Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

'ONI SU BOGOVI, A JA NIŠTA'

DRAMATIČAN SPOR U AKADEMSKIM KRUGOVIMA: Izbacili su me iz projekta i ubacili suprugu šefa odjela, život su mi pretvorili u pakao

Znanstvenica sa Sveučilišta u Rijeci, Jasminka Giacometti, ispričala je za Net.hr zašto je tužila dr.sc. Đuru Josića u sporu koji je nepravomoćno izgubila i na koji se žalila

“Lišćem maslina protiv dijabetesa”, naslov je jednog od intervjua prof. dr. sc. Jasminke Giacometti, znanstvenice s Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, u kojem je ona za Hrvatski radio, nastojala široj javnosti pojasniti što radi njezin stručan tim u Laboratoriju za prirodne spojeve i metabolomiku. Još su stari Rimljani prepoznali antibakterijska svojstva lišća masline, objašnjavala je, i nema razloga da se ne istraže mogućnosti upotrebe lišća i danas – ne, naravno, u liječenju neurodegenerativnih bolesti, ali svakako mogu pomoći u prevenciji. Ovako, čitano izvana, doima se gotovo idilično. Zamišljamo grupu znanstvenika koji predano istražuju što još možemo naučiti i korisno upotrijebiti iz prirode. U mirnom glasu prof. dr. Giacometti ni tada niti danas nije se dalo nazrijeti u kojim uvjetima radi.

“Od 2013. godine izvrgnuta sam sustavnom šikaniranju. Onemogućuje mi se normalan znanstveni rad, doslovno mi se brani pristup instrumentima koji su mi nužni za provedbu znanstvenog rada. Nema institucije i instance kojoj se nisam obraćala, ali posvuda nailazim na ignoriranje, okretanje leđa”, govori dr. Giacometti u razgovoru za Net.hr.

“Pročelnik Odjela u čijem osnivanju sam sudjelovala i čijem razvoju sam osobno značajno pridonijela, poznati i utjecajni, prof. dr. sc. Krešimir Pavelić, rekao mi je da neću dobiti ni suradnika niti projekta – dok je on živ. Za potvrdu ozbiljnosti ove prijetnje trebalo je proći vrijeme. Pisala sam projekte, ali odbijani su. Imala sam znanstvenog novaka kojeg sam dobila na projektu Ministarstva znanosti i obrazovanja, međutim, oduzeta su mi mentorska prava i novačko mjesto na projektu. Unatoč svemu, i dalje sam aktivna u znanosti. Prilagodba je nužan faktor opstanka. Uz više osobnog angažmana, suradnju ostvarujem s kolegama iz drugih institucija”, opisuje uvjete u kojima radi.

A što se to dogodilo te za znanstvenicu kobne 2013.? Pojednostavljeno rečeno, izbačena je iz znanstvenog projekta prihvaćenog za financiranje u okviru natječaja FP7, prijavitelja Sveučilišta u Rijeci i voditelja dr.sc. Đure Josića. Bila je poželjna i dobra za tim kod prijave prijedloga projekta, jer imala je potrebne znanstvene referencije, a kada je projekt prošao znanstvenu valorizaciju, s njezinim imenom – izbačena je i zamijenjena s doc. dr.sc. Sandrom Kraljević Pavelić, suprugom tadašnjeg pročelnika Odjela, prof.dr.sc. Krešimira Pavelića.

Jasminka Giacometti je potom, “kada su se sve kockice sklopile”, podnijela sudsku tužbu, u studenome 2015. godine, i njezina borba na pravosudnim instancama još traje. Prvostupanjski, na Općinskom sudu u Rijeci, nepravomoćno je izgubila, ali traje žalbeni postupak na Višem sudu. I znanstvenica Giacometti kaže da neće odustati i “ići će do kraja”, pa i do Suda za ljudska prava u Strasbourgu.

Dr. sc. Jasminka GiacomettiFoto: Privatna arhiva

‘Privatni i profesionalni život pretvorio mi se u pakao’

U pozadini plemenitog znanstvenog rada, u intelektualnim krugovima za koje bismo pomislili da nisu inficirani nepotizmom, agresijom i svim drugim nevoljama u kojima se koprca obična Hrvatska, sve se zaiskrilo i, kaže Giacometti, njezin privatni i profesionalni život pretvorio se u pakao.

