"Predsjednik države i sudske vlasti uložile su određene napore kako bi se riješila pitanja iz ratne prošlosti, no vlada nije poduzela dovoljne korake. Umjesto toga, ključne političke ličnosti obrušile su se na presude međunarodnih sudova. Nastavila se diskriminacija Roma, hrvatskih Srba te lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba", navodi Amnesty International u izvješću za 2011. godinu koje je uputio premijeru Zoranu Milanoviću i predsjedniku Ivi Josipoviću.
Hrvatske vlasti sporo procesuiraju ratne zločine: tijekom godine izrečeno je samo pet konačnih presuda, istrage za oko 370 navodnih počinitelja bile su u tijeku, a oko 540 slučajeva bilo je u predistražnoj fazi, u kojoj počinitelji još nisu identificirani. Ističu ovdje Đure Brodarca uhićenja pokojnog i Tomislava Merčepa za Pakračku poljanu i zločine počinjene u Zagrebu.
Osobe odgovorne za zastrašivanje svjedoka nisu privedene pravdi, smatraju u AI-u, žrtvama se ne omogućava odšteta.
Raznesen nakon što je progovorio o zločinama u Lici
"Nije provedena adekvatna istraga ubojstva Milana Levara, potencijalnog svjedoka Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (Sud), čovjeka koji se zalagao za pravdu za žrtve rata. Levar je ubijen u kolovozu 2000. godine nakon što mu je pod automobil podmetnuta eksplozivna naprava. To se dogodilo nakon njegovih tvrdnji u medijima da su za zločine protiv hrvatskih Srba počinjene u Lici krivi Mirko Norac i neki drugi visokopozicionirani dužnosnici", navodi AI.
Nadalje zamjeraju što "unatoč postojanju javno dostupnih informacija, navodi protiv nekih visokopozicioniranih vojnih ili političkih dužnosnika nisu istraženi", poput onih protiv Vladimira Šeksa, za zločine počinjene u istočnoj Slavoniji 1991. godine i admirala Davor Domazet-Lošo za zločine počinjene 1993. godine u Medačkom džepu.
Lošim smatraju "Šeksov zakon" o ništetnosti optužnica iz bivše JNA i Srbije, podsjećajući da je jedan od optuženih bio baš Šeks.
Mirko Norac je pušten na slobodu zbog isteka dvije trećine kazne, a Branimir Glavaš služi svoju u Zenici.
Premijerka pozivala na ponos, ne osudu
Navode kako je u travnju Haški sud osudio dvojicu generala, Antu Gotovinu i Mladena Markača, osudio na 24 i 18 godina zatvora zbog sudjelovanja u zajedničkom zločinačkom pothvatu tijekom i nakon operacije Oluja, s ciljem uklanjanja Srba te progona, deportacije, pljačke, razaranje, ubojstva, nečovječnih djela i okrutnog postupanja s civilima srpske nacionalnosti.
"Predstavnici vlade odmah su odbacili presudu Haškog suda. Predsjednica vlade u više je navrata izjavila da hrvatska vlada presudu smatra neprihvatljivom, i da bi hrvatski narod trebao biti ponosan na sve ljude koji su sudjelovali u operaciji i doprinijeli hrvatskoj pobjedi", zamjera Amnesty.
Diskriminacija Roma i LGBT manjina
Romi su se i dalje suočavali s diskriminacijom u pristupu ekonomskim i socijalnim pravima, uključujući obrazovanje, zapošljavanje i stanovanje, navode u izvješću. Vlasti, primjerice, nisu provele presudu Europskog suda za ljudska prva u slučaju Oršuš i drugi protiv Hrvatske, izrečenu 2010. godine zbog odvajanja 14 romskih učenika u posebne razrede.
Što se tiče prava seksualnih manjina, ističu da je prva Povorka ponosa u Splitu nasilno prekinuta.
"Najmanje pet sudionika i sudionica povorke ozlijeđeno je kad su protuprosvjednici iz skupina krajnje desnice počeli bacati kamenje i druge predmete. Jedna je osoba hospitalizirana s povredama glave", navode, zaključujući da "policija nije adekvatno zaštitila sudionike i sudionice od napada".
