Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Bivši stanar doma na Savi: Ča to nije bit studiranja?

Svi koji su imali priliku osjetiti čari studentskog života, naročito iz studentskog doma, znat će o čemu Danijel govori. Odličan je ovo odgovor ljutitoj A.M., koja je s ogorčenjem govorila o tulumima i pijankama po domu, a svojim sustanarima koji govore na dijalektu poručila da se nauče izražavati.

Duhovit odgovor studentici, koja je svojim pismom očito uvrijedila mnoge, donosimo u cijelosti:

Žalim što sam tijekom 6 godina provedenih na Savi bančio, visio na balkonima, sjedio na klupicama s gitarom, gnjavio ljude u učionicama, spavao po ženskim katovima i ponekad učio, te upućujem ispriku mojim dragim sustanarima u svoje osobno ime.

Žao mi je što sam na taj sramotan način završio fakultet i što su moji kolege patili zbog moje asocijalnosti pa su ponekad bili primorani to raditi sa mnom.

Pa ću redom. Isprika je upućena:

Ivi iz Ljubuškog koju sam tjerao da visi po balkonima u kasne noćne sate i da pjeva lijepim glasom.

Barbari iz Donjih Andrijevaca prema kojoj smo nazvali jednu čajnu kuhinju Barbarina konoba.

Juki iz Vinkovaca kojeg sam tjerao da svira i svira gitaru.

Dariju iz Siska koji je muku mučio sa radlerom koji sam mu kupovao također da svira.

Filipu iz Vodica kojem smo ostavljali pune boce alkohola na prozoru.

Robiju iz Siska koji je morao praviti najbolje palačinka-partije.

Vali s Lošinja koja je vrlo često morala motati cigare.

Stojanu iz Fojnice kojeg smo pokvarili do kraja.

Juri iz Zadra kojeg smo napijali pa je upoznao Slavonku i vježbao plivanje praktično u učionici.

Kikiju iz Varaždina koji i dan-danas lovi ribice po Savi.

Ivanu iz Novog Travnika koji je ostavio posao da dođe na Savu u Zagreb studirati.

Igoru iz Karlovca koji je postao ovisnik o glazbi Sandija Cenova.

Lani iz Rijeke koja obara rekorde u svome sportu.

Tamari iz Ludbrega kojoj se trebam ispričati za sve noći u Sidru.

Nini iz Pazina koja se udaje u petak.

Davoru Radiću iz Vukovara zato što je jak.

Zujanu iz Daruvara za najbolju skladbu Barbarinoj faci.

Ivanu iz Čakovca zbog Arsenala.

Gocu iz Poreča zato što sam ga zadirkivao za pišu.

Jasku iz Slatine što sam mu kolu pio i tjerao ga da spava po čajnoj kuhinji.

Zoki iz Slavonskog Broda jer sam mu young virgins preimenovao u Pearl Harbour.

Josipu iz Šibenika jer sam mu se često kupio iz sobe zbog noćnih aktivnosti.

Mihailu iz Bitole jer je Makedonac.

Maji iz Belišća na srijedama u Roku.

Marku iz Ivanovca na svakidašnjoj pivi.

Gilji iz Vojvodine zato što sam bio nacionalno netrpeljiv.

Nikoli iz Križevaca na najboljem bambusu na Savi.

Ivanu iz Imotskog na psovkama.

Vedranu iz Opuzena na ljubavnim sposobnostima.

Ani iz Knina na nezaboravnom društvenom kupanju na Jarunu.

Mariji s Plitvica na događanjima s nasipa.

Igoru iz Đakova na kuhanju kave za triježnjenje.

Petri iz Ogulina zbog žicanja cigareta

Ivi iz Vinodolskog zbog sprdanja za šankom.

Bakiju iz Osijeka na nogometnim podukama.

Ani iz Andrijevaca na spasonosnim masažama.

I mnogim drugima i mom 5 a.

Svaka godina nosila je nove ljude, nove žrtve. Mnogi od njih su završili fakultete, a neki su još na Savi. Svoj fakultet sam priveo kraju, a u svakom ovom mjestu se osjećam kao kod kuće jer uvijek mogu nekoga nazvati da mu se ispričam ponovno i ponovno… I de me pitajte, ili kaj si bum sam postavil pitanje; ča to nije bit studiranja?

P.S. I s vremena na vrijeme otvaram Esavu da vidim što se događa s mojom Savom. Svaka čast,

Danijel”

Povratak na Net.hr