''Supruga mi je usred rata oboljela od raka, i molio sam tad Ljubljansku banku da mi vrati barem dio stare devizne štednje da bismo mogli platiti komponente za kemoterapiju iz inozemstva, ali mi nisu odgovorili, i zatim je supruga umrla, a ja sam teško obolio na srce i opet ih kontaktirao. Novac još čekam, no možda i sam umrem prije negoli ga vidim'', rekao je Tomo Karas iz Velike Gorice, jedan od oko 130.000 hrvatskih građana koji se nadaju povratu svoje ušteđevine zadržane u bivšoj Ljubljanskoj banci od trenutka odcjepljenja Slovenije od SFR Jugoslavije.
Od ukupne mase duga u visini od približno 300 milijuna eura s kamatama, njegovih je oko 46.000 eura, odnosno nominalnih 60.000 australskih dolara, također ubrajajući kamate.
I dalje nema dogovora između Hrvatske i Slovenije oko tog spora, a nakon tko zna koje izmjene stajališta, dvije strane se čak ne mogu usuglasiti oko toga kakve su točno bile čije pozicije od posljednje takve zgode.
Linija podjele mišljenja o rješenju kreće se između hrvatskog stava da je riječ o privatnom odnosu banke i klijenta, i slovenskog da se dug mora tretirati u postupku sukcesije SFRJ, dok Europska unija i dalje inzistira na bilateralnom sporazumu, te se ne želi miješati.
Naplata ne dolazi odmah na red
Tomo Karas nada se konačnom sudskom rješenju svoje životne nevolje, ali privatnim nastupom. Da bi došao do ušteđevine koju je 1990. u dva dijela oročio na jednu godinu, ušao je u dva spora s Ljubljanskom bankom na Općinskom sudu u Zagrebu, i prvi je nepravomoćno dobio nakon šest godina, dok se početak drugog očekuje predstojeće jeseni.
Isto je uspjelo ishoditi još nekoliko desetaka hrvatskih štediša Ljubljanske banke, koje je zastupao odvjetnički ured Milivoja Žugića, pravnika koji je javnost u obje države iznenadio počevši od pretprošle godine dobivati slučajeve protiv Ljubljanske banke i u Sloveniji, piše Deutsche Welle.
Ipak, ostaju problemi kao što je činjenica da procesi traju izuzetno dugo, i da po njihovu okončanju naplata ne dolazi nužno odmah na red. A najveći dio štediša je ostario ili čak umro, i sad se u čekanju iscrpljuju njihovi potomci.
Spominje se slučaj i Ljiljane Bjelice iz Osijeka, koja je naslijedila je potraživanje od pokojne majke, a indirektno od poočima čija je ušteđevina ostala udovici.
"Još dobro pamtim one kilometarske redove pred bankom, pamtim sramotu kojoj su ljudi bili tako izvrgnuti. Mama je bila osoba koja je uvijek šparala, i nikad nije imala dovoljno za bezbrižan život, veći dio kojeg se nije ni pošteno najela. A radi se o iznosu od 86.000 nekadašnjih njemačkih maraka, i možete misliti što bi joj to značilo. Brat i ja godinama očekujemo pravdu od suda, no pristala bi da bar moja djeca to dočekaju'', rekla je.
Razočarala ih bivša Vlada Jadranke Kosor
I dok su se navikli od Slovenije ne očekivati previše, sugovornici Deutsche Wellea jedinstveni su u stavu da se Hrvatska postavlja u sporu mlako i nedosljedno.
''Naša bivša premijerka je onomad veoma milozvučno objavila da se uspješno sve dogovorila sa slovenskim premijerom'', prisjeća se Ljiljana Bjelica te ističe kako je tom prilikom poručeno da će za tri mjeseca dobiti novac.
''Nakon toga se do danas nije dogodilo ništa, kao da se naša država toga odrekla u naše privatno ime, a da nitko ne može objasniti kako je to uopće moguće'', pita se Ljiljana Bjelica.
