Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

OSJETLJIVA SKUPINA

ANALIZA VELIKOG PROBLEMA: HDZ misli da radi sjajan posao, ali novinari su doznali tko su ‘vrući krumpiri’ u zemlji i kako zapravo završavaju

Kada je riječ o izbjeglicama i migrantima u Hrvatskoj, vladajući HDZ misli da radi sjajan posao. Udruge tvrde da nije tako, a tražitelji azila čekaju u labirintu sustava. Većina ih ipak odluči krenuti dalje

Hrvatska je od 2015. do kraja prošle godine odobrila 699 azila i 78 supsidijarnih zaštita. U ovom trenutku se, prema podacima koje smo dobili iz Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), u državi nalazi 436 tražitelja međunarodne zaštite, piše Deutsche Welle.

No uz ovu brojku MUP upozorava da veliki broj osoba koje zatraže međunarodnu zaštitu u konačnici samovoljno napusti državu prije nego postupak bude okončan. Veći dio tražitelja, njih 318, smješten je u prihvatilištu u Zagrebu, dok ih je samo 67 smješteno u Kutini. Iako smo proteklih godina nekoliko puta htjeli ući u zagrebačko prihvatilište Porin, kako bismo iz prve ruke vidjeli kako žive tražitelji azila u Hrvatskoj, ulazak nam nikada nije odobren. No boravak u prihvatilištu za tražitelje azila zapravo i nije obaveza. Oni mogu boraviti gdje god žele unutar hrvatskih granica, o svom trošku i uz suglasnost MUP-a.

Druga su priča maloljetnici bez roditeljske ili odgovarajuće skrbi koje policija zatekne na teritoriju Hrvatske. Takvih je slučajeva lani bilo 70 i oni se smještaju, sukladno mišljenju skrbnika iz mjesno nadležnog Centra za socijalnu skrb, u za to predviđene domove kojima je osnivač Republika Hrvatska, navodi MUP.

S druge strane, upravo u neslužbenim razgovorima s radnicima domova doznajemo kako su djeca bez pratnje “vrući krumpiri” koji najčešće završe u Zagrebu, iako postoje ustanove bliže mjestu na kojem su ušla u sustav. Usto, žale se kako ne znaju pravu dob tih štićenika za koje ponekad sumnjaju i da su punoljetnici koji ustanovu koriste za odmor prije no što nastave dalje prema Njemačkoj ili nekoj drugoj zapadnoeuropskoj državi.

Mladi imaju pravo na školovanje

MUP nadalje tvrdi da se sva djeca školske dobi, vrlo brzo nakon dolaska u jedno od prihvatilišta, uključuju u hrvatski obrazovni sustav. Naime, prema važećem zakonu, pravo na osnovno i srednje obrazovanje dijete tražitelj međunarodne zaštite ostvaruje pod istim uvjetima kao hrvatski državljanin, u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Tako su prošle godine od 162 pokrenuta, 92 postupka uključivanja djece u školski sustav završila uspješno. 63 su prekinuta jer su tražitelji samovoljno napustili prihvatilište prije stvarnog uključenja u sustav, navodi MUP u odgovoru za Deutsche Welle. Od početka ove godine u Zagrebu i Kutini u obrazovni sustav uključeno je 29 djece u osnovnu, a dvoje u srednju školu, dok je jedno dijete krenulo u vrtić.

No organizacija posvećena radu s migrantima, Are You Syrious (AYS), upozorava da i ova priča ima svoje naličje. “Zakonski rok za pokretanje postupka upisa se često ne poštuje, osobito kad se radi o upisivanju djece u srednju školu. Nadležno za upisivanje tražitelja azila je Ministarstvo unutarnjih poslova”, navode iz AYS. O slučaju mladog Afganistanca koji je, prije nego što je vraćen u Hrvatsku pohađao srednju školu u Austriji, izvijestili su i Pravobraniteljicu za djecu. Naime, kako mu ni godinu dana nakon podnošenja zahtjeva nije omogućen povratak u školske klupe, upisao se u program obrazovanja odraslih na Pučkom otvorenom učilištu. “Ovaj slučaj jasno oslikava kako maloljetni tražitelji azila i azilanti ne mogu ostvariti zakonom zagarantirana prava”, upozoravaju iz AYS.

Posao dobiju rijetko, a onda ih iskorištavaju

Hrvatski pravni centar koji pruža pravnu pomoć ovoj osjetljivoj skupinu, upozorava na brojne probleme; od učenja jezika, preko zapošljavanja do smještaja osoba kojima je odobrena zaštita i ostvarivanja prava na spajanje obitelji. Često se susreću s poteškoćama prilikom ispunjavanja svih potrebnih uvjeta za spajanje obitelji, primjerice, pristupanje veleposlanstvima RH koja se često nalaze izvan zemalja podrijetla osoba koje se spajaju ili nabavljanje sve potrebne dokumentacije.

U nacionalnom izvješću „Hrvatski sustav azila” navode i iskustva Rehabilitacijskog centra za stres i traumu: “RCT je tijekom 2018. provodio aktivnosti usmjerene na zapošljavanje osoba s odobrenom zaštitom i tražitelja međunarodne zaštite. RCT ističe da u praksi postoje slučajevi iskorištavanja s kojima se susreću tražitelji međunarodne zaštite, ali i osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom kada se zaposle. To se odnosi na radno vrijeme dulje od ugovorenog, neplaćanje prekovremenog rada, zakidanje za zakonom određeni godišnji odmor i drugo.” Priče o zaposlenim migrantima rijetke su u medijima, a i kada se pojave, izazovu val nezadovoljstva protumigrantskog dijela građana koji misli da Hrvatska ne bi trebala trošiti novac na dokvalifikacije migranata i subvencioniranje njihovih radnih mjesta. Iako je riječ o slabo plaćenim pomoćnim zanimanjima i namjenskom novcu iz Europskog socijalnog fonda.

Iregularna migracija i krijumčari ljudima

Uz sve to proteklih godina Hrvatska je izložena kritikama zbog grubog postupanja prema iregularnim migrantima u takozvanim push-backovima. Riječ je o ljudima koji u zemlju ulaze mimo graničnih prijelaza, kako ne bi morali zatražiti azil u Hrvatskoj, pa je među njima onih koji su to neuspješno pokušavali i tridesetak puta.

Iz susjedne Bosne i Hercegovine stižu optužbe za nelegalno vraćanje migranata pa čak i nelegalan prelazak hrvatskih policajaca na teritorij Bosne i Hercegovine. Redom strane televizijske kuće emitiraju priloge u kojima se prikazuju razbijeni mobiteli, ogrebotine i masnice na migrantima koji tvrde da su hrvatski policajci okrutni, a o čemu se raspravljalo i u Europskom parlamentu. Sve takve napade, u poluignorirajućem stilu, MUP odbacuje, no ne treba zaboraviti ni riječi predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović iz srpnja prošle godine: „Naravno da je potrebno malo sile kada provodite push-back, ali morate vidjeti i kakav je to teren”, kazala je.

Iako se većina migranata koji svjedoče o nasilju nalazi s BIH strane granice, pokušali smo u Zagrebu među tražiteljima azila pronaći nekoga tko bi nam posvjedočio o svojim neugodnim iskustvima. No organizacije preko kojih smo ih kontaktirali kazale su da nitko od njih, iz razumljivih razloga, nije spreman izaći pred mikrofon ili kamere.

“Jedini prema kojima je hrvatska policija nemilosrdna su krijumčari i oni koji se žele obogatiti na tuđoj nesreći”, izjavio je sredinom veljače u Europskom parlamentu HDZ-ov Tomislav Sokol navodeći da je prošle godine na hrvatskim granicama uhićeno 995 krijumčara ljudima.

‘Migranti su krivi za sve’

Proljeće će, sasvim sigurno, aktivirati ilegalne koridore kroz Hrvatsku pa će, kao i svake godine, iz zabačenijih mjesta stizati vijesti o viđenim migrantima. One pak začinjene mržnjom obično završe na manjim taktičkim portalima ekstremne desnice odakle se šire društvenim mrežama. Migranti tako postaju krivci za sve; od oskvrnuća groblja preko zagađivanja izvora vode do krađe božićnih ukrasa.

No uz sve to ne treba zaboraviti i da postoji veliki dio građana koji suosjećaju s izbjeglicama i migrantima te razumiju njihovu potragu za boljim životom. Jedan od takvih svijetlih primjera solidarnosti je, recimo, uspješna akcija u kojoj je AYS organizirao prikupljanje donacija za ljetovanje izbjegličke djece na moru. “Klinci su se sjajno proveli! Hvala svima još jednom”, poruka je koju su uputili u rujnu prošle godine.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr