prvi puta u povijesti postala najjeftinija varijanta obnovljivog izvora energije i to u 58 zemalja svijeta, među kojima su tri od četiri najmnogoljudnije zemlje svijeta – Kina, Indija i Brazil. Iako se predviđalo da će solar postati jeftiniji od vjetra, malo tko se nadao da će se to dogoditi tako brzo. No, solaru to uspijeva sada i bez subvencija – približava se točki kada će biti jeftiniji od ugljena i prirodnog plina na daleko većoj skali, a novi solarni projekti u zemljama u razvoju već koštaju manje nego vjetroelektrane, navodi Bloomberg New Energy Finance.

“Investicije u solare su od doslovne nule prije pet godina dogurale do prilično visokih”, kazao je za Ethan Zindle iz BNEF-a, dodajući da je najveći doprinos dala Kina. Njegov kolega Michael Liebreich navodi kako obnovljivi izvori snažno ulaze u eru rezanja cijena fosilnih goriva.

Navodi se i kako cjelokupni prijelaz na čistu energiju može biti skuplje za države koje su bogate i gdje potražnja za strujom stagnira ili pada i gdje se solari i vjeroelektrane moraju natjecati s postojećim termoelektranama na ugljen i plin. No, kada je riječ o nerazvijenim zemljama, gdje potražnja raste, solar i vjetar postaju jeftiniji od svih prljavih varijanti.

Revolucija u cijeni

solarna elektrana

Isti izvor navodi i da će era rastuće potražnje za fosilnim gorivima gotova prije roka, jer svijet polako prelazi na jeftinije alternative. Solar, koji je tehnologija, a ne resurs, neprestano pojačava svoju efikasnost uz padajuće cijene proizvodnje; a što se potrošnje tiče – pored električnih automobila na tržištu su sve prisutniji oni s manjom potrošnjom. Vrhunac za ugljen, plin i naftu predviđa se tako za 2025.

Dvije godine kasnije trebalo bi se dogoditi nešto čudesno i vezano za postojeće termoelektrane na prljava goriva – trebale bi postati skuplje od izgradnje novih solara i vjetroeletrana.

Igor Grozdanić energetičar koji se iscrpno bavi ekonomijom obnovljivih izvora energije i suradnik Nove ljevice, na početku upozorava da rekord u solaru ipak nije bio preuranjen, makar ako se gleda na prave procjene.

‘Stvar je prilčno jednostavna’

“Mogu reći da je Greenpeace dao točan scenarij, dok je Međunarodna energetska agencija to pomaknula na dulji rok. Što se tiče pada potražnje za naftom, teško je reći kako će se on odvijati. Ono što je važno naglasiti jest da će se vremenom smanjivati opskrba plinom i naftom, jer polako prelazimo niskougljičnu tranziciju, dakle, prelazimo na sustav bez ugljena nafte i fosilnih goriva u prometu i industriji”, kaže nam Grozdanić.

Kada je riječ o kupovini Ine u takvim uvjetima – s obzirom na globalni prelazak na solar, ali i otežanu tranziciju u razvijenim zemljama, među koje spada i RH – Grozdanić navodi da je stvar zapravo vrlo jednostavna.

“Ina bi u budućnosti, ako želi opstati, trebala promijeniti smjer djelovanja i iz naftne kompanije prerasti u energetsku kompaniju. To znači promjenu energetske paradigme i to baš zato što opada potražnja za naftnim derivatima i na našem i na regionalnom tržištu”, navodi on.

Holding je spas za INA-u

RAZBACIVANJE NOVCEM KOJEG NEMA: Vlada obećava povišice, najavljuje kupnju borbenih helikoptera, Ine…

termoelektrana-plomin

Da bi Ina opstala, naglašava, ona mora promijeniti priču i, recimo, ući u joint venture s HEP-om.

“Potom treba izaći na elektroenergetsko tržište i postati kompanija koja radi gas to power, odnosno usmjeriti se na proizvodnju energije izgradnjom novih ili postojećih termoelektrana. Kad treba isporučivati plin kućanstvima, onda ga daje kućanstvima, a kad je plin prejeftin, ona ga usmjeri prema elektranama i novm postrojenjima, da postane električna energija”, pojašnjava.

Je li to razlog zašto je dobro da Hrvatska preuzme Inu u ovakvim uvjetima, s obzirom da je malo vjerojatno da će Mol napraviti takvu transformaciju tvrtke.

“Mol će možda to i napraviti, ali na sebi svojstven način prema svojim ciljevima. Ina se neće razvijati u smjeru energetske kompanije ako je ne preuzmemo”, smatra Grozdanić.

Bez plana i programa

božićni domjenak, novinari, Andrej Plenković, Banski dvori

PLENKOVIĆ NA BADNJAK SAZVAO IZNENADNU PRESICU: ‘Donijeli smo stratešku odluku, vratit ćemo Inu u vlasništvo RH’

Međutim, dojam je takav da je Vlada izašla u javnost s namjerom kupovine Ine bez ikakvog plana i programa, a kamoli strategije.
“Imate dobar dojam. Prva stvar – država treba imati viziju što sa Inom, da bi napravila konkretan plan. Dakle, ne samo energetsku strategiju, nego konkretan plan – od promjene rukovodstva do promjene energetske paradigme. To bi zatim trebalo ići na glasanje u Sabor i nakon toga bi se trebalo gledati gdje pronaći novac”, navodi on.

Po njemu je opcija formiranja holdinga, u koji bi ušli Ina i HEP, teško ostvariva, iako se za nju zalažu pojedini stručnjaci.

“To su različiti subjekti različitog povijesnog i sadašnjeg djelovanja. I iako bi trebali djelovati zajednički u smjeru opskrbe stanovništva energijom, one tako ne djeluju, što je problem dugogodišnjih naslijeđenih pozicija i u jednoj i drugoj organizaciji”, navodi on.

To je, dakle, dugoročan proces u kojemu se sve strane moraju uzeti u obzir i za realizaciju bi bilo potrebno bar tri do pet godina.

Postoji li scenarij prema kojemu bi Hrvatska mogla izgubiti na investiciji u Inu, upitali smo na kraju.

“Koliko je do sada poznato, ne bi se išlo na kupovinu na javni dug, već zaduženjem postojeće dionice Ine. Mislim da država time ne bi gubila, a razvojni dio Ine bi se očuvao, time i radna mjesta. Podržavam potez, ali on mora biti izveden transaprentno”, zaključuje Grozdanić.

Povratak na Net.hr