Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kakav je ovo start, pobogu?

Nadajmo se da su pojedinačni nalazi Clean starta, koji su proslijeđeni ustanovama i poduzećima, zaista konkretniji i smisleniji od onoga što je javnosti dano na uvid. Prezentacija je, naime, stvorila dojam koji može biti pogrešan, ali ga se ne može ignorirati.

Prvi i osnovni dojam je da se neće isplatiti.

Evo, klonimo se populizma i vaganja svake kune, pravimo se da nije kriza, sjetimo se kolike su pare bacane na kojekakve studije i odvjetničke usluge i prevalimo preko usta da čak nije bila ni toliko skupa – koji milijun kuna.

Zašto se ne bi isplatila? O dugu u zdravstvu Rajko Ostojić je pričao dok još nije ni ugrijao fotelju u Ministarstvu zdravlja. Nakon godinu dana je prirodno da zna više detalja o njemu. Zašto platiti nekoga da nam to kaže pored Državne revizije? Zbog prezentacije u PowerPointu?

Wage-bill

Tu dolazimo do drugog dojma – revizori su napravili istu stvar koju su zamjerili revidiranima. Prigovorili su ministarstvima što ne vode jedinstveno računovodstvo koje bi se jednostavno moglo usporediti i provjeriti, korištenjem istih metoda. Nakon što je Denis Petrović, voditelj projekta Clean start, to ponovio više puta, nismo mogli ne primijetiti da je svaka tvrtka angažirana na ovom projektu napravila sasvim različitu prezentaciju analize – kako grafički, tako i na svaki drugi način. Međusobno su usporedive tek analize tvrtki koje je obrađivala ista revizorska tvrtka.

Tako vam je recimo iz analize Ekonomskog instituta i tvrtke Inženjerski biro jasno da Hrvatske šume moraju “smanjiti wage-bill (hrv. suma koja se izdvaja za plaće) za oko 30 posto”, kao i HEP grupa. Za Hrvatske vode to ne navode iz nekog razloga. BDO s druge strane ne priča o postocima smanjenja wage-billa, nego o broju ljudi koje treba otpustiti.

Zato se treba nadati da tvrtke i ustanove koje su dobile ove njihove nalaze nemaju problema s iščitavanjem, inače smo došli do trećeg problema. Što smo uopće saznali s Clean startom? Koliki je ukupan dug koji su izmjerili, pa makar da je prikazan na više načina, s obzirom na podatke koje su uzimali u obzir?

Smjernice

Kažu naši potpredsjednici Vlade da su dobili smjernice. Dobro. Koje smo to smjernice dobili? Uzmimo primjer HEP-a. Evo, što bi nesretni HEP bez ovakvih originalnih savjeta?

“Preusmjeriti aktivnosti s kriznog menadžmenta na racionalizaciju troškova i pokretanje investicija… Pojačati kvalitetu financijskog upravljanja i naplatu potraživanja… Potraživanja treba osigurati (pazi sad!) instrumentima naplate.”

Ove smjernice žestoko nalikuju onome što slušamo godinama. Otpuštanja, otpuštanja, otpuštanja, olakšavanje investicija, olakšavanje investicija, olakšavanje investicija, objedinjena javna nabava, objedinjena javna nabava, objedinjena javna nabava, informatizacija, informatizacija, informatizacija.

A koja je razlika između HDZ-a koji tvrdi da će to napraviti preko Ureda za središnju javnu nabavu, koji je Kosor osnovala uredbom iz 2009., i SDP-a koji kaže da će to stvarno napraviti? Koja je razlika između HDZ-ovih i SDP-ovih obećanja da će se problem riješiti rezovima na nepotrebnim troškovima, centralizacijom usluga, korištenjem infrastrukture poput optičkih kablova za sve državne institucije i poduzeća? Razlika je u riječi “stvarno” – nemamo ništa puno više od časne riječi Kukuriku koalicije.

Stupnjevanje katastrofe

Imamo dijagnozu da je stanje katastrofalno i da ne znamo kad ćemo početi otplaćivati glavnicu naših dugova, iako to vodi daljnjem kresanju u socijali i zdravstvu, koje će se provoditi na nama još uvijek nepoznat način. Imamo i neobjašnjenu tvrdnju da ćemo se izvući iz ovoga i da nema potrebe da se razmišlja o cost-benefit analizi bankrota, iako su sve dosadašnje mjere dovele samo do daljnjeg uvenuća privrede. Imamo nastavak pada zaposlenosti i primanja stanovništva, koje su čak i ekonomisti Međunarodnog monetarnog fonda proglasili podcijenjenim faktorom u jednadžbi o isplativosti rezova.

Doduše, imamo radost potpredsjednika Vlade Branka Grčića kao reakciju na pitanje je li monetizacija autocesta – dakle, rentanje, privatiziranje, davanje u koncesiju – ovim gotova stvar.

Kad vam se nešto fino kaže, onda mora da je dobro

Imamo i Denisa Petrovića koji elegancijom i samouvjerenošću tehnokrata govori o rezovima. Iza njegove uglađenosti će se očigledno u budućnosti skrivati Vlada kad krenu otpuštanja, što je nova tempirana socijalna bomba sa svim onim posljedicama koje je zanemario MMF u svojoj matematici prije nekoliko godina. Skrivat će se iza te analize i kad bude trebalo provoditi daljnje privatizacije kojih se dotiču konzultanti.

Naravno, ovo je sve na razini dojma, a vrijeme će pokazati jesmo li dobili jeftini naputak kako da gubitaše izvučemo iz problema ili skupocjenu ispriku za dublje potonuće.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr