Aleksandar Štulhofer je predstojnik katedre za seksologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, stipendist je Kinsleyeva instituta, član je međunarodne akademije za seksološka istraživanja i konzultant Svjetske zdravstvene organizacije za područje side. Također, autor je jednog od modula zdravstvenog odgoja "Spolna i rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje" i kao takav je u zadnje vrijeme, usred usijane debate oko uvođenja zdravstvenog odgoja često prozivan.
Zlonamjerni letak
U emisiji je kazao kako nije očekivao tako žestoku reakciju Crkve na uvođenje zdravstvenog odgoja. "Cijelo povjerenstvo je bilo previše usredotočeno na to da dovrši posao, koji još nije dovršen, tako da nismo razmišljali o reakcijama. Ljudi bi trebali pročitati kurikulum prije nego govore o njemu. Činilo nam se da u kurikulumu nema ništa što bi bilo sporno roditelju koji doista skrbi za zdravlje svoga djeteta," rekao je.
O ponašanju ministra Željka Jovanovića u cijelom slučaju, odnosno o ignoriranju zahtjeva Crkve za sastankom o zdravstvenom odgoju, rekao je da bi on na njegovom mjestu razgovarao, primarno zbog uloge i moći koju Crkva ima u Hrvatskoj.
Ustvrdio je da letak koji se dijelio u Konzumu, Tisku i u crkvama vrvi neistinama. Ne znam za biskupsku konferenciju koja je letak izdala, ali sa strane udruge Grozd nije riječ o neinformiranosti već o zlonamjernoj želji da se uznemiri javnost i da se roditelje uvjeri da će u programu biti nešto čega nema, rekao je Štulhofer i dodao da bi na to, na mjestu ministra, vjerojatno reagirao jednako oštro.
Uključivanje roditelja
Istaknuo je da ima osjećaj da mu je dužnost pojasniti roditeljima koji su zbunjeni, što će njihova djeca slušati na zdravstvenom odgoju. Da bismo došli do nekog dijaloga, morali bi se uključiti roditelji, ne njihovi predstavnici, nego roditelji. "Roditelji trebaju doći profesorima u školu i tražiti da pročitaju što će njihovo dijete učiti na tom i tom satu u trećem razredu. I onda kada pročitaju i razgovaraju s drugim roditeljima, onda počinje dijalog i imaju pravo reći, mi mislimo da nešto treba ovako ili onako i onda bismo mi koji smo radili na kurikulumu mogli reći, dobro, možda to nije za treći nego za četvrti razred, možda ovo nije dobro sročeno. I to bi onda bio dijalog," kazao je Štulhofer.
Javna rasprava o bilo kakvim promjenama u školstvu mora biti rasprava među stručnjacima, rekao je Štulhofer, dodavši da se roditelji mogu uključiti kada ona bude gotova. "To što je ona završena, ne znači da je ono što je doneseno nepromjenjivo". Tek kada se neka promjena donese, javnost može imati uvid u to što se doista misli raditi, rekao je Štulhofer, nakon čega je prešao na detaljno pretresanje onoga što doista stoji u kurikulumu.
Što je to kurikulum, a što dodatna literatura
Pojasnio je i što je to kurikulum - to je nacrt školskog programa koji ide u okviru sata razredne zajednice i ne ocjenjuje se, te ukupno zauzima 12 sati u jednoj školskoj godini. Uz taj se kurikulum daje i dodatna literatura za nastavnike, ako ih nešto zanima ili žele saznati kontekst nečega o čemu će predavati. Za modul o seksualnosti, rekao je, preporučeno je 16 knjiga, s tim da nisu obavezne i nisu jedine. Iz tih 16 knjiga izvučene su četiri rečenice koje su zatim pripisane kurikulumu i "to je, po mom mišljenju, manipulacija", ustvrdio je Štulhofer. Objasnio je i da će za predavanja nastavnici dobiti priručnik u kojima će biti razrađene radionice.
Kurikulum detaljno: Masturbacija kao sastavni dio ljudske spolnosti (peti razred OŠ)
U petom razredu osnovne škole se samo iznosi znanstvena činjenica da masturbacija nije štetna. "To je dio načina na koji neki ljudi upoznaju svoje tijelo", rekao je Štulhofer. Na pitanje voditelja Aleksandra Stankovića da pojasni citat iz jedne od knjiga koje se preporučuju nastavnicima uz kurikulum, a koji iznose protivnici zdravstvenog odgoja o tome kako roditelj treba reći "smatram da je to što se dodiruješ odlično, ali trebaš to raditi u svojoj sobi", Štulhofer je rekao da je riječ o knjizi jednog američkog psihologa, a da je kontekst iz kojeg je rečenica izvučena, savjet roditeljima što da učine ako primijete da im se dijete "dira tamo dolje", kojom taj psiholog savjetuje roditeljima da objasne djetetu da masturbacija nije štetna, ali da nije javna stvar.
"To nije materijal za nastavu o kojem će djeca raspravljati, to je namijenjeno roditeljima", istaknuo je.
Što ako se dijete u tim godinama još ne samozadovoljava, upitao je voditelj Stanković.
"Jako je teško da dijete ne zna što je to masturbacija", kaže Štulhofer koji smatra da to dijete neće zbuniti jer nije riječ o predavanju nego o informaciji da to nije štetno. "Većina klinaca, kao i odraslih, masturbira, neki čak počnu tako rano da zaborave", tvrdi Štulhofer. "Govoriti da informiranje o nečemu mijenja ponašanje nije istina. Iznošenje informacija o lošoj prehrani neće promijeniti prehrambene navike", dodao je.
Štulhofer je priznao da je i sam imao grižnju savjesti zbog samozadovoljavanja.
Kurikulum detaljno: Pornografija (šesti razred OŠ)
"Stručnjaci kažu da pornografija može koristiti u terapeutske svrhe, može smanjiti inhibicije, pružiti nadahnuće, itd...", citirao je voditelj tekst koji ističu protivnici zdravstvenog odgoja.
Riječ je o citatu iz jednog sveučilišnog udžbenika u kojem autori, dvojica američkih psihologa, govore o tome da se unutar terapije za parove koji imaju seksualne probleme, mogu koristiti eksplicitni materijali, pojasnio je Štulhofer. "Mladi ljudi, pokazalo je istraživanje provedeno u Hrvatskoj 2010. godine, prvi kontakt s pornografijom imaju u dobi od 10, 11 godina. Zahvaljujući internetu ona je postala sastavni dio stvarnosti. Pornografija je sveprisutna i mislim da moramo tu činjenicu kritički obraditi, dati priliku klincima da raspravljaju o tome kakav je to prikaz seksualnosti koji pornografija promovira. Za osnovnoškolce postoji još veći pritisak od strane seksualiziranih medija koji prikazuju da način odijevanja i ponašanje kojim se bude cool i popularan i uspješan, znači biti seksi, osobito ako ste djevojčica. I to je nešto što ne smije biti ostavljeno nepodvrgnuto kritičkom razgovoru klinaca, da pomognu jedni drugima da shvate da je to jedna prilično opasna iluzija koja ih, ako je pokušaju ostvariti, neće učiniti sretnima."
Pojasnio je da je zamišljeno da učenici sami vode raspravu o tome pitanju, dok je nastavniku namijenjena uloga moderatora, nakon što djeci da da pročitaju određene tekstove koji se kritički osvrću na pornografiju i na to kako prikazuje odnose između muškaraca i žena te ne prikazuje emocije i ne prikazuje zaštitu od spolnih bolesti.
"Cijeli pristup kurikuluma je da nema jednostavnih rješenja. Ovo je puno prekomplicirani svijet da biste mogli reći 'ovo je dobro, ovo je loše'. Naravno da neke stvari jesu jasno dobre, a neke jasno loše, ali potrebno je klincima usaditi princip kritičkog razmišljanja", rekao je Štulhofer.
Na pitanje je li prerano na taj način govoriti o pornografiji u dobi od 11 godina, Štulhofer je rekao da nije prerano da dijete počne stjecati samopouzdanje i samopoštivanje i komunikacijske vještine, ali i svijest da je svatko odgovoran za sebe i da ga drugi ne mogu učiniti sretnim. "Cijela je ideja zdravstvenog odgoja", rekao je, "da klinci kroz cijelo školovanje steknu vještine koje će im biti potrebne za odgovoran, zdrav, sretan život."
Štulhofer kaže da postoji niz istraživanja koja pokazuju da rijetki roditelji razgovaraju o seksualnosti sa svojom djecom jer naprave "kardinalnu pogrešku" i posjednu svoje dijete u dobi od 16 ili 17 godina i žele mu govoriti o seksu, a ono tada iz razvojnih razloga to odbija, jer ne želi više biti dijete.
"Zdravstveni odgoj je način da se odgoje budući odgajatelji svoje djece."
Kurikulum detaljno: Prostitucija
Jedan od spornih citata iz dodatne preporučene literature za nastavnike je i da je moguće da u prodaji seksa ima više pozitivnog nego negativnog. Voditelj je pitao Štulhofera čemu preporučena literatura ako ona nije dio predmeta.
"Ja mislim da mi valjda ne gledamo na nastavnike kao na ljude koji nemaju nikakvo kritički razumijevanje, zašto bismo im inače uopće povjerili zadatak da obrazuju djecu. Nastavnik svojim iskustvom i željom zna procijeniti što njegova djeca trebaju."
Štulhofer je pojasnio da preporučena literatura služi tome da nastavniku dade kontekst, više informacija o onome što treba djeci predavati na satu. U literaturi će biti niz rečenica s kojima se nastavnik neće slagati i ne mora se slagati, ali će dobiti uvid u to što o tome misle jedni, što misle drugi.
Na pitanje o prostituciji u kurikulumu, dr. Štulhofer je odgovorio da u kurikulumu nema ničega o seksualnom radu, što je termin koji preferira u odnosu na prostituciju. "O tome se u školi neće govoriti", jasno je rekao.
Kurikulum detaljno: Homoseksualnost (7. razred osnovne škole)
Štulhofer je rekao da su ga HTV-ovi snimatelji u neformalnom razgovoru prilikom snimanja priloga koji je pušten na početku emisije pitali je li homoseksualnost bolest i ako nije, a znanost govori da nije bolest, je li to izbor. "Čini se da Crkva misli da je to izbor i da misli da ako se dopusti razlikovanje između spola i roda, da će nestati razlike između žena i muškaraca i to će potaknuti homoseksualnost. Sve ono što znamo o homoseksualnosti, a ne znamo baš sve, kao što ne znamo o mnogim fenomenima, upućuje na to da je homoseksualnost snažno biološki uvjetovana, barem što se tiče muškaraca tu smo 90 posto sigurni. Postoje različiti biološki čimbenici, ali biologija je ta koja neke muškarce čini neheteroseksualnima, drugim riječima seksualno uzbuđenje, kao i emotivna povezanost, se stvara ne odnosu sa ženom nego sa muškarcem."
To je ono što se u kurikulumu govori, da homoseksualnost nije bolest, rekao je i dodao da se u programu zatim radi diskusije daje nekoliko pozicija od kojih je jedna crkvena, ne samo Katoličke crkve, nego i drugih, koje imaju negativan stav prema prakticiranju homoseksualnosti, zatim pozicija gay udruga i treća pozicija je pravni okvir poštivanja ljudskih prava. "Klinci trebaju razgovarati o argumentima jedne strane i kontraargumentima i ideja nije da na kraju sata donesu zaključak nego da odu kući sa znanjem da postoje različita stajališta. S godinama će sami za sebe donijeti nekakvo mišljenje."
"O homoseksualnosti se na početku govori kao jedna od seksualnih orijentacija i kaže se da se danas, za razliku od odnosa prema homoseksualnosti u povijesti, smatra da homoseksualnost nije bolest. U srednjoj školi se odvija diskusija o kojoj sam govorio", pojasnio je dr. Štulhofer.
Može li se tvrditi da će spolni odgoj nagnati djecu na spolnu aktivnost?
To je važno pitanje ne samo za Hrvatsku nego za cijeli svijet, rekao je Štulhofer i objasnio da je Svjetska zdravstvena organizacija u dva navrata, jednom početkom '90-ih, a jednom prije nekoliko godina naručila velika istraživanja o tome kakve su posljedice seksualne edukacije u školama, tj. potiče li to seksualnu aktivnost. Utvrdili su da to nikako ne stoji. "Postoji zapravo samo dva učinka. Prvi je da nema nikakvog efekta - klinci znaju više, ali to ne utječe na njihovo ponašanje. Rjeđe su nađeni primjeri efikasnih programa koji pozitivno utječu na ponašanje u smislu da se ti mladi ljudi ponašaju odgovornije, da ako su seksualno aktivni, da koriste zaštitu. Nema zaključka o tome da ranije stupaju u odnose, ponašaju se rizičnije ili imaju više partnera."
Kinsey
Kako je Štulhofer stipendist i suradnik Instituta Kinsey, mnogi ga diskreditiraju zbog prijepora oko istraživanja koja je provodio taj "otac seksualne revolucije".
"Ja ne temeljim svoja znanja na istraživanjima Alfreda Kinseya jer su ona sada stara već 50 godina i nitko ih više ne uzima kao relevantna, iako su tada imala veliku važnost. Kinsey je kontroverzna osoba samo za jednu osobu, Amerikanku (Judith Reisman) koja ga već 30 godina optužuje da je bio pedofil i na temelju čijih je optužbi snimljen dokumentarac (koji je pušten i na HTV-u u programu za dijasporu, zbog čega se HRT ispričao o čemu više možete pročitati arti-201212300032006). Optužuje ga da je bio pedofil zato što je od jednog čovjeka koji doista jest bio pedofil, uzeo podatke iz dnevnika u kojem je zapisivao svoje opservacije. Kinsey je to iskoristio 1948. godine da bi opisao neke seksualne reakcije djece. Iz današnje znanstvene perspektive to je neetično. Za Kinseya koji je bio opsjednut istraživanjima to je bio releventno, bez obzira što je ovaj bio kriminalac. On je to razlikovao, mi danas ne bismo i to s pravom. Današnji Kinsey institut nema nikakve veze čak ni s tom kontroverzom, on se najviše bavi istraživanjima koja financira farmaceutska industrija. Moja suradnja s njima je kroskulturno istraživanje seksualnog ponašanja, koliko razlike u rezultatima istih istraživanja u različitim zemljama možemo pripisivati različitim religijama, zakonskim sustavama, kulturama..." objasnio je Štulhofer koji je rekao da ga suradnja s njima nikako ne diskreditira.
Alternativni zdravstveni odgoj
Vezano za zahtjeve za alternativnim zdravstvenim odgojem, rekao je da se zalaže da roditelji mogu odabrati da se njihovu djecu isključi sa satova koje drže spornima, no da zdravstveni odgoj bude obavezan za sve. "Mislim da kada roditelji doista pročitaju što će se na tim satovima učiti, neće s time imati problema", zaključio je.
