BIZARNO I TIPIČNO HRVATSKI

COVID GA JE TAKO POKOSIO DA SADA PONOVNO UČI HODATI, ALI HZZO MU NE DA TOPLICE: ‘Moram si naći vezu…’

Kolabiralo mu je cijelo plućno krilo, a u otpusnom pismu piše da mu je potrebna rehabilitacija. No u šifrarniku dijagnoze covida – nema

Agonija Nikole Kovačevića s covidom počela je nakon što se s ljetovanja s kćerima vratio u Zagreb, a nije završila ni nakon 40 dana jer zbog posljedica ponovo uči hodati. Pritom, iako mu je propisana rehabilitacija, zbog birokracije nema pravo na oporavak u toplicama.

Čim je hospitaliziran, 46-godišnjak je stavljen na kisik, a dva dana kasnije borio se za zrak. “U tom trenu ja se dižem iz kreveta. To je bio dovoljan napor da dolazi do totalnog kolapsa, do pucanja tog plućnog krila. Sjećam se jedino još borbe za kisik. Kao da mi je netko stavio vrećicu na glavu. Više se ničeg ne sjećam”, priča Kovačević za RTL.

14 dana na respiratoru

“U trenu prođu slike, prođe obitelj. Neke stvari koje trebamo obaviti, a nismo”. I na kraju se pitate jel’ to to. Jel’ sa 46 godina došlo do prekida filma?!”, govori kroz plač. Probudio se nakon 14 dana tijekom kojih je bio na respiratoru. “Još narednih sedam dana nisam bio svjestan ničega jer su me dosta držali u mirovanju da se tijelo oporavi, da dođe k sebi”, kaže Kovačević.

“Svaki uređaj od njih deset ima svoj zvuk koji se mora odazvati. To me je, recimo, djelomično na intenzivnom odjelu izluđivalo noću. Čujete ti ti ti ti, i to je sve u redu. Čim promijeni tonalitet, odmah dolaze kontrolirati”, rekao je.

‘Nisam mogao podići čašu vode’

Nema riječi kojima bi, kaže, pohvalio liječnike sestre, fizioterapeute, medicinskog tehničara. Izgubio je 15 kilograma. Uz upalnu bolest probavnog sustava koju je imao od prije. Od ležanja i danas ima rane od glave do pete. “Kad su mi dali plastičnu čašicu s decilitrom vode pio sam tako da sam se naslonio na policu, čašu sam primio ustima, a prstom sam dizao čašu”, kaže.

“Mislim da nikad neću biti onaj koji sam bio prije. Što mentalno, što fizički”, priča Kovačević.

Hoda uz pomoć udlaga i štaka

Vid mu je oslabio. Lijevo plućno krilo je, piše u nalazima, potpuno kolabiralo. Lijevo stopalo ne može kontrolirati. Hoda malo, uz pomoć udlaga i štaka. Iako na otpusnom pismu piše da mu je potrebna rehabilitacija – HZZO ga je odbio.

“Iz razloga jer ne postoji pravilan šifrarnik. Ne pravilan, ne postoji uopće nikakav po kojem bi na HZZO-u mogli dati i odobriti liječenje u toplicama”, rekao je Kovačević.

Iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kažu: Dijagnoze koje jesu na popisu dijagnoza nisu apsolutna indikacija za stacionarnu rehabilitaciju. No, pišu i da pravo na bolničku medicinsku rehabilitaciju bolesnik može ostvariti ako ima funkcionalno oštećenje određenog stupnja. Život s jednim, i to oštećenim plućnim krilom, prema HZZO-u, to očito nije.

No umjesto toplica dobio je neslužbeni savjet kakav se može dobiti samo u Hrvatskoj: “Da si potražim vezu ako nešto takvo želim”, zaključuje Kovačević.

 

Povratak na Net.hr