“Mi nemamo institucije koje neovisno rade svoj posao. Institucije pogoduju moćnima. Tada magična riječ postaje ‘autonomija’ Sveučilišta. Europska istraživačka agencija (REA) na moj upit vezan uz razinu odgovornosti odgovara da je na instituciji koga će odabrati na temelju profila kandidata i sposobnosti potrebne za obavljanje potrebnih zadataka. A kako sam ja fizička osoba ili zaposlenik institucije prijavitelja, koordinatora, REA se ne miješa te se primjenjuje politika institucije”, objašnjava Giacometti. U Agenciji za mobilnost i europske programe odgovorili su joj da je “reguliranje internih ugovornih odnosa između partnera Obzor 2020. projekata u potpunosti u nadležnosti nacionalnog zakonodavstva te se za neispunjavanje i/ili kršenje prava i obveza primjenjuju odredbe ugovora koje reguliraju navedenu problematiku”. Naravno, praksa se pokazala drugačijom ovisno o slučaju.

“Međutim, pravosuđe ne prepoznaje ovaj problem ili je umreženo s ‘institucijama’. Kao pojedinac osjećam se razočarano, napušteno i žrtvovano. Osjećam se kao da nemam nikakvih ljudskih prava, niti prava znanstvenika. Oni koji odlučuju smijem li raditi su ‘bogovi’, a ja sam – ništa”, kaže Giacometti.

Ona je sve do svibnja 2013. izvrsno surađivala s prof. dr.sc. Đurom Josićem, kolegom znanstvenikom svjetskog ranga koji ju je i potkraj 2011. pozvao u pripremu i sudjelovanje u prijedlogu projekta s kojim su se natjecali za financije iz EU izvora. Radi se o projektu “Visoko-propusne metode u glikoproteomičkoj analizi”, a u cijelom timu koji je dr. Josić okupio upravo je dr. Giacometti imala referencije i specijalističko znanje koje je bilo navedeno u prijedlogu projekta i nužno za njegovu kasniju izvedbu ako dođe do financiranja. Ona je u tom trenutku imala objavljenih više od 40 znanstvenih i stručnih radova iz područja biokatalize i kromatografske analize.

Prijedlog projekta je predan 19. travnja 2012., potom je uslijedila znanstvena evaluacija na EU razini, rezultati stižu u srpnju 2012. – projekt nije išao u direktno financiranje nego je stavljen na svojevrsnu listu čekanja. Gotovo godinu dana kasnije, u travnju 2013., projekt se na listi “pomiče” i dr. Josić i njegov tim dobivaju dopis iz Europske agencije za znanost na temelju kojeg je omogućen početak pregovaračkog postupka za financiranje projekta. Rok za podnošenje dokumentacije bio je kratak i zahtijevao je brzo djelovanje. Jasminka Giacometti i dalje je u timu, sve do dana uoči roka za predaju dokumenta s imenima sudionika, a ta su imena, uobičajeno, ona ista koja su sudjelovala u pripravnoj fazi, odnosno, ona na temelju kojih je projekt i prošao znanstvenu valorizaciju. Samo je ona tada bila zamijenjena od svih prijavljenih znanstvenika u prijedlogu projekta.

Korisnik sredstava iz EU izvora bio je šef odjela – dr.sc. Krešimir Pavelić

Znanstvenica Giacometti tek tada, dan uoči zadnjeg roka, usmeno saznaje od dr. Josića da više nije na projektu. Samo par dana prije, putem Skypea – jer je on bio na službenom putu u SAD i Kini – dr. Josić obavlja razgovor s njom vezan uz pripremu dokumentacije za pregovarački postupak i istovremeno traži da pričeka s pripremama dok se on ne vrati s puta. “Prema kriterijima Vodiča za prijavitelje FP7 projekata, imala sam najviši status – iskusnog istraživača s više od 10 godina iskustva, a prema prijedlogu projekta trebala sam koristiti devet mjeseci mobilnosti, odnosno privremenog zapošljavanja, u partnerskim institucijama tijekom trajanja projekta i za to vrijeme bi se plaća pokrivala iz sredstava projekta u utvrđenoj visini za navedeni status znanstvenika (bruto 87.500 eura godišnje). Taj iznos je znatno viši od onoga kojeg sam primala od poslodavca. Kada su dokumenti poslani, nakon isteka roka za slanje, 21. svibnja 2013. godine, dobila sam i pisanu obavijest dr. Josića putem emaila o prekidu suradnje i završetku započetih publikacija nakon što me je prethodno, deset dana ranije usmeno obavijestio da više nisam dio tima”, objašnjava dr. Giacometti za Net.hr.

Ona je tek kasnije saznala tko ju je zamijenio. Tijekom sudskog postupka administratorica prijedloga projekta rekla je da je na traženje profesora Josića umjesto Jasminke Giacometti upisala suprugu pročelnika Pavelića, doc. dr. sc. Sandru Kraljević Pavelić. No, kasniji dokazi potvrdili su da niti ona nije bila korisnik tih sredstava iz europskih izvora, nego upravo njezin suprug, koji je u to vrijeme bio nadređeni i dr. Giacometti i dr. Josiću. Sve je vidljivo iz zapisnika koji su priloženi sudskoj dokumentaciji.

Gospođa Giacometti smatra da njezin slučaj zorno pokazuje da sustav ne funkcionira kada se radi o pojedincu. Prema Europskoj agenciji za znanost (REA), odgovornost je institucije “da odabere na temelju profila kandidata i sposobnosti potrebne za obavljanje potrebnih zadataka”, ili jednostavnije, institucija se mora pobrinuti da u projektu budu kompetentne osobe. U ovom slučaju to je bilo Sveučilište u Rijeci. U Agenciji za mobilnost i europske programe rekli su joj da nisu imali ovakav slučaj. Naravno, ona se obraćala rektoru, tada je to bio dr. sc. Pero Lučin. “Prošla sam cijelu hijerarhiju u sustavu. Obratila sam se rektoru, rektor me ignorirao, obratila sam se Nezavisnom sindikatu znanosti i visokog obrazovanja s obzirom na to da su mi uskraćena prava iz radnog odnosa, ignorirali su me, obraćala sam se Ministarstvu znanosti i obrazovanja vezanom uz posljedice koje proizlaze iz ovog slučaja – i oni su me ignorirali”, kaže Giacometti.

“Sve institucijske mogućnosti u sustavu sam iscrpila. Da ne bih izložila instituciju Sveučilišta, krenula sam u najobičniju građansku parnicu. Tužila sam voditelja projekta koji me je pozvao da budem suradnik u projektu, iskoristio moj status i ime u prijavi prijedloga projekta, a onda me – izbacio bez provjere mog rada na projektu, koji bi mogao da se dogodilo negativno iskustvo, biti predmetom zamjene”, objašnjava Giacometti. O tome što joj je radio dr. Pavelić u vrijeme dok je bio voditelj Odjela pisala je rektoru osobno, i preko udruge Mobbing, ali nikada nije dobila nikakav odgovor niti je došlo do pozitivnog pomaka. “Najviše me boli saznanje da Sveučilište ima etički kodeks, potpisnik je Europske povelje istraživača koje između ostalih sadrži da institucija treba omogućiti svim znanstvenicima razvoj karijere. Unatoč svemu trpim šikaniranje, želi me se eutanazirati, suočena sam s brojnim opstrukcijama koje se tiču znanstvenog, ali i nastavnog rada. Sustav ne funkcionira”, govori znanstvenica Jasminka Giacometti za Net.hr.

Dr.sc. Krešimir PavelićFoto: Pixsell

Tijekom sudskog procesa čula je prva “obrazloženja” zašto je izbačena. Rekli su da je “konfliktna”, da ima problema u komunikaciji. Zatim, da joj poznavanje engleskog jezika nije dovoljno dobro. Iako objavljuje znanstvene radove na engleskom jeziku i recenzent je u velikom broju međunarodnih časopisa, samo za nju se postavlja pitanje provjere stupnja poznavanja jezika, a nitko nigdje nije provjeravao stupanj poznavanja jezika za sve ostale članove tima. “Pročelnik mi nije niti htio reći s kim sam to navodno u sukobu, a onda sam i saznala na koga misli. Poslala sam mailove kolegicama: ako sam bila gruba u komunikaciji, da se ispričavam. Naravno, to je ljudski – ako je i bilo kakvih nesporazuma, da se ispričamo jedni drugima, ali to nema nikakve veze s projektom i znanstvenim radom. Takva sugestija je imala namjeru da mi izazove osjećaj krivnje za nešto, mada su stvarni razlozi bili nešto sasvim drugo”, objašnjava Giacometti. Uostalom, kako to da dr. Josić nije mislio da nije timski igrač u trenutku kada ju je pozvao da zajedno sudjeluju u prijavi prijedloga projekta? Njih dvoje su, naime, surađivali bez ikakvih problema do trenutka – izbacivanja.

