STALNA BOLJKA

DEMOGRAFSKI RASPAD: Prazne škole dokaz su kolapsa Hrvatske – u sedam godina izgubili smo čak 51.000 učenika

Najmanje su stotine i stotine djece u školama bez vršnjaka pa pohađaju kombinirane razrede – takvih razreda je daleko više pa djeca nemaju ni priliku za dublje socijalne kontakte zbog nepremostive razlike u godinama u toj dobi jer su djeca ili od njih par godina starija ili pak mlađa

Briga za djecu tijekom pandemije te zabrinutost da će manjak socijalizacije utjecati loše na njih postali su vrlo česti posljednjih godinu dana. No, što je s brigom za djecu koja godinama sjede sama u razredu u opustjelim školama i nemaju se s kim družiti?

Prema pisanju Večernjeg lista, u razdoblju od sedam godina, Hrvatska je izgubila 51.000 učenika. Jedva 10 učenika ima čak 405 područnih škola ili više od trećine svih područnih škola (36 posto) i četiri matične škole. Zabrinjavajuće činjenično stanje pokazali su podaci koji se dobiju iz pretraživanja Školskog e-Rudnika.

STATISTIKA JE NEUMOLJIVA: U 8 godina izgubili smo 300.000 ljudi, demografski smo najugroženije područje na svijetu

U ličkim i slavonskim školama učenici nemaju vršnjake

Preko četvrtine matičnih i područnih škola u Hrvatskoj ili njih 631 ima tek od 11 do 50 učenika. Prema pisanju Večernjeg lista, najmanje su stotine i stotine djece u školama bez vršnjaka pa pohađaju kombinirane razrede. Takvih razreda je daleko više pa djeca nemaju ni priliku za dublje socijalne kontakte zbog nepremostive razlike u godinama u toj dobi – ili su djeca od njih par godina starija ili pak mlađa.

Među više od 405 područnih škola s jedva 10 učenika, više od 170 ima samo do pet učenika. Inače, prosječni razredni odjel sada ima 17,2 učenika, a u prvim razredima osnovnih škola je prosječno tek 12,8 učenika. Zagreb i okolica te gradovi i mjesta na obali, što spada u razvijenu Hrvatsku, još uvijek ne moraju strepiti zbog ugroženih radnih mjesta. No, opustošenoj Slavoniji, Lici i u zaleđu Dalmacije gori pod petama. Četvrtinu učenika su u sedam godina izgubile Požeško-slavonska, Vukovarsko-srijemska i Brodsko-posavska županija. Više od petine izgubile su Virovitičko-podravska, Ličko-senjska i Sisačko-moslavačka županija.

Gotovo petinu učenika izgubila je Osječko-baranjska županija te je apsolutno ostala bez najviše učenika – njih čak 7.014.  No, zanimljiv je podatak da škole na otocima nisu gubile učenike od 2013., nego bilježe i mali porast.

HRVATIMA SE SPREMA APOKALIPSA; Najviše umrlih, a najmanje djece i sklopljenih brakova ikad: ‘Tonemo sve više i sve je gore!’

Demograf: ‘Nevjerojatno je da se resorni ministar nijednom nije osvrnuo na problem’

“Uz nevjerojatan prirodni pad stanovništva najnegativniji demografski pokazatelj je gubitak 51 tisuću učenika u sedam godina. Njihov nestanak iz škola pokazuje i svu širinu iseljavanja jer učenici koji su otišli s obiteljima čine četvrtinu iseljenih. Još gore od toga što su neke slavonske županije izgubile četvrtinu učenika jest to što gubitak učenika na nekim područjima poput Banovine i Obrovca iznosi i do 40%. Strašno je da više od 400 škola ima manje od 10 učenika i nevjerojatno je da se resorni ministar nije nijednom osvrnuo na taj problem. Nije nama problem online nastava, nego je najveći problem toliki gubitak učenika koji će nužno dovesti i do viška radne snage u obrazovnom sustavu”, rekao je Večernjem listu demograf Stjepan Šterc, voditelj Odsjeka za demografiju i iseljeništvo na Hrvatskim studijima.

“Razlozi pada broja učenika uglavnom se vežu uz smanjen broj rođene djece, koji je u odnosu na devedesete pao za više od 15 tisuća djece godišnje, te uz iseljavanje i napuštanje pojedinih sredina. U osnovi oba trenda leže isti razlozi – nepovoljno ekonomsko okruženje, osjećaj besperspektivnosti i nemogućnost stvaranja kvalitetnih životnih uvjeta. Sredine niskog indeksa razvijenosti suočavaju se s ogromnim padom broja učenika te se pitanje rada škola u nerazvijenim sredinama nametnulo kao nacionalno strateško pitanje opstanka života u njima. Obrazovna politika treba čim prije formirati specijalizirani tim stručnjaka koji će sagledati rad škola u nerazvijenim sredinama te ponuditi rješenja. Nužan je jasan stav da se u nerazvijenim sredinama neće zatvarati škole jer su jamac opstanka života u tim sredinama, već da će se osmisliti funkcionirajući modeli primjereni za te sredine i škole”, rekao je Josip Burušić, voditelj Centra za istraživanje znanja, obrazovanja i ljudskog kapitala s Instituta Ivo Pilar.

“Hrvatska s gubitkom stanovništva ide nizbrdo što vuče za sobom ekonomske posljedice, kolaps zdravstvenog, radnog sustava i pad mirovina. Gubitak učenika i zatvaranje škola najveći je simbol demografskog raspada zemlje. Prijatelj koji radi u školi u zaleđu Dalmacije kaže mi da nikad nisu imali manje djece i da će morati ići na kombinirane razrede. Za razliku od razvijenih zemalja koje imaju podjednaku kvalitetu života u gradovima i ruralnim prostorima i svu potrebnu infrastrukturu i normalno im je da žive u mjestima izvan gradova, nama je ruralno sve što je od grada dalje od 10 kilometara. Dok druge zemlje govore o ekonomskom rastu nakon pandemije, volio bih vjerovati da i nas čeka taj scenarij, a ne onaj na koji nas je, nažalost, povijest naučila”, rekao je za Večernji list Marin Strmota, demograf sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.

TREBA NAM JOŠ 200.000 RADNIKA, ALI KAKVIH? Na 1000 stanovnika uvezli smo 12 stranaca, njihovi niski doprinosi neće pokriti rupe

Povratak na Net.hr