Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

TUŽNA ISPOVIJEST

AGONIJA PROGNANE VUKOVARSKE OBITELJI: ‘Kad je mama rekla… “Ja i tata ćemo se zapaliti benzinom, kuću ne damo nikome”…’

Obitelj Đurić iz Vukovara za vrijeme rata puno je propatila, a njihove muke nastavljaju se

U mjesecu obilježavanja dana pada grada Vukovara, Provjereno” Nove TV donosi priču o agoniji jedne vukovarske obitelji. Medicinska sestra i ranjeni branitelj s dvoje djece nakon pada Vukovara izašli su iz podruma bolnice, a ono što im se dogodilo u privremenom domu u Bjelovaru prati ih i danas. “I kad je mama rekla… ja i tata ćemo se zapaliti benzinom i kuću ne damo nikome. Ne damo opet našu kuću. To mi je bilo toliko strašno”, potresne su riječi kojima opisuje agoniju svoje obitelji Lidija Marković, kćer Rajka i Ružice Đurić.

Niz nelogičnosti

Obitelj Đurić iz Vukovara za vrijeme rata puno je propatila, a njihove muke nastavljaju se i danas, više od 20 godina nakon rata. Sustigla ih je ovrha iz prognaničkih dana zbog ugovora u kojem se, kako tvrde, nalaze brojne nelogičnosti – od potpisa već preminule žene do pečata koji je u vrijeme navodne ovjere bio nevažeći. “Moje jedino oružje, pred cijelom javnosti ću reći, ovo je moje jedino oružje. Kucam na sva vrata i krunica je jedino moje oružje. Pa šta bude da bude s nama”, kaže Ružica Đurić.

Živu glavu spašavali su 1991. U Vukovaru su do posljednjeg dana. Prošli prognanstvo, preživjeli strahote rata. I jedva dočekali da se vrate natrag, u rodni grad i sagrade život iznova. No sada su, kažu, vraćeni na početak.

Uselili se u kuću beogradske vlasnice

Ranjeni Branko Đurić i do zadnjih dana medicinska sestra u Vukovarskoj bolnici, Ružica Đurić, nakon pada grada bili su primorani pobjeći. U Bjelovaru su se uselili u praznu kuću beogradske vlasnice koja im je dozvolila besplatan boravak.

Međutim, nakon njezine smrti 1993. njihov se boravak ondje zakomplicirao. Njima tada, kako navode, slijedi tužba, isključivanje telefona, prijetnje. Uz sudski proces, Ružica u Bjelovaru ostaje do 1998. nakon čega se vratila u Vukovar, a dvije godine poslije za njom su došli djeca i suprug.

Obogatili se kao prognanici?

Pravomoćno su izgubili tužbu za stanarinu, a sud u objašnjenju čak piše kako su se kao prognanici time – obogatili. Dok je njihova tužba za poništenje darovnog ugovora novoj vlasnici koja ih je pokušala iz kuće istjerati – otišla u zastaru.

Zbog prognaničke stanarine danas su pod ovrhom, a sve, kažu, bez ikakvog temelja. Jer žena koja od njih potražuje desetke tisuća kuna, do kuće u kojoj su živjeli došla je, kažu, sumnjivim ugovorom, a oni se zbog njega sada suočavaju s ovrhom.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr