Ovo je 7 važnih kriterija za procjenu (ne)pristranosti suca Ivana Turudića u procesu protiv Ive Sanadera

Podsjetimo, Sanaderovi odvjetnici Jadranka Sloković i Čedo Prodanović zamjerili su sucu Turudiću pristranost argumentirajući to njegovim istupima u medijima nakon odluke Ustavnog suda RH kojom je srušena presuda Sanaderu u slučajevima Ina-MOL i Hypo. Zahtjev za izuzećem upotpunili su i s dvije odluke Europskog suda za ljudska prava iz kojih proizlazi upravo sumnja u pristranost sudaca u slučaju javnog komentiranja sudskog postupka što ga vode.

Sasvim je izvjesno da će se kriterijima što proizlaze iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, na koje ukazuje i profesor ustavnog prava iz Osijeka Mato Palić, morati kod odlučivanja voditi predsjednik Vrhovnog suda RH.

Ovo su dva testa za ocjenu pristranosti, odnosno nepristranosti suda, utemeljena na Članku 6. stavku 1. Konvencije, koji kaže kako svatko ima pravo na neovisan i nepristran sud, te pravično suđenje u razumnom roku.

1. Subjektivni test neovisnosti sudaca

Prvim, tzv. subjektivnim testom, nastoji se utvrditi osobno uvjerenje konkretnog suca u postupku, a drugim se utvrđuje je li sudac ponudio dovoljna jamstva kako bi se isključila svaka opravdana dvojba u tom pogledu. Jedna od ključnih odluka za to je presuda u slučaju Guatrin i ostali protiv Francuske iz 1998. godine u kojoj je utvrđeno kako su suci imali određene veze s konkurencijom osoba protiv kojih su vodili postupak. Zbog toga su, naravno, ocjenjeni potencijalno pristranima.

2. Nepristranost sudaca je osnova pretpostavka

Doduše, za svakog suca se na početku mora pretpostaviti da je nepristran, dok se, eventualno, ne dokaže suprotno. To proizlazi iz presude Europskog suda za ljudska prava iz 2000. godine u slučaju Wettstein protiv Švicarske. U tom predmetu lokalni građevinski poduzetnik uspješno je u pitanje doveo pristranost sudaca koji su u drugom postupku bili odvjetnici ureda njegove konkurencije.

3. I osobno uvjerenje suca je važno

Kada se provodi subjektivni test mora se uzeti u obzir osobno uvjerenje i ponašanje konkretnog suca, to jest, je li sudac imao neke osobne predrasude ili pristranosti u tom predmetu.

Uz to primjenom objektivnog testa treba utvrditi je li sam su nudio dovoljna jamstva kojima bi se isključila svaka opravdana sumnja u njegovu nepristranost

4. Objektivni test nepristranosti sudaca

U tzv. objektivnom testu treba utvrditi postoje li, odvojeno od ponašanja suca, utvrdive činjenice koje bi mogle dati povoda opravdanim dvojbama glede njegove ili njezine nepristranosti. To znači, da se u konkretnom slučaju, a ovdje se radi o postupku protiv Ive Sanader zbog malverzacija u slučajevima Ina-MOL i Hypo, mora utvrditi opravdan razlog za bojazan da neki konkretan sudac nije nepristran.

Pri tome je za donošenje odluke ključno je li ta bojazan i objektivno opravdana. Međutim, zanimljivo je da čak i vanjski privid može biti od određene važnosti ili, drugim riječima, „ne samo da se pravda mora izvršavati, mora se i vidjeti da se ona izvršava”.

5. Je li zbog predsjednika suda cijeli sud pristran?

Nužno je utvrditi i jesu li okolnosti vezane uz predsjednika suda o kojemu je riječ mogle dovesti u pitanje nepristranost cijeloga suda. Tu je Europski sud za ljudska prava zauzeo sasvim konkretan stav i istaknuo kako sudovi u demokratskom društvu moraju izgraditi povjerenje u javnosti, upravo ostavljanjem dojma da se “pravda izvršava”. To proizlazi i iz presude što je 1998. godine donijeta u slučaju Castillo Algar protiv Španjolske. U pitanju je postupak pred španjolskim vojnim sudom u kojem su protiv okrivljenog časnika odlučivala dvojica sudaca koja su već ranije donosila odluke u istom procesu, što je nedopustivo.

6. Zaštita od vanjskih i unutarnjih pritisaka

Međutim, iako vanjski dojam ima određenu važnost, to samo po sebi nije odlučno. Često je potrebno gledati i iza onoga što se izvana čini i usredotočiti se na realitet situacije. Naime, pojmovi neovisnosti i objektivne nepristranosti blisko su povezan, te ih je ponekad teško odijeliti.

Europski sud za ljudska prava zato ponavlja da je za utvrđivanje neovisnosti određenog suda između ostalog potrebno uzeti u obzir i način imenovanja sudaca tog suda i njihov mandat, postojanje zaštite od vanjskih pritisaka, te ostavlja li on vanjski dojam neovisnosti.

Sudačka neovisnost zahtjeva da nijedan sudac ne bude izložen neprimjerenim utjecajima koji dolaze ne samo izvan pravosuđa, već i iznutra. Ta unutarnja sudačka neovisnost zahtjeva da suci ne budu izloženi uputama i pritiscima drugih sudaca ili osoba koje imaju upravne odgovornosti na sudu, poput predsjednika suda ili predsjednika sudskog odjela. To je Europski sud za ljudska prava sasvim jasno napisao u presudi Daktaras protiv Litve. Ako nema dostatne zaštite koja osigurava neovisnost sudaca unutar pravosudnog sustava, pogotovo u odnosu na njihove nadređene u pravosudnim tijelima, može se pojaviti sasvim opravdana sumnja u njihovu pristranost.

7. Utjecaj predsjednika suda

Može li predsjednik suda koristiti svoj hijerarhijski položaj da bi ostalim sucima davao upute o tome kakve odluke u pojedinim predmetima donositi? Jedno je to od pitanja na koje će predsjednik Vrhovnog suda morati dati konkretan odgovor.

Među ostalim, tu će morati analizirati način na koji se pojedini slučajevi dodjeljuju pojedinim sucima. Kako smo već izvještavali to se na sudovima radi automatski, te prema odredbama sudskog poslovnika, a i Europski sud za ljudska prava u jednom ranijem slučaju što je vođen protiv Hrvatske zaključio je kako u tom segmentu nema proizvoljnosti.