Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Izračunali koliko je Sanader trebao raditi za 3,6 mil. kn

USKOK Sanadera tereti za uzimanje 3,6 milijuna kuna provizije od zajma Hypo banke Hrvatskoj u ratno vrijeme. Cilj im je dokazati ratno profiterstvo, pa su izračunali koliko bi mu godina trebalo da zaradi taj novac.

USKOK-ova optužnica bivšeg premijera i predsjednika HDZ-a Ivu Sanadera tereti da je sredinom 90-ih primio 3,6 milijuna kuna provizije od zajma austrijske Hypo banke. Kako je tada još postojala opasnost od rata, “prišiveno” mu je i ratno profiterstvo.

Što stoji u optužnici?

Kako bi dokazali tezu da je Sanader ratni profiter, USKOK u obrazloženju optužnice navodi i kako su tužitelji provjerili kolika je bila Sanaderova plaća 1995. godine i to u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje.

“Ukupna godišnja bruto plaća okrivljenog iznosila je je 83.672,70 kuna, odnosno prosječna mjesečna bruto plaća iznosila je 6.972,72”, navode tužitelji i dodaju da iz toga proizlazi da mu je neto plaća iznosila oko 3.600 kuna.

“Iznos od 3.610.529,18 kuna predstavlja tisuću mjesečnih plaća okrivljenika Ive Sanadera, tako da je za iznos protupravne imovinske koristi od 3.610.528,18 kuna okrivljeni trebao utrošiti 83 godine rada”, navodi USKOK. Smatraju da je neophodno uzeti u obzir i da je prosječna neto plaća radnika u to vrijeme iznosila oko 1.800 kuna, što je Sanaderu bilo dobro poznato.

‘Ako je bilo nekakve štete, ona je učinjena Austriji’

Podsjetimo, optužnicom se Ivu Sanadera tereti da je, kao zamjenik ministra vanjskih poslova u Vladi Republike Hrvatske, od kraja 1994. godine do ožujka 1995., u Zagrebu i Republici Austriji, za vrijeme trajanja Domovinskog rata i u vrijeme kada je Republika Hrvatska zbog ratnog stanja, visoke inflacije i izuzetno visokih kamatnih stopa na kredite u zemlji teško pronalazila banke kod kojih bi se kreditno zadužila, koristeći teško stanje u kojem se zemlja nalazila zbog oružane agresije na Republiku Hrvatsku, u cilju pribavljanja znatne imovinske koristi za sebe, za sudjelovanje u pregovorima o zaključivanju ugovora o kreditu s Hypo bankom i kao protuuslugu za plasman navedene banke na hrvatsko tržište, dogovorio isplatu provizije u gotovini u iznosu od 7.000.000,00 ATS.

Navedeni iznos mu je u cijelosti isplaćen nakon što je između Vlade Republike Hrvatske i Hypo banke zaključen Ugovor o kreditu u iznosu od 140.000.000,00 ATS. Na opisani način Ivo Sanader je za sebe pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 3.610.528,18 kuna.

Kako se navodi u obrazloženju optužnice, Ivo Sanader je u svojoj obrani porekao počinjenje kaznenog djela jer “ako je bilo neke provizije, onda tu proviziju nije platila Hrvatska nego Austrija, što znači ako je bilo nekakve štete, ona je učinjena Austriji”.

Kulterer, Striedinger i mason Eugen Lexa

Pred USKOK-om je Sanader naveo da mu je Mate Granić, kao tadašnji ministar vanjskih poslova, rekao krajem studenog 1994. da bi uskoro trebali doći čelni ljudi Hypo banke, te da ih on primi budući da dobro govori njemački. Na te dogovore su došli Wolfgang Kulterer i Gunter Striedinger. Sadržaj Sanaderova iskaza o aferi Hypo većinom je poznat javnosti, ali sadrži i krajnje bizarne detalje, poput onoga o tome da su u cijelu priču bili uključeni i ‘masonski krugovi’.

Tako Sanader navodi da je u to vrijeme bio problem što ratom zahvaćena Hrvatska, kojoj je trećina teritorija okupirana, nije imala adekvatan smještaj za svoju diplomaciju u svijetu.

U razgovoru s predsjednikom Franjom Tuđmanom dogovoreno je da se uzme kredit. Sanader je ispričao da je Tuđman vezano za tu temu rekao Mati Graniću da “imamo naše iseljenike koji mogu pomoći, pri čemu je spomenuo Eugena Laxu, nakon čega je njemu Granić rekao da ima neki iseljenik koji može pomoći, koji je pomogao, koji je vrlo visoko u masonskim krugovima i koji je već pomagao u vezi s međunarodnim priznanjem Hrvatske”.

Istog Laxu Sanader spominje i kasnije u kontekstu isplate provizije. Sanader je, naime, naveo da je Kultereru i Striedingeru rekao da ukoliko “ovaj posao s hrvatskom Vladom dobro odrade, da će im to biti i jedna ulaznica na hrvatsko tržište”. Kad je razgovor došao do teme provizije, Kulterer i Striedinger objasnili su da ona iznosi 5 posto, a da je dobiva “taj Eugen Laxa”, za kojeg je, rekao je Sanader, čuo i jedan ili dva puta ga vidio u Ministarstvu vanjskih poslova.

Zanimljivo, Mate Granić kaže da nikada nije ni čuo za ime Eugena Laxe.

Povratak na Net.hr