Dr. Josić: ‘Giacometti je samo kratko participirala u sporednim pripremnim radnjama’

Vrijeme nakon tog događaja, za nju je izgledalo kao progon na vještice, kao naknadno ocrnjivanje da bi se opravdao postupak kojim je u projekt ušla supruga pročelnika Pavelića, znanstvenica koja je i tijekom sudskog postupka potvrdila da sama nema znanstveni status niti referencije iz područja kojima se bavila Jasminka Giacometti i na temelju kojih je projekt prošao do faze financiranja.

Dr. Krešimir Pavelić, koji je u međuvremenu otišao na Sveučilište Juraj Dobrila u Puli, nije htio odgovoriti na pisani upit Net.hr-a, a u telefonskom razgovoru je rezolutno naglasio da ne želi davati nikakve izjave. Dr. sc. Đuro Josić, koji je u međuvremenu umirovljen, ustvrdio je pak da ne “postoji nikakav slučaj dr. sc. Gacometti”. “Istina je da me gospođa neosnovano tužila i da je nepravomoćno izgubila parnicu jer ju je Sud s tužbom u cijelosti odbio ustvrdivši da je ista u potpunosti neosnovana”, napisano je u odgovoru koji je primio Net.hr. Znanstvenik, kemičar svjetskog ranga, koji je na riječko sveučilište došao s američkog, Brown Universityja, naglašava da je on nije nikoga, pa ni gospođu Giacometti, izbacio iz projekta jer on smatra da “ona u projektu nikada nije ni sudjelovala”.

“Istina je tek da je kratko vrijeme participirala u nekim sporednim pripremnim radnjama prije samog početka projekta, ali od početka samog projekta nije bila dio projektnog tima”, kaže znanstvenik Josić za Net.hr. Pojašnjava da je bio jedno vrijeme suradnik s njom, isto kao i što je bio suradnik i s dr. Pavelićem i njegovom suprugom. “Dr. Giacometti nije bila zamijenjena jer nije u samom projektu niti bila angažirana, a izbor supruge profesora Pavelića u projektni tim je bila moja odluka donesena na osnovu moje znanstvene i stručne kompetencije i nije bila ni u kakvoj vezi s dr. Giacometti niti je dr. Pavelić s tim bio na bilo koji način involviran”, kaže dr. Josić. On u potpunosti preuzima odgovornost za interdisciplinarni projekt, i znanstveno i stručno i organizacijski i financijski, te smatra da je uspješan završetak složenog projekta “bez ijedne primjedbe iz Bruxellesa” dokaz pravilnosti njegovih odluka. Josić smatra da su sve tvrdnje dr. Giacometti “potpuna insinuacija i konfabulacija” te da to potvrđuje i sudski postupak kojem je on “neosnovano i bezrazložno” izvrgnut.

No, Jasminka Giacometti i dalje smatra da je i kao znanstvenica i kao osoba  izigrana i ponižena i obrazlaže da se odlučila za istup u javnosti zato jer ne želi da se ikome drugome dogodi ovo što se dogodilo njoj. “Savjetujem svima da, prije nego se odluče svoj život dati nekome u ruke, pismeno potpišu službeni dokument o prihvaćanju sudjelovanja s voditeljima prijedloga projekta, a s koordinatorom ugovor o međusobnim pravima i obvezama. Jer prema mom slučaju, ispada da ako dođe do pozitivnog ishoda prijave prijedloga projekta i projekt bude financiran, voditelj može znanstvenika jednostrano izbaciti iz istraživačkog tima bez profesionalnog obrazloženja ako se prihvaćanje sudjelovanja temeljilo na usmenom dogovoru ili emailu. Niti je moralno, niti je etički, niti je profesionalno, ali je zato žalosno. Da se nešto takvo događa u akademskoj zajednici. Izgubljeno povjerenje se više nikada ne može vratiti. Ali, ovi postupci su valjda bili nužni, kako bi se ostvarili neki drugi ciljevi”, poručuje Giacometti.

Povratak na Net.hr