Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

POTPORA UČITELJIMA U ŠTRAJKU

ČUVENA KNJIŽEVNICA SUSRELA UMIROVLJENU UČITELJICU I DOZNALA NEŠTO JAKO ŽALOSNO: ‘Njoj je čak i to luksuz…’

‘Jučer sam na Interliberu srela jednu umirovljenu učiteljicu koja mi je nekoć bila kolegica. Došla je kupiti nekoliko knjiga za koje je planski štedjela jer nakon 35 godina rada u školi ima mirovinu 3000 kuna pa joj kupnja knjiga – kao i mnogočega drugoga – spada u luksuz’, započela je svoju objavu na Facebooku književnica Marina Vujčić

Poznata hrvatska književnica, kolimnistica i urednica Marina Vujčić u objavi na Facebooku dala je podršku učiteljima koji su u štrajku poručivši im da ovoga puta ne odustanu i idu do kraja. Na to ju je ponukao jučerašnji susret na Interliberu s jednom bivšom kolegicom, danas umirovljenom učiteljicom.

Objavu Marine Vujčić naslovljenu “Učitelji, ne dajte se!” prenosimo u cijelosti.

‘S mirovnom od 3000 kuna knjiga joj je luskuz’

“Jučer sam na Interliberu srela jednu umirovljenu učiteljicu koja mi je nekoć bila kolegica. Došla je kupiti nekoliko knjiga za koje je planski štedjela jer nakon 35 godina rada u školi ima mirovinu 3000 kuna pa joj kupnja knjiga – kao i mnogočega drugoga – spada u luksuz koji si može priuštiti samo ako se odrekne nečega „važnijeg“. Zbog tih nekoliko knjiga možda će kasniti s plaćanjem računa za struju ili neko vrijeme kupovati crni kruh umjesto bijelog, jer kad si umirovljena učiteljica ne možeš kupiti ni ono što ti treba, a kamoli ono što poželiš.

Znam kako je izgledalo tih njezinih 35 godina u razredu jer sam i sama 25 godina radnoga staža provela u prosvjeti. Generacijama djece prenosila je znanje, bila im je i razrednica i savjetnica i psihologinja i prijateljica; vodila ih je na izlete i maturalna putovanja, u kino i kazalište; žrtvovala je i male i velike odmore da riješi neku nepredvidivu situaciju kakve se u školi, s klincima koji proživljavaju izazove odrastanja i s roditeljima koji katkad ne znaju kako izaći na kraj sa svojom djecom, događaju na dnevnoj bazi.

PROFESORI ISKRENO ISPRIČALI KAKO ZAPRAVO ŽIVE OD SVOJEG RADA U ŠKOLI: ‘Živim s roditeljima, oni me spašavaju…’

Naporan rad i u neradno vrijeme

Fotokopirala je listiće i ispite o svom trošku jer je u školi nedostajalo papira ili je “ispucala” zadani limit fotokopija za svoj predmet. Ostajala je poslije nastave da porazgovara s učenikom koji ima problem, s roditeljem koji se došao posavjetovati, s ravnateljem kojemu se neki roditelj došao požaliti na četvorku u svjedodžbi. Kod kuće je ispravljala ispite, pisala planove, programe, kurikulume, izvješća, rasporede, pripreme za nastavu, informacije za web stranicu škole, pisma roditeljima, nastavne listiće i pitanja za kontrolne; kod kuće je pripremala prezentacije i pretraživala internet u potrazi za materijalima koji će nastavu učiniti dinamičnijom i zanimljivijom.

U tzv. neradno vrijeme također je pohodila aktive, stručna usavršavanja, seminare i tečajeve, da ne govorimo o polaganju stručnog ispita na kojem je morala proći sito i rešeto ispitivača kao da treba dodatno provjeriti stručnost koju je zaradila diplomom.

NASTAVNICA ZADATKOM RASPLAKALA RAZRED: ‘Ova vrećica visi na vratima da bi ih naučila vrijednu lekciju’

Laž da učitelji imaju tri mjeseca odmora

Svih tih 35 godina morala se nositi i s objedama i lažima da učitelji imaju tri mjeseca godišnjeg odmora, da su uhljebi na državnim jaslama, da rade četiri sata dnevno; morala se nositi sa svima koji preispituju njezin rad i dovode u pitanje njezinu kompetentnost i stručnost, jer svi znaju bolje i jer svi oni koji nikad nisu radili taj posao uvijek o njemu znaju više od onih koji ga rade cijeli život.

A onda se morala nositi i s Vladom koja stalno pokušava ušićariti baš na njezinoj struci, ponižavajući je plaćom, koeficijentima, postocima koji obezvređuju njezino plemenito, teško, zahtjevno i herojsko zanimanje – u koje je ona, unatoč svemu, ulagala puno ljubavi i nadljudskog strpljenja. Da bi, nakon svega, od onih svojih tužnih 3000 kuna, za knjige izdvojila 300 kuna kojih nema, ali će ih izmisliti jer u inat društvu koje ju je cijeli život omalovažavalo nikad neće prestati s čitanjem i obrazovanjem. Sve što još mogu reći o tome jest: Učitelji, ne dajte se. Ovaj put idite do kraja”, poručila je književnica Marina Vujčić.

OTKRIO BOLNU ISTINU: ‘Plaća mentor učiteljice pred mirovinu je za 1000 kn manja od prosječne plaće u Zagrebu. To je strašno!’

Povratak na Net.hr