banner

PRVI ELEKTRIČNI PORSCHE

‘MAJKO MILA, STAAANIIII!’ Vozili smo auto od 1,2 milijuna kuna; Od 0-100 km/h za manje od 4 sekunde! Predivna, ali i brutalna zvijer…

U Taycanu se ubrzanje samo dogodi, bez ikakvog upozorenja i najave, i ne prestaje, sve dok ne maknete pritisak s papučice. U jednom trenutku tiho krstarite cestom, a u drugom ste ispucani naprijed brzinom svjetlosti. Toliko brzo ubrzava da imate osjećaj kako vam je želudac ostao tamo gdje ste počeli s ubrzanjem. A pazite, auto teži više od dvije tone. Tko god je u njemu s vama, scenarij je isti – prvo vrištanje koje kasnije prati smijeh i oduševljenje, a onda kasnije, kad se slegnu dojmovi, dobijete molbu: “Daj još jednom…”

Sjećate li se kad ste bili djeca i kada vas je nešto toliko jako razveselilo da je jedina reakcija koju ste imali bila – blesavo smijanje. Pritom ne mislim na neki poklon koji ste dobili, već na reakciju koja je proizašla iz nekog potpuno neočekivanog razloga. Znate, onaj pomalo priglupi smijeh za koji zapravo ni ne znate zašto je tu, ali si ne možete pomoći i cijelo vrijeme vam je lice razvučeno u znaku veselja, a iz usta vam izlaze neartikulirani zvukovi, samo hihoćete i ne možete prestati…

E, upravo takav osjećaj dobijete kad stisnete papučicu ‘gasa’ u Taycanu, prvom potpuno električnom Porscheu. Brutalna snaga i ubrzanje vam zabije sve unutarnje organe u sjedalo i ne prestaje sve dok vi ne skinete nogu s papučice. Prvotni šok i nevjerica i one klasične: ‘Isuseeee…’, ‘Božeee…’, ‘Aaaaaaa…’ u roku par sekundi se pretvaraju u nevjerojatni osjećaj radosti i sreće te kreće već spomenuto blesavo smijanje…

Porsche je još jedan u nizu proizvođača automobila koji se polako okreće struji. Jedno je potpuno jasno –  budućnost je stigla, nezaustavljivo grabi naprijed i – prokleto je zabavna! Isprobali smo Porscheovu perjanicu, Taycan, kojeg nam je na 24 sata ustupio Porsche Inter Auto d.o.o. U ruke smo dobili model 4S Plus.

Cijena? Prava sitnica…

Prije svega, moramo reći kako je riječ o jednom od najskupljih automobila kojeg u Hrvatskoj možete kupiti, a kojeg si samo oni poprilično dubokog džepa mogu priuštiti. Naime, cijena testiranog modela, zajedno sa svom dodatnom opremom i PDV-om, iznosi pozamašnih 1,2 milijuna kuna. Preciznije 1.212.687,56 kuna.

Porsche Taycan 4S Plus – popis serijske i dodatne opreme te konačna cijena

Da, dobro ste pročitali, ovaj automobil košta više od 160.000 eura, dakle, kao stan ili kuća. A što dobijete za to? Pa, sve što možete uopće poželjeti imati na jednom automobilu… Toliko je zapravo opreme na njemu da kada bismo sada krenuli nabrajati, to bi potrajalo i ne bi imalo prevelikog smisla, stoga pogledajte u fotogaleriji što sve nudi model Taycan 4S Plus.

Taycan je apsolutno predivan automobil i onaj tko kaže suprotno, taj iz samo njemu poznatih razloga – laže. Očarava baš svakoga, sportskih nabrijanih linija, predivna svjetla sprijeda, čista crta straga… Iskreno, tih 24sata osjećali smo se kao kraljevi na cesti, s obzirom na to da nije bilo pješaka ili vozača čiji pogled nije bio fiksiran na nama. Svi gledaju, neki odmah snimaju, a drugi nas čak i pitaju: ‘Oprostite, a koji je to auto?’. Vanjska vizura mu je predivna, čiste, sportske i agresivne linije ostavljaju bez riječi. Kad pogledate automobil, pomalo se čini da je sve malo ‘too much’, ali opet sve tako dobro izgleda i ne biste zapravo na automobilu baš ništa mijenjali.

Čim priđete Taycanu, dočeka vas jedan zanimljiv detalj. Ručice za otvaranje vozila priljubljene su za ostatak karoserije, a kad ga otključate putem ključa, ručice se automatski podižu i dopuštaju vam da otvorite vrata. Također, još impresivniji dojam ostavlja kada vam je ključ u džepu te je dovoljno samo pružiti ruku ispod ‘kvake’ i ona se sama podiže.

A onda, kad sjednete unutra… Luksuz na kvadrat i gdje god se okrenete. Kožnata sjedala, ručno šivana, koja se mogu namjestiti u svim mogućim smjerovima, su apsolutno fantastična. Uz četverozonsku klimu, valja napomenuti kako sva četiri sjedala imaju mogućnost grijanja. Tu je panoramski stakleni krov, bogati infotainment sustav, a BOSE-ov sustav sa 14 zvučnika isporučuje nevjerojatno audioiskustvo. Navigacija je vrhunska, a ako vam ikad dosadi boja unutrašnjeg osvjetljenja, možete je dodirom prsta mijenjati u koju god želite…

Ni do ventilacije ručno: Sve je na dodir…

Ako zanemarimo komande na volanu i glavnu tipku za paljenje i gašenje cijelog sustava, automobil ima praktički samo jednu mehaničku kontrolu, onu za vožnju – ubacivanje u drive, neutral i vožnju unatrag, te zasebnu tipku za parking. Ovaj ‘prekidač’ se nalazi na pomalo neobičnom mjestu, s desne strane ispod LCD instrument ploče, tako da se morate nagnuti prema naprijed svaki put kad prebacujete u rikverc pa onda opet u drive ili parking.

Sve ostale funkcije u autu, uključujući i paljenje svjetla su na kontrolama na dodir koje se, pak, nalaze s lijeve i desne strane potpuno digitalizirane instrument ploče koju također možete podesiti kako vama paše. Otišli su toliko daleko da ne možete mehanički, odnosno ručno, kontrolirati čak ni ventilaciju, već to morate učiniti kroz infotainment sustav gdje po ekranu povlačite gdje i kako želite da vam automobil ‘isporučuje’ zrak. Zgodan detaljčić, a sad koliko je praktičan, to je drugi par rukava…

Taycan ima brojne sustave sigurnosti i hrpu senzora, kameru sprijeda, straga, a na opciji parkiranja nudi čak i kameru kojom vidite svoj automobil iz ptičje perspektive iznad vas. Zanimljivo, osim prilikom parkiranja, ovi senzori i kamera se pale svaki put kad vam se u vožnji približi neki automobil i daju vam zvučni signal da vam se netko previše približio. Ovo ponekad zna biti i dosta zbunjujuće, posebice kada stojite na semaforu i odjednom čujete zvuk upozorenja jer vam se, eto, auto iza vas, ‘previše’ približio.

Budući da Taycan nema klasičnog motora, on, kao i većina električnih automobila danas, nudi dva prtljažnika. Zadnji je sasvim solidan i može primiti jedan veći i jedan manji kofer i još ostane dosta mjesta za kojekakve manje torbe, vrećice i slično. Ipak, kako nema peta vrata, veće stvari će ipak biti nešto teže za ubaciti unutra. Što se, pak, tiče prednjeg prtljažnika, takozvanog ‘fruncka’, e on nas je pomalo razočarao. Naime, iz nekog razloga, u Porscheu su se odlučili ne iskoristiti sav taj slobodan prostor za dodatnu pohranu stvari, već su za tu namjenu ponudili jako malo prostora, u koji jedva stanu kabeli za punjenje.

Nešto što ćete ili voljeti ili mrziti kod električnih automobila je – nedostatak zvuka motora. Znači, sjednete u auto, ubacite ključ u jedan od držača za čaše, a auto je spreman. Kada LCD instrument ploča ne bi bila upaljena ne biste imali pojma da je auto zapravo upaljen i samo čeka da krenete.  Ubacujete u drive i to je to. A zvuka – nigdje. Ako ipak želite neki zvuk, postoji opcija ‘engine noise’ koja nudi nekakav umjetni zvuk motora, ali iskreno nas nije baš oduševio. Štoviše, kad se naviknete na brutalna ubrzanja koja Taycan isporučuje, poprilično je fora taj originalni zvuk koji pomalo podsjeća na onaj prilikom polijetanja i slijetanja aviona.

Što se tiče autonomije, odnosno dosega s jednim punjenjem, kad smo preuzeli naš model, imao je 100 posto napunjenost baterije, što nam je osiguravalo domet od nešto više od 300 kilometara.  Naravno, to opet ovisi o tome kako vozite. Jer, ako baš volite malo bržu vožnju, baterija će vam iscuriti i prije izračunatog dosega. Taycan nudi nekoliko modova vožnje koje možete mijenjati u bilo kojem trenutku, opcije su: Range, Normal, Sport, Sport Plus i Individual. Jasno je kako ćete najviše kilometara prijeći s modom Range, koji vam automatski ograničava maksimalnu brzinu na 140 km/h. Također, automobil ima i mogućnost regenerativnog kočenja, što znači da svaki puta kad pritišćete papučicu gasa, jedan mali dio energije vraća se u bateriju. No, ovo je zaista skromno i nemojte računati da će vas ova opcija pretjerano spasiti od odlaska na punjenje.

Kad se baterija spusti na ispod 60 km, auto vam sam javlja da je vrijeme da razmislite o odlasku na punjenje, te vam pri tome na navigaciji nudi da vam potraži najbliže ‘punionice’. Automobil ima mogućnost AC i DC punjenja. Proizvođač tvrdi da se preko AC punjača od 0 do 100%  napuni za 9,5 sati, preko 50-KW DC punjača od 5 do 80 posto treba mu 93 minute, a na brzom DC punjaču za istu količinu energije (od 5 do 80 posto ) treba mu navodno 22,5 minuta. Mi smo samo isprobali kako stvar funkcionira na jednoj benzinskoj postaji i preko običnog DC punjača za 10 minuta punjenja dobili smo gotovo dva posto baterije. Nije nešto, ali veseli. Uglavnom, za sve duže vožnje, morat ćete isplanirati gdje se zaustaviti i napuniti.

 

Brutalno ubrzanje

I onda dolazimo do onog osjećaja s početka teksta – ubrzanje i performanse. Model 4S ima snagu od 490 konjskih snaga, a naš primjerak, s obzirom na Performance Plus bateriju, uz funkciju Overboost isporučuje –  571 KS. Ova verzija povuče od 0 do 100 km/h za 3,8 sekundi, dok najjača verzija, model Turbo S, dolazi do stotke za manje od 3 sekunde. Maksimalna brzina našeg modela limitirana je na 250 km/h.

E sad, jedno je ovo napisati i pročitati, ali iskusiti – to je nešto sasvim drugo. U principu, kad pritisnete tu papučicu ‘gasa’ sve što znate o automobilima – nestaje, jednako kao i vaše shvaćanje stvarnosti. Moguće da je to i zato što nema nikakvog zvučnog upozorenja da se auto sprema učiniti to što će učiniti. S klasičnim automobilima zvuk motora je nešto na što se možete osloniti i znate što slijedi. U Taycanu toga nema, ubrzanje se samo dogodi, svih gotovo 600 konjskih snaga povuče instantno, bez ikakvog upozorenja, najave i ne prestaje, sve dok ne maknete pritisak s papučice. U jednom trenutku krstarite tiho cestom, a u drugom ste ispaljeni naprijed brzinom svjetlosti. Toliko brzo ubrzava da imate osjećaj kako vam je želudac ostao tamo gdje ste počeli s ubrzanjem. A pazite, auto teži više od dvije tone. Tko god je u autu s vama, scenarij je isti – prvo vrištanje koje kasnije prati smijeh i oduševljenje, a onda, kad se slegnu dojmovi, dobijete molbu: ‘Daj još jednom…’

Doduše, iako smo amateri, za nekoliko stvari nam se čini da su ipak mogle biti bolje riješene. Prvo, tu je taj prekidač koji ‘glumi’ automatski mjenjač. Jednostavno se ne možemo oteti dojmu da je definitivno trebao biti na klasičnoj poziciji, gdje inače stoji mjenjač, na središnjem grebenu, blizu desne ruke. Ovo nam nekako nema smisla, i sada na središnjem grebenu, osim glavne konzole osjetljive na dodir imate – dva utora za čaše, od kojih jedan služi za pohranu ključa. Drugo, glavna konzola/ekran osjetljiv na dodir na središnjem grebenu je napravljena tako da baš trebate muški pritisnuti da se pokrene funkcija koju želite, poput starijih Motorola. Također, packe od otisaka prstiju baš bodu u oči, ali to je slučaj sa svim ekranima osjetljivim na dodir. S obzirom na dizajn, Taycan ima dosta mali zadnji prozor te je vidljivost iza dosta slaba. Uz to, šteta što baterija nema veći domet, jer autonomija od 300-injak kilometara nije baš impozantna. No, sve ove takozvane manjkavosti zapravo su subjektivan dojam….

Auto iz snova, ali…

Za sve one koji misle da je ovo samo još jedan električan automobil u nizu, i to poprilično skup, imamo jednu poruku: Varate se. Ljudi, ovo je, bez ikakve sumnje – Porsche. U pravom smislu te riječi – usmjeren na vozača i sportsku vožnju. Imate dojam da istovremeno u rukama imate igračku, koliko je lagan za upravljanje, ali i brutalnu zvijer koja je u više od 99,9 posto slučajeva kad ste na cesti, uvjerljivo najbrži i najmoćniji automobil. Ima neprikosnoveno držanje na cesti u svim uvjetima, zavoje pri velikim brzinama ne osjeća. Pruža nevjerojatnu moć i sigurnost u istom trenutku . U ovom autu se sve čini tako jednostavno i sigurno, i to pri brzinama s kojima se većina automobila ne može ni uhvatiti u koštac. A što je najbolje, jednako dobar osjećaj je i kad se vozite u njemu po gradskoj gužvi…

Kad bismo rezimirali, mogli bismo slobodno reći da je Taycan po mnogo čemu automobil iz snova, ali, nažalost, s njim dolazi i paprena cijena…

Povratak na Net.hr