Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

‘Da, prebio sam napadača koji mi je pretukao sina’

‘Presreo sam ga na putu prema školi. Pozdravio sam ga i nazvao imenom. Pitao me odakle ga poznajem. Odgovorio sam mu pitanjem: ‘Kako te poznajem?’ i udario ga šakom u glavu’, ispričao je jedan roditelj koji je lani pretukao napadača na svog sina.

“Pao je na tlo. Rukama sam ga zgrabio za kosu i odvukao u obližnji grm. Uhvatio sam drvenu palicu koju sam si tu pripremio i natukao ga. Udarao sam ga po nogama. Pazio sam da ga ne ozlijedim jako. Uspio se dignuti, pobjegao je prema Šumarskoj školi. Krenuo sam za njim. Izgubio se u hodnicima.”

Ovo je iskaz Miroslava Tomaševića (58), koji je u svibnju prošle godine pretukao 17-godišnjeg učenika koji je nekoliko dana prije toga pretukao njegova sina, tada također 17-godišnjaka.

arti-201003050372006Na Općinskom sudu u siječnju Tomašević je proglašen krivim i osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu od tri mjeseca s rokom kušnje od dvije godine. Tijekom suđenja mladi nasilnik I. Ž. bio je svjedok optužbe, te je priznao da je pretukao Tomaševićeva sina, ali mu se ništa nije dogodilo.

‘Pukao mi je film’

Karlovčanin Miroslav Tomašević je umirovljenik, u Domovinski rat ušao je kao dragovoljac, bio je specijalac, u džepu ima dvije diplome, Pomorskog fakulteta i kriminalistike, piše Jutarnji list. Nadimak Pop nosi iz tinejdžerskih dana, kada je pohađao Isusovačku gimnaziju u Zagrebu. Nikada nije bio kažnjavan.

“Pukao mi je film. Nisam mogao podnijeti da mi banda huligana iz čista mira pretuče sina. Kroz glavu mi je prošao mali Luka Ritz i slike unakaženih lica pretučene djece koje svaki dan gledam u novinama. Sustav i društvo pali su na toj djeci. Svjesno sam uzeo stvar u svoje ruke. Moj sin je danas uspješni student informatike, a prošle godine pohađao je matematičku gimnaziju”, priča danas Tomašević.

Kaže da mu se sin bavio atletikom, a kobnoga dana je s dvojicom prijatelja nakon treninga sjeo na obalu Korane predahnuti. Tad se pojavilo pet ili šest mladića iz kvarta Banija, a jedan ga je pitao ima li cigaretu.

arti-201002260658006″Rekao je da nema jer ne puši. Pitao ga je zatim ima li novca, na što je rekao da nema. Mali ga je udario u glavu i potom počeo cipelariti. Prijatelj moga sina pokušao je pomoći sinu, ali je dobio šamar. Dijete mi je ostalo bez zuba, a slomili su mu i nos. O modricama neću niti pričati. Sve mi je pokušao zatajiti”, prisjeća se Tomašević.

Sin modrice pokušao sakriti puderom

Njegov sin nakon napada puderom je pokušavao sakriti ozljede. Nije želio da se pročuje kako je dobio batina, a tvrdio je potom i da je pao sa stepenica. Otac je bio uporan te je iz njega izvukao istinu.

“Ispričao mi je što se dogodilo. Tada nije znao kako se zove napadač, ali ga je opisao. Ubrzo sam mu ušao u trag. Sreli smo se ubrzo u liftu, šepao je, na desnoj šaci primijetio sam ožiljak. Znao sam da su to posljedice napada na mojeg sina. Jedva sam se suzdržao da ga ne odalamim”, kaže Tomašević.

Nije mu, kaže, bilo drago što je istukao dječaka, ali tvrdi da nije imao izbora. Kaže kako bi sutra išao braniti istog mladića koji mu je pretukao sina ako bi on bio žrtva bezočnog napada, jer stvari tako, kaže on, jednostavno ne bi smjele funkcionirati.

“Ne mogu mirno sjediti i gledati kako sve ide k vragu, i to preko leđa moga djeteta. Poznanici iz policije čestitaju mi na tome što sam učinio jer su oni u tim slučajevima nemoćni. Je li to normalno”, pita se Tomašević.

Prethodni članci:

arti-201003020166006
arti-201003030674006

Povratak na Net.hr