5 nezgodnih činjenica za sve koji su uvjereni da postoji jednostavno rješenje za potpuno uništenje ISIS-a

No pitanje koje mnogi postavljaju jest koliko je jednostavno stvoriti nekakav dugotrajan vojni plan?

Ovo je pet nezgodnih činjenica, prema CNN-u, za sve one koji vjeruju da postoji jednostavno rješenje za krizu u Siriji.

1. Vrlo je malen broj “dobrih momaka” koje se može podržati

ISIS i sirijski režim imaju jako malo protivnika. Deseci vojnih jedinica vrve na bojištu, ali njihova je odanost neprobojna isto tako kao što je i raspon različitosti među njima. To je veliki nered, ali svejedno nekoliko “igrača” odskače, često zbog loših razloga, piše CNN.

Najveća sunitska-arapska sila protiv njih naziva se Jaish al-Fateh. To je savez koji uključuje umjerene struje, one nešto radikalnije (poput Ahrar al Shama koji su osudili napade u Parizu), te al Nusre, al-Qa’idine podružnice u Siriji.

Neko vrijeme, Jaish al-Fateh je zaustavio sve operacije nakon što se jedan dio saveza nije slagao s njegovim stavom kontra Islamske države.

U međuvremenu, malene grupe koje je Zapad nazivao “umjerenima” gurnute su u stranu, a njihovi izvori financiranja su smanjeni. Nova sirijska sila (New Syria Force), koja je produkt 500 milijuna dolara vrijednog Pentagonovog programa obučavanja i naoružavanja, proizvela je svega 54 borca u Siriji. No nakon nekoliko prebjega i sukoba, proamerikanizirana skupina ostala je na svega pet boraca.

Druga umjerena skupina, Sirijska demokratska fronta, također je malena i slabo opskrbljena. Kritičari ih odbacuju kao skupinu sunitskih Arapa koja želi stvoriti iluziju da su kurske postrojbe uz koje se bore više multietničke nego što zaista jesu.

Rezultat svega je da u Siriji trenutno ne postoji mnogo proameričkih grupa. Asadov režim se sad bori rame uz rame s Hezbollahom, radikalnom skupinom koju Sjedinjene Države smatraju terorističkom organizacijom, ali i iranskom milicijom, koja se borila protiv Amerikanaca u Iraku. Al-Qa’ida je vojno najučinkovitiji dio saveza protiv Asadovog režima. Tu je i ISIS. Mnogi gledaju na Kurde kao na najbolje saveznike protiv ISIS-a, ali…

2. Kurdi? Oni nisu rješenje cijelog problema

Kurdi su ponekad nepovjerljivi prema glavnoj skupini koju Sjedinjene Države silno trebaju zastupati – sunitskim Arapima. Oni su, i u Iraku i u Siriji, skupina čije je razočaranje u alavite i šijitski režim u Damasku, kao i većinom šijitsku vladu u Bagdadu, dalo Islamskoj državi kisika za postojanje.

Kad je Asadov režim bombardirao sunitske civile na početku sirijskog građanskog rata, što se nastavilo na dnevnoj bazi već godinama, al-Qa’ida i ISIS su se tim ljudima predstavili kao zaštitnici. Suniti su manjina u Iraku, ali većina u Siriji. Bez njihovog povjerenja i suradnje, ne možete očekivati slom Islamske države, piše CNN. A suniti isto tako ne vjeruju Kurdima. Kurdi su u Siriji surađivali s režimom od samog početka – ili su bar sklopili dogovor o međusobnom nenapadanju.

Kurdi su iznimno zainteresirani u stvaranje vlastite domovine na sjeveru Sirije, koju zovu Rojava. To znači da kad oslobode zemlju od ISIS-a, ne može se garantirati da će poželjeti dobrodošlicu natrag sunitima koji su tu prije živjeli.

Ovo je problem čak i u Iraku. Jedan kurdski zapovjednik s kojim je reporter CNN-a prošlog tjedna razgovarao nedaleko grada Sinjara, kazao mu je kako osjeća da su svi sunitski Arapi na tom području pobornici ISIS-a.

Upravo je ovo nepovjerenje ključan problem i kamen spoticanja za sve one koji zagovaraju korištenje Kurda za kopneni napad na ISIS. Kako zaključuje novinar CNN-a, ne možete očekivati da ćete napasti Raqqu, grad sunitski Arapa, pobijediti ISIS, a zatim biti u prilici upravljati velikom, ljutom sunitskom populacijom. Zato je suradnja sa sunitskim Arapima prijeko potrebna, a vrlo je malo njih s kojima Sjedinjene Države ustvari žele surađivati.

3. Turska je dio problema, iako je član NATO-a

Turska je greška što su dopustili džihadistima da preplave Siriju 2013. godine, što je u konačnici rezultiralo usponom Islamske države. Tursko-sirijska granica ostala je porozna i Turci su, mnogi kažu, više zainteresirani za borbu protiv Kurda u Turskoj, Iraku i Siriji, koje smatraju teroristima, nego što su zainteresirani za rat protiv ISIS-a.

Ovo se promijenilo otkako je ISIS u listopadu napao Ankaru, tursku prijestolnicu, te postao sve nasilniji na jugu Turske.

Ali Amerikancima su trebali mjeseci kako bi s Turcima dogovorili korištenje zračne baze Incirlik na jugu države iz koje su kasnije krenuli u zračne udare u Siriji i Iraku. Ovo je prednost koju je službeni Washington očajnički trebao, ali do zastoja u pregovorima je dolazilo iako se radi o članici NATO-a.

Ako se granica Turske i Sirije ne zatvori, ISIS može nastaviti snabdijevati “kalifat” s novim borcima i slati ih na Zapad. Zatvaranje 900-kilometarske granice je ključan početak, ali on se još nije dogodio.

4. Obamina strategija zvuči umorno i ugroženo – ali mogla bi svejedno biti najbolja opcija

Na sastanku G20 u Antaliji zapovjednik najmoćnije vojne sile na svijetu, piše CNN, zvučao je kao da pokušava opravdati američku politiku zračnih udara i instruktora specijalnih snaga koje obučavaju sirijske protivnike Asadovom režimu. Politiku za koju tek mali broj ljudi smatra da funkcionira. Ali Obamin izazov ljudima da prezentiraju ozbiljne i efektivne alternative tim udarima bio je razborit.

Nakon Iraka i Afganistana, američka javnost neće prihvatiti još jednu vojnu okupaciju neprijateljskog teritorija. Zračni udari i operacije specijalnih snaga s vremenom ostave traga kod neprijatelja, kao što je to bio slučaj u Afganistanu. Neki zapadni dužnosnici znali su govoriti da su noćni napadi na talibane zapravo i preučinkoviti. Uništavali su zapovjednu strukturu, čime je u neprijateljskim redovima bilo sve manje zapovjednika koji su mogli upravljati i smirivati mlade pobunjenike.

Obama traži vremena, ali to je neprihvatljivo Parižanima koji traže osvetu, ali i Amerikancima koji žele da SAD zadrži lidersku ulogu u uništavanju ISIS-a.

Ali koherentan odgovor na predsjednikov izazov oko alternative još uvijek nije pronađen. Bijela kuća je suočena s ovom stvarnošću godinama, prvo ignorirajući je, a zatim je izbjegavajući, da bi je sad u konačnici pokušavala obuzdati.

Vrijeme za jednostavnu intervenciju bila je 2012. godina, prije ISIS-a. Vrijeme kad je pobuna u Siriji bila umjerena, a Asadov režim nije imao tako snažnu podršku Irana i Rusije. Sad su stvari drugačije, jednostavno jesu. Prekasno je, smatra CNN-ov novinar.

5. Mora postojati lokalno riješenje za ono što je postao regionalni proxy rat

ISIS je radikalna, nihilistička organizacija koja koristi vakuum kaosa u Siriji i Iraku kako bi pronašla utočište. Kaos je uzrokovala mnogo šira bitka Irana i Saudijske Arabije oko premoći u regiji.

Obje nacije imaju ostarjelo vodstvo, ogromnu populaciju mladih i zabrinjavajuće financijske rezultate nakon globalnog sloma cijena nafte. Svaka nacija pokušava doći ispred one druge što je prije moguće. Kao što je to pokazao primjer Iraka, Zapad je prilično beskoristan u zauzimanju, remodeliranju, a zatim vođenju države Bliskog istoka. Saudijska Arabija i Iran to znaju i ne vide to kao realnu mogućnost u budućnosti.

Američka diplomatska strategija također prepoznaje ovaj regionalni obračun, stoga se fokusira na mirovne pregovore u Beču, kako bi Saudijska Arabija i Iran sjele za isti stol te se dogovorile oko osnovnih točaka oko sirijske budućnosti. Ukratko, sama regija se mora umoriti od rata i kaosa te tražiti put prema njegovom okončanju, jer Zapad neće biti u mogućnosti nametnuti mir, zaključuje CNN.