Josip Lenkić Barać ima 36 godina. oženjen je i čeka prvo dijete, a radi kao direktor u jednoj zadarskoj tvrtki. Potječe iz sedmeročlane katoličke obitelji iz Bibinja, a jedna od njegove četiri sestre je redovnica. Također, Lenkić Barać je jedna od žrtava bibinjskog svećenika don Nedjeljka Ivanova, a u ponedjeljak je svoj slučaj prijavio policiji.
"Na temelju medijskih napisa, glasnogovornik zadarske policije Elis Žodan pozvao je žrtve da se jave policiji i ja sam se javio. S predstavnicima zadarskog MUP-a obavio sam nadasve fer i korektan razgovor. Očekujem da pravni sustav štiti mene kao žrtvu i građanina ove zemlje, jer ako je Vatikan preuzeo slučaj, po mom mišljenju, on me ne može štititi", kazao je Lenkić Barać za Zadarski list.
'S dvanaest godina nisam shvaćao što mi se događa'
"Vidim da se neki pitaju zašto odmah o tome nismo govorili.... S dvanaest godina nisam shvaćao što mi se događa te svoj šok i nevjericu nisam imao hrabrosti ni s kim podijeliti. Danas sam odrastao čovjek i svjestan sam težine koju sam nosio u sebi svo ovo vrijeme te sam se sposoban braniti i nadam se ovim putem poslati poruku svim žrtvama da ne šute o svojim bolima koje nose na duši", objasnio je ovaj 36-godišnjak, koji je opisao da su zlostavljanja don Ivanova započela kada je imao 12 godina. Kada je s 14 godina otišao u Sjemenište u Zadar, don Ivanov ga je nastavio uznemiravati.
"Tada sam mu, silom prilike, bio bliže. Bio sam sjemeništarac pa me na konto toga mogao svaki put zvati da dođem kod njega i nitko ništa ne bi mogao posumnjati. Nebrojeno puta pozivao bi me k sebi na "duhovne razgovore" u različitim dnevnim terminima, kako bi me obučavao o mojoj seksualnosti. Ostajao sam nasamo s njim, na njegovo inzistiranje, na duhovnom razgovoru. Ti "duhovni razgovori" bili su paravan i na njima je od mene tražio da mu pokažem svoje spolovilo, da mu pričam o tome kako masturbiram, koliko sjemene tekućine izlazi, da mi "redalicom" izmjeri koliko mi je spolovilo....", ispričao je Lenkić Barać svoju potresnu ispovijest.
'Bio je snažan autoritet za cijelo mjesto'
Kaže, don Ivanov je "duhovne razgovore" provodio kao i ispovijed, pa mu je na kraju uvijek govorio "da je sve to naša ispovjedna tajna i da to nitko ne smije znati".
"Bio je snažan autoritet za cijelo mjesto. Bio sam izrazito krhke građe i na ispovijedi bi me obgrlio rukama i prislonio me na svoj trbuh i ja sam u tom "medvjeđem zagrljaju" morao biti cijelo vrijeme tijekom ispovijedi. Sve ovo ni najmanje mi nije ugodno javno iznositi, no kako moje vrijeme odrastanja nije bilo bogato saznanjima o pedofiliji, ni moji roditelji nisu znali da se nešto takvo moglo događati njihovu djetetu. I sam otac mi je rekao da sam mu se tada povjerio da mi ne bi vjerovao kao danas, kada mi skupa sa cijelom obitelji daje veliku podršku", kazao je Lenkić Barać koji je nakon sjemeništa upisao Bogosloviju, no odustao je nakon druge godine.
'Ovo nije napravilo Bibinje nego osoba imenom i prezimenom'
"Ovdje nema moralne satisfakcije. Nama žrtvama svima je isti cilj - želimo da naše Bibinje ne bude prozivano zbog ovog slučaja. Ovo nije napravilo Bibinje nego osoba imenom i prezimenom. Isto tako, razumijem sve mještane kojima nije jednostavno sve ovo slušati i proživljavati, ali neka budu sigurni da je nama puno teže jer ovo godinama nosimo u sebi", kazao je ovaj hrabri muškarac i pozvao sve one koji su kao dječaci bili žrtve don Nedjeljka Ivanova da se jave policiji.
Također, Lenkić Barać je dodao da je uvjeren da je don Ivanov kupovao šutnju. "Ne možete vi toliki broj dječaka provući kroz kuću, a da vas netko ne vidi, da nešto ne posumnja i da se o tome ne počne govoriti. Kad je on bio u Bibinjama, to su bila zlatna vremena. Australija i kopanje zlata su nula prema tome. Sa zgražanjem slušam o tome da je on izgradio crkvu u Bibinjama. Ta crkva je izgrađena od novca mještana i iseljenika. On je bio samo župnik u Bibinjama", zaključio je ovaj Bibinjac.
