Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

INTERVJU S BISKUPOM

BISKUP UZINIĆ: ‘Žrtava pedofilije u Katoličkoj crkvi ima mnogo više nego što govore službene brojke’

Mate Uzinić progovorio je o pedofiliji i zataškavanjima seksualnih zločina Katoličke Crkve

Biskup Mate Uzinić u velikom intervjuu za Dubrovački vjesnik iskreno je i otvoreno progovorio o teškoj temi za Katoličku Crkvu, seksualnim zločinima, pedofiliji, zataškavanju slučajeva i licemjerju.

Povod razgovora s biskupom Dubrovačke biskupije Matom Uzinićem, autor Darko Hudelist našao je u njegovoj propovijedi 9. rujna o licemjerju i klerikalizmu u Katoličkoj Crkvi te drugim problemima današnje Crkve koji narušavaju njezin ugled.

O licemjerju u Crkvi

Kao razlog za propovijed  9. rujna, u kojoj je oštro kritizirao cjelokupnu Katoličku Crkvu, bile su vijesti o zlostavljanjima iz Čilea, SAD-a i Irske, pa onda i iz Hrvatske. Uzinić smatra da je uzrok licemjerja Crkve potreba da se pokaže boljom nego što to zaista jest.

“Kako će­te drugima govoriti kako trebaju živjeti, a naše je poslanje to činiti, kad sami to ne živite? I umjesto da se to sami trudite ži­vjeti, naravno uz pomoć Božje milosti jer bez nje to nije moguće, s vremenom poč­nete glumiti da tako živite. I nastavljate drugima držati prodike”, smatra Uzinić.

Uzinić ne vjeruje da se licemjere tolerira. Stvari se ne rješavaju, licemjerno se “trpaju pod tepih”, jer postoji želja za održavanjem dobre slike o sebi i zajednici. Način rješavanja problema vidi u većoj transparentnosti.

“Sv. Ivan Pavao II. je govorio, parafraziram, da bi Crkva trebala imati staklene zidove kako bi se moglo vidjeti sve što se u njoj doga­đa. Ja bih trebao biti taj koji će napraviti taj odlučni korak. On se, naime, ne može pokrenuti od drugih. Svatko treba krenuti od sebe”, rekao je Uzinić.

Ne slaže se s tvrdnjom postoji suprotstavljenost vodstva Katoličke Crkve u Hrvatskoj i pape Franje. Tvrdi da se trude sve što dolazi od njega popratiti te uklopiti u njihova razmišljanja i inicijative. Doduše, priznaje da je moguće i više toga napraviti te da je papa Franjo pogodio bit stvari.

Crkvu treba osloboditi “nebitnih tereta prošlosti”

Jedna od stvari koje bi trebalo napraviti je osloboditi Crkvu od “nebitnih tereta prošlosti”, pod čime želi reći da se treba riješiti praksi koje su možda u jednom povijesnom trenutku bile normalne. Kao primjer, Uzinić navodi titule koje se koriste te “feudalnu sliku Crkve kao velike i moćne institucije”.

“Dok bismo u svjetlu evanđelja trebali biti ono na što nas papa Franjo poziva – polj­ska bolnica – Crkva koja izlazi na perife­rije i vida rane potrebitima.”

Uzinić je mišljenja da neke prakse na koje poziva papa Franjo, poput “ulične evangelizacije” nisu primjenjive na crkvenu stvarnost u Hrvatskoj, već specifične za društvene i crkvene okolnosti iz kojih Franjo dolazi gdje postoje siromašne periferije velikih južnoameričkih gradova. Za Hrvatsku je specifičnija nova evangelizacija u, primjerice, formi molitve mladih na Kamenitim vratima u Zagrebu ili molitva za nerođene pred bolnicama.

Klerikalizam u Crkvi

Na pitanje o pojmu klerikalizma, koji je uporabio u propovijedi, Uzinić kaže da je riječ o fenomenu koji se događa kada ljudi iz Crkve pomisle da posjeduju političke kompetencije i da jedini imaju pravi odgovor na sva društvena pitanja.

“Klerikalizam se javlja onda kada Crkva, odnosno ljudi u Crkvi pomisle da oni imaju jedini pravi odgovor na sva društvena pitanja, prisvajajući se­bi i političke kompetencije. On se događa i onda kad se hijerarhiju u Crkvi počne shvaćati kao vlast, a ne kao službu. I pri­tom zaboravi ona Isusova uputa dana apo­stolima da onaj tko želi biti prvi treba biti sluga svima. I da je služba apostola ‘prati noge’, odnosno služiti braći i sestrama, a ne obrnuto.”

Zataškavanja ne smije biti, a brojke su puno veće

Vezano za slučajeve pedofilije i seksualnog zlostavljanja u Crkvi, Uzinić kaže da mnogi još uvijek, neovisno o svemu što se otkrilo puno slučajeva zlostavljanja, ne shvaćaju razmjere tih skandala koji su se nerijetko zataškavali.

“Kad o ovome govorim, onda vi­še mislim na razmjere zla koje izaziva zataškavanje, nego sa­mi slučajevi pedofilije i spol­nog zlostavljanja. Zločina pe­dofilije je, danas smo toga svjesni, uvijek bilo. Nažalost, vjerojatno će i biti jer to je nešto što ovisi o pojedincima. Ali ne smije biti zataškavanja. A bilo ga je. Dužni smo stvoriti sustav u kojemu ga više ne može biti. Želio bih, kad je o tome riječ, reći da nam na srcu trebaju biti žrtve. A žrtve su puno veće negoli to govore službene broj­ke. U konačnici, žrtva je i sama Crkva. Do­sta je otići u Irsku da bi se to vidjelo”, rekao je Uzinić

Problem pedofilije se pokušao riješiti i ranije

S problemom pedofilije, tvrdi, pokušalo se obračunati i ranije, prije čileanskog slučaja. No, specifično je za čileanski slučaj da je, pored zataškavanja pedofilije, također postojala i pedofilska mreža koju bi trebalo odstraniti poput bolesnog tkiva kako bi Crkva mogla dalje funkcionirati.

“…mislim da je u razra­čunavanju s tom pojavom potrebno više i bolje surađivati i s državnim in­stitucijama koje imaju puno bo­lje mehanizme od Crkve za suo­čavanje s takvim pojavama, ko­je su zločin i na crkvenom i na civilnom području”, smatra Uzinić.

Uzinić je priznao da je prvotno bio nezadovoljan Papinim odgovorom na izvješće bivšeg apostolskog nuncija u SAD-u Carla Marije Viganoa, jer se čini kao da izbjegava odgovor. No, kasnije, posebno nakog drugog pisma Viganoa, je došo do zaključka da je više riječ o osobnom nezadovoljstvom papom Franjom nego utemeljenim optužbama.

TKO JE TOČNO ČOVJEK KOJI SE OKOMIO NA PAPU? Priča iza eksplozivnog pisma koje je uzdrmalo same temelje Crkve

Slučajevi zlostavljanja u Hrvatskoj su postojali, ali ne u tolikoj mjeri jer smo bili u komunizmu

Da je u Hrvatskoj također bilo slučajeva seksualnog zlostavljanja te da se nisu adekvatno rješavali jasno je bilo, no Uzinić je rekao da toga kod nas nije bilo u tolikoj mjeri kao u Crkvama u nekim stranim zemljama. Razlog tome vidi u tome što je Crkva u komunističkog sustavu bila na periferiji društva.

“Ne mislim da je to zbog toga što smo mi bolji od njih. Više bih rekao da je to za­to što smo mi bili Crkva u komunističkom sustavu, na periferiji društva, bez prave moći i bez velikog utjecaja. Koliko god da to stanje isključenosti Crkve iz društva nije dobro, mislim da je upravo ta činjeni­ca Crkvu u Hrvatskoj poštedjela od većih razmjera te pošasti”, rekao je Uzinić te nadodao da ipak treba pripaziti i ne generalizirati zločine na cijelu zajednicu jer većina svećenika obavlja dostojno svoju službu.

Hrvatska bi Katolička Crkva trebala poput Njemačke sama naručiti istraživanje o spolnom nasilju svećenika te ga objaviti bez cenzure, smatra Uzinić, iako ne vjeruje da bi rezultati istraživanja bili strašni kao u Njemačkoj.

Šutnja Katoličke Crkve u Hrvatskoj o problemu spolnog zlostavljanja

Uzinić nalazi dva razloga šutnje KC u Hrvatskoj o toj temi:

Zašto je Katolička Crkva – na generalnoj razini – dugo šutjela o tome, zašto nije imala volje i hrabrosti suočiti se s time još davno prije?

“Jedan od razloga šutnje jest klerikali­zam zbog kojeg se svećenike koji spolno iskorištavaju (ili su spolno iskorištavali i zlostavljali) djecu i maloljetnike smatra­lo Crkvom koju treba zaštititi od sramo­ćenja, a žrtve smatralo onima koji Crkvi žele naštetiti, zaboravljajući da su i oni Crkva i da na prvome mjestu njih treba štititi.

Drugi pak razlog zašto je Katolič­ka Crkva o tome dugo šutjela leži u tome što se smatralo da se stvari mogu riješi­ti bez izlaženja u javnost, unutar vlasti­tog sustava, koristeći se sredstvima koja mi u Crkvi imamo na raspolaganju. Ta su sredstva, uz suspenziju koja je uvijek pri­vremena mjera dok se netko ne popravi, a pedofili zlostavljači se očito ne popravlja­ju, bila bolovanja, umirovljenja i premje­štaji. Nažalost, povijest nam je pokazala da se tako stvari nisu rješavale, nego su se samo širile”.

Celibat nije povezan s pedofilijom

Na pitanje novinara bi li ukidanje celibata pomoglo u rješavanju problema, Uzinić je rekao da celibat i pedofilija nisu ni u kojem smislu povezani. Celibat, tj. spolnu čistoću poimao kao dar Crkvi i pojedincu, te je pozvao sve koji to ne mogu ostvariti da budu hrabri i napuste svećenički poziv.

Vezano za temu pobačaja, Uzinić zauzima klasični stav Katoličke Crkve prema kojemu život započinje začećem a pobačaj zlo. No, protivi se referendumu o pobačaju jer misli da se na taj način ne može odlučiti je li riječ o moralno dobrom ili lošem činu.

“Kad je riječ o raspravi o zakonu o abor­tusu, osobno smatram da bi nam prije za­kona trebalo biti važnije koliko mi, kao kr­šćani katolici, živimo u skladu s onim što nam propovijeda Crkva, na čelu s papom Franjom”, zaključio je Uzinić.

Povratak na Net.hr