DUG PUT DO GOTOVOG PROIZVODA...

Znate li odakle dolazi kosa od koje se izrađuju one skupe ekstenzije? Priča je zapravo dosta šokantna

Piše: Vlatka Ernečić / Vrijeme: 08:11 21.10.2016 / Rubrika:
Foto: RobertoDavid/Thinkstock
0
0 dijeljenja

Žene diljem svijeta nose ekstenzije, a da većinom nisu ni svjesne odakle ta kosa dolazi

Broj žena koje se odlučuju u svoju kosu staviti ekstenzije u posljednjih je pet godina porastao za ogromnih 70 posto, a Velika Britanija treća je zemlja na svijetu koja na godinu kupuje oko 43 milijuna tona ljudske kose, piše Daily Mail.

Ali malo koja Britanka, i malo koja žena uopće, zna odakle ta kosa od koje se rade ekstenzije dolazi. A istina o tome je dosta tužna.

Žene čekaju u redovima da im obriju glave

Sve počinje u hramu Yadagirigutta, gdje siromašne žene strpljivo čekaju u redovima kako bi im obrijali glave. A većina tih žena nikad u životu nije bojala, pa čak ni šišala svoju kosu, zbog čega takva njihova ‘djevičanska’ kosa ima jako visoku cijenu.

Među djevojkama je i 28-godišnja Lavanya Kakala koja je odlučila skratiti svoju dugu kosu i za to neće dobiti ništa. A na tome je upravo sama i inzistirala.

“Ovo sam napravila kako bih zahvalila svom Bogu. I ne zamaram se time gdje će moja kosa završiti nakon toga. Ako je žene sa slabom i lošom kosom žele iskoristiti kako bi izgledale bolje, bolje i to nego da završi u smeću”, tvrdi Lavanya.

Žene već tradicionalno doniraju kosu u Hindu hramovima, znajući da će ona kasnije biti preprodana. A dnevno se zna dogoditi da čak 50 tisuća žena čeka u redu kako bi im obrijali glave i kako bi tako sudjelovale u ovoj ceremoniji.

Lavanyjina kosa posebne je kvalitete, kao i kosa većine indijskih žena, koje ne koriste šampone s kemikalijama, redovito raščeljavaju kosu i tretiraju je kokosovim uljem kako bi ostala svilenkasta. I iako je kosa većine indijskih žena crne boje, kvalitetna je pa samim time dobro podnosi izbjeljivanje i vrlo lako može postati plava – a to je najpopularnija boja ekstenzija koje Britanke potom ugrađuju. A Indija je jedna od vodećih zemalja iz kojih se kosa izvozi, piše DM.

No, ovaj je ‘običaj’ izazvao brojne kontroverze na zapadu, a ponajviše zato što je veliki broj djevojaka koje doniraju vlastitu kosu mlađe od 7 godina.

U hramu Tirumala tako su u samo jednoj godini ovakvim biznisom zaradili oko 22 milijuna funti, i iako je bilo rečeno kako će novac biti uložen u izgradnju novih škola i bolnica, nitko ne zna kako je taj novac i na što zapravo potrošen.

Profesorica proučila pravu istinu o ekstenzijama

Emma Tarlo, profesorica antropologije na Goldsmithu na Sveučilištu u Londonu, posjetila je Indiju i pričala sa ženama u hramovima te je rekla kako su sve njene sugovornice otvoreno priznale kako su ponosne što mogu donirati vlastitu kosu. Tarlo je dojmove s putovanja, razgovore i istinu o ovom običaju opisala u svojoj knjizi Entanglement: The Secret Lives Of Hair.

“Mnoge od njih dugo su putovale samo kako bi ispunile svoj zavjet i jako su uzbuđene što su to mogle učiniti”, priča Tarlo i dodaje kako joj je jedna žena rekla sljedeću, prilično šokantnu rečenicu, koja je nije ostavila ravnodušnom: “Kosa je simbol ženske ljepote. A kada je da Bogu, i njena ljepota ide direktno njemu.”

Prisiljavaju žene da im prodaju kosu

Ali hramovi su samo jedan od ‘igrača’ u cijeloj ovoj internacionalnoj trgovini. Oni koji su zapravo sporni su preprodavači, koji putuju Azijom i Istočnom Europom te mladim ženama nude prilično male količine novca, a one im zauzvrat daju vlastitu kosu.

Poznato je kako u Indiji čak i muškarcima nude novac, točnije oko 6 funti, kako bi oni prisilili supruge da prodaju svoju kosu. A postoje priče i o bandama koje ženama prisilno briju kosu te je kasnije prodaju, kao i priče o djeci iz sirotinjskih četvrti koje se mami igračkama, kako bi ih se natjeralo da pristanu na brijanje kose.

“Banda muškaraca me uhvatila i prisilno mi obrijala kosu. A znam i mnoge druge žene kojima su prijetili te ih ucjenjivali”, ispričala joj je jedna od ispitanica.

Plava kosa iz Istočne Europe posebno je tražena

Kosa djevojaka iz Istočne Europe također je tražena, ali je do nje ipak nešto teže doći. Njihovu kosu zovu i ‘Slavenskom’ kosom, zbog toga što je većina tamošnjih žena slavenskog podrijetla, a kosa im je obično meka i prirodno plava.

U zabačenim predjelima Sibira i Ukrajine tako se mjesečno održavaju sajmovi na kojima djevojkama briju kosu, a cijene su prilično niske. Oko 60 centimetara tamno smeđe kose prodaje se za 38 funti (oko 320 kuna), dok je svjetlo smeđa kosa nešto skuplja i prodaje se za 45 funti (oko 380 kuna).

Daria Dangilova, 25-godišnja fotografkinja iz Moskve, za svoju je tamnu kosu do struka uspjela dobiti 120 funti (oko 1000 kuna), ali je na svojoj odluci zažalila gotovo istog trena. “Bilo me strah. Umalo sam zaplakala, ali tada je već bilo kasno”, priča Daria.

A jedna od priča koja se već dugo širi jest da određena količina kose za ekstenzije dolazi i iz istočnoeuropskih zatvora, gdje zatvorenicama čuvari prisilno režu kosu.

No, tu nije kraj ovom začaranom krugu, a kosa za ekstenzije dolazi i iz zemalja Južne Amerike, najčešće iz Brazila i Perua – i posebno je cijenjena zbog svoje čvrstoće.

U Peruu, gdje prosječno mjesečno primanje iznosi svega nešto manje od 600 kuna, trgovci doslovno kucaju ljudima na vrata i nagovaraju očajne žene da prodaju svoju kosu kako bi nešto zaradile. Ako žena pristane, njenu kosu na licu mjesta režu škarama i kupuju.

Skupljaju i najmanje ostatke

Tarlo također naglašava kako kineska kosa baš i nije poželjna, iz razloga što je oštrija i ravnija od ostalih. “A takvu se kosu onda lažno predstavlja kao indijsku ili peruansