KRVAVI POHOD 'VUKOVA'

NA NAPLATU STIŽE ZLOČIN RATNOG ZAPOVJEDNIKA SISAČKE POLICIJE: ‘Zatvorili su me u podrum i tukli sve dok ne bih izgubio svijest’

Milankovića je sud zvao da se uključi u ovaj proces, no on se nije odazvao.

Nova presuda donijeta je protiv Republike Hrvatske zbog ratnog zločina što ga je počinio ratni zamjenik načelnika Policijske uprave Sisak Vladimir Milanković. Zbog ubojstava i mučenja ratnih zarobljenika i srpskih civila od sredine srpnja 1991. do sredine lipnja 1992. godine Milanković je osuđen na deset godina zatvora, a njegove žrtve od države traže odštetu za sve što su proživjele. Neki zarobljenici premlaćivani su i u samoj zgradi Policijske uprave. Među zlostavljanima je bio i Pero Dragojević iz Sunje. Njemu će biti isplaćeno 60 tisuća kuna odštete. Presudu je ovih dana donio Općinski sud u Sisku.

Evo kakva je zlostavljanja proživio

Dragojevića su 18. kolovoza 1991. godine uhitili pripadnici sisačke policije. “Bili su odjeveni u crno i odveli su me u krizni štab gdje su me psihički i fizički maltretirali. Morao sam skinuti čarape i sam sebi ih staviti u usta. Nakon toga sam odveden u zgradu lječilišta Jodno gdje me njih dvadesetak nastavilo tući. Vikali su ‘Ubij četnika!’ Zatvorili su me tada u podrum i iduća tri dana zlostavljali. Bili su to pripadnici potrojbe Vukovi, no ne znam im imena. Tukli su me sve dok ne bih izgubio svijest. Zbog svega sam pokušao počiniti samoubojstvo”, naveo je u tužbi Dragojević koji je ubrzo nakon toga pušten, ali je isti dan i ponovno uhićen.

ZLOČIN KOJI NIKADA NIJE RASVIJETLJEN: ‘Mog su muža odveli ljudi u crnim uniformama i ubili ga, ali još nisu kažnjeni’

Premlaćivanje se nastavilo u sjedištu Policijske uprave Sisak. “Držali su me na prvom katu zgrade. Policajci kojima ne znam imena su me tukli po licu i tijelu. I opet su me pustili, da bi me još nekoliko puta privodili i batinali. Na kraju su mi rekli da nisam ni za što kriv, da nisam počinio nikakvo kazneno djelo”, svjedočio je Dragojević prisjećajući se bolova što ih je trpio od silnih udaraca. Imena ljudi koji su ga tukli nije znao. Samo je zapamtio da su bili odjeveni u crno.

‘Bojao sam se izlaziti iz kuće’

Milankovića tamo nije vidio, niti ga je on tukao. No, zbog svega što je prošao bojao se hodati po Sisku. Gotovo da nije izlazio iz kuće. Otišao je u bolnicu u Crikvenicu, ali ga tamo nisu željeli primiti, pa se vratio kući i pio lijekove protiv bolova. Stavljao je i obloge na noge i rebra ne bi li umanjio bol. Mjesec dana kasnije vratio se na posao u Željezaru Sisak.

FOTO: Uhićeni Đuro Brodarac i Milanković

Odgovornost države u ovom slučaju Općinski sud u Sisku utvrdio je na osnovu Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata, a odšteta mu je dosuđena prema Zakonu o obveznim odnosima.

Prije godinu i pol Općinski sud u Sisku presudio je kako Republika Hrvatska treba isplatiti odštetu od 250 tisuća kuna i Siščanki Violeti Domitrović zbog ubojstva njezina oca Mlađe Vila u kolovozu 1991. u Sisku. Violeti, tada desetogodišnjakinji, u jednom danu ubijena je cijela obitelj. I za smrt ovih civila kažnjen je, po zapovjednoj odgovornosti, Vladimir Milanković. Ukupno ga se presudom teretilo za ubojstva 24 žrtve: 23 civila i jednog ratnog zarobljenika.

Povratak na Net.hr