Kako ikome može pasti na pamet da na skupu protiv zabrane pobačaja maše sovjetskim zastavama?
Na jučerašnjem skupu u Zagrebu, ponovno smo vidjeli državne simbole pokojnog Sovjetskog Saveza
Neupućenom prolazniku jučerašnji skup za pravo na dostupni pobačaj mogao se doimati pomalo bizarno: ispred Meštrovićevog paviljona u Zagrebu na takozvanom Maršu solidarnosti vijorilo se nekoliko zastava odavno pokojnog Sovjetskog Saveza. Unazad godinu ili više dana, sovjetske zastave vijorile su se na raznim prosvjedima i skupovima u Hrvatskoj, poput onog za očuvanje naziva tadašnjeg Trga maršala Tita.
Pod istim simbolom desetljećima su osmišljavana i realizirana masovna državna ubojstva i pokolji deseci milijuna sasvim nevinih civila; progoni nacionalnih manjina, zastrašivanja, otmice i uhićenja; najgrublja borba protiv ljudskih prava, individualizma i drugačijeg mišljenja; radni logori, masovna izgladnjivanja, i tako dalje. Ne samo pod Staljinom, sovjetski režim redovito je prisluškivao, mobingirao, ucjenjivao i likvidirao političke protivnike, obične građane i takozvane klasne neprijatelje.
Kao da radnički sindikati marširaju pod znakom svastike
Dodatno, za razliku od većine istočne Europe, današnja Putinova Rusija nema pretjerani otklon prema sovjetskom razdoblju – dapače, imperijalizam, nacionalizam, teritorijalne pretenzije i društvena zatvorenost, poput onih u sovjetsko doba, ponovno su među temeljnim vrijednostima ruskih vlasti. Ukratko, za borbu protiv progona i uskraćivanja ljudskih prava, nema puno gorih simbola na svijetu, od sovjetske zastave.
Nejasno je zašto hrvatski aktivisti inzistiraju na korištenju notornog simbola državnog terora i gušenja sloboda, za svoju borbu protiv gušenja sloboda. Mogući argument za jučerašnji skup, da je u nekim periodima sovjetska vlast zakonski dopuštala pobačaje, podjednako je izopačen kao da, u ime zaštite svojih prava, radnički sindikati marširaju pod znakom svastike (u pokušaju da korumpiraju široke slojeve građanstva, nacisti su njegovali osebujnu i fiskalno neodrživu količinu radnih beneficija poput plaćenih ljetovanja).
Odbijanje ogromnog broja ljudi koji nisu komunisti
S iznimkom Staljinove vladavine, sovjetski diktatori uistinu nisu zabranjivali pobačaje, ali ne zato što su bili progresivni ili osjetljivi po pitanju prava žena: glad i neimaština većine stanovništva bila je tolika, da su milijuni žena svake godine bile prisiljene na pobačaj ili čedomorstvo. Prosječno je u Sovjetskom Savezu bilo oko šest do sedam milijuna pobačaja godišnje, pa su komunistički birokrati ispravno zaključili da zakonske zabrane ovu katastrofalnu situaciju mogu učiniti samo još gorom.
Bez obzira na moguću namjeru, motiv ili cilj, povezivanje sovjetskih državnih simbola s vrijednostima današnjeg pro-life aktivizma, ili bilo koje borbe protiv desnog radikalizma, duboko je promašeno, štetno, licemjerno i nepametno. Najvažnije, ovakvom simbolikom i retorikom odbija se i isključuje ogroman dio ljudi, koji načelno možda jesu protiv zabrane pobačaja, ili su protiv agresivnog uplitanja klerikalnih struja u društvena pitanja, ali se definitivno ne smatraju ni komunistima, ni sovjetima, ni staljinistima.
Redakcijski komentar uredništva Telegrama