Iz tog se procesa Crnoja izvukao nekažnjen, ali ne zato što se navedene skandalozne prijetnje nisu dogodile, već stoga što je cijeli slučaj otišao u apsolutnu zastaru.
Napao vozača na autobusnom kolodvoru
Do zastare je, piše Nacional, prije svega došlo jer se Crnoja godinama uspješno skrivao od pravosudnih vlasti koje mu nisu mogle uručiti poziv za ročište. A nisu mu ih mogli uručiti jer je boravišta imao prijavljena na adresama na kojima nikada nije živio.
U spomenutom slučaju, sudski spis otkriva šokantna svjedočanstva dvojice vozača autobusa koji su sutkinji posvjedočili da i četiri godine nakon incidenta trpe psihičke posljedice Crnojinog napada koji se zbio 15. lipnja 1999. u ranim jutarnjim satima na zagrebačkom autobusnom kolodvoru. Prema tom spisu, Crnoja je tada napao vozača autobusa Stjepana Horvata koji mu je trebao predati kuvertu koju je Crnoji poslao njegov brat. Crnoja je potom pobjegao, a Horvat je napad prijavio policiji.
Spasilo ga lažno prijavljeno prebivalište
Državno odvjetništvo potom je protiv Crnoje pokrenulo kazneni postupak, ali do ročišta nije dolazilo iz već spomenutog razloga. Iz spisa je vidljivo da je sud nekoliko puta pokušavao doći do Crnoje, ali ni uz pomoć policije to se nije dogodilo.
U jednom od dopisa koje je Ministarstvo unutarnjih poslova uputilo sudu, stoji da su Crnoju tražili na adresi Dalmatinska 11 u Zagrebu, ali da ga na toj adresi nisu pronašli. Očito je da lažno prijavljeno prebivalište u Samoboru, koje je Crnoju nedavno koštalo ministarskog položaja, nije bilo jedino takvo u njegovom slučaju.
