Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

VUKOVAR GA JE SLOMIO

BIO JE REPORTER KOJI NIJE IMAO ŠTO IZGUBITI – SVIJETU JE POKAZAO SVE UŽASE VUKOVARA: ‘Odvratnost ljudskog roda, odvratnost nacionalizma’

‘Svi su različiti, ali na neki način isti. Uvijek je negdje neki rat. Još uvijek, to je nevjerojatno. Ta glupost od rata…’, govori fotoreporter koji danas više ne fotografira ratove

Amerikanac Christopher Morris čije su fotografije iz Vukovaru obišle svijet, nakon 28 godina ponovno je u tom gradu.

TISUĆE LJUDI I DRŽAVNI VRH U KOLONI SJEĆANJA, PREDRAG MATIĆ KAŽE: ‘Kad vidim tko je sve danas u Vukovaru, kažem da više neću dolaziti’

U to vrijeme Christopher Morris bio je fotoreporter američkog magazina Time, a njegove su fotografije od agencije Black Star uzimali svi ostali. One koje im je slao iz Vukovara bile su šokantne, jezive, potresne. Zbog mržnje kojoj je tada svjedočio i osobne traume, u Vukovar se nije vratio punih 28 godina kada je na put krenuo s ekipom Potrage.

“Izbjegavao sam povratak jer je to za mene trauma. Vidio sam ovdje toliko mržnje. Nisam se ovdje ugodno osjećao. Nisam ga nikad htio posjetiti. Otišao sam. Htio sam sve to ostaviti iza sebe”, kazao je Morris.

On i njegov kolega Ron Haviv brzo su shvatili kakve ih strahote čekaju. Uoči pada Vukovara pratio je napad na Dubrovnik, a u Vukovar je stigao 18. studenoga 1991.

“Sjećam se jedne žene koja mi je prišla primila me za ruke. Rekla je: ‘Nemoj otići! Nemoj nas ostaviti!’ Nije dobro govorila engleski, ali mi je pokušavala reći da ostanem, da ostanem s njima. Pokušao sam je uvjeriti da će sve biti u redu, da je Crveni križ u blizini i da će doći po njih”, prisjetio se Morris.

Kazao je kako najviše žali što nije proveo više vremena u bolnici gdje se nalazila žena koja je molila za pomoć. No, kaže, tamo je bio nervozan zbog srpskih vojnika koji su bili u njoj dok je on bio Amerikanac i radio za strane medije. U tom je trenutku zapravo htio doći do Borova naselja. Znao je hrvatske vojnike koje je snimao u kolovozu, rujnu, listopadu…

“To je bila crta bojišnice. I vjerujte mi, cijelo je vrijeme bilo… Granate su stalno padale. Bila je ovdje žena odrubljene glave…”, govori.

Bio sam neutralan

“Kada sam izvještavao o ratu ovdje, bio sam jako neutralan. Nisam bio ni na hrvatskoj ni na srpskoj strani, nisam pokušavao podržati nijednu stranu. Samo sam pokušavao dokumentirati ono što sam smatrao da je zlo koje se događalo u ovoj regiji. Odvratnost ljudskog roda, odvratnost nacionalizma. Riječ je o tome da riskiraš život da bi fotografirao. Kratko prije svega što se dogodilo u Vukovaru, potpisao sam ugovor sa časopisom Time. Osjećao sam da moram puno toga dokazati. Također, moja prva supruga me ostavila zbog drugog fotografa kad sam počeo raditi ovdje. Imao sam osjećaj da nemam što izgubiti tijekom rata u Hrvatskoj tako da sam prelazio vlastite granice”, ispričao je Morris.

Čovjeka koji nije imao ništa za izgubiti i one koji su tog dana izgubili gotovo sve, snimilo je oko kamere. Sve je ostalo zabilježeno na jednoj fotografiji na kojoj se nalaze dvojica dječaka, stariji čovjek i jedna mlada žena.

“Tada smo bili ljutiti što nas snimaju, a kasnije sam s vremenom shvatila da je dobro učinjeno jer će istina otići negdje u svijet”, kazala je žena s fotografije, Jasna Šarek.

Ispričala je kako su četnici svako malo izvlačili nasumično ljude iz kolone, većinom mlade ljude, koje bi samo mrtvo hladno upucali dok oni nisu smjeli ispustiti ni glasa.

‘OGRNULI CRNE PLAŠTEVE, USTAŠKI VRISCI PARAJU NEBO, KLETVE LETE KA BEOGRADU: Srpski mediji čak ni danas se nisu suzdržali

Iz kolone su, izvukli i njezina susjeda.

“Jednostavno su ga izvukli iz kolone i pred svima nama ubili. Sve smo to gledali. Bili smo potpuno nemoćni”, dodaje.

Njezinu priču potvrdio je i Morris, ali i fotografija koju je snimio: “Ljudi su dolazili u koloni, on vidi muškarca, izvuče ga van, stavi ga tamo i krenu razgovarati. I ja stojim kraj čovjeka. Razgovaraju, onda je samo uzeo pušku i… Samo ga je upucao… Ispred mene… Ron je bio dolje niže, počeo je trčati, a vojnik me oštro pogledao, imao je zadah na alkohol… Pogledao me i rekao: ‘Što ćeš napraviti?’ Nisam ga fotografirao… Kad su otišli, vratio sam se i fotografirao muškarca. Bio sam šokiran”.

‘Rat u Hrvatskoj za mene je bio gotov u tom trenu…’

Nakon Vukovara doživio je slom.

“Sjećam se, kad sam ušao u hotel, te noći nakon što sam se vratio iz Vukovara, stavio sam ruku na kvaku kako bih otvorio vrata i počeo sam plakati. Jer imao sam ruku i mogao sam osjetiti kvaku… Sjećam se toga i sjećam se kako sam ušao u sobu i slomio se zbog onog što sam vidio. Svega ružnog, smaknuća, svih tih ljudi koje odvode iz bolnice i svih mrtvih koje sam vidio. U tom trenutku rata za mene je sve stalo… Nisam želio, bilo je gotovo, rat u Hrvatskoj za mene je bio gotov u tom trenu, nakon Vukovara”, priznaje Morris.

Danas više ne fotografira ratove: “Svi su različiti, ali na neki način isti. Uvijek je negdje neki rat. Još uvijek, to je nevjerojatno. Ta glupost od rata. Zato se nikad nisam vratio”, zaključuje.

“Shvatio sam da će, kad budem imao 70 ili 80 godina, kraj moje samrtne postelje stajati fotografija moje kćeri. Neće biti fotografija nekog idiota s oružjem. Počeo sam shvaćati da se na mojim fotografijama nalaze idioti, idioti s oružjem. Shvatio sam da nemaju nikakvu vrijednost, barem nikakvu vrijednost u mom životu. Pokušavao sam zabilježiti nešto, nešto što je glupo”, rekao je za kraj fotoreporter koji je svijetu prenio priču o Vukovaru.

Povratak na Net.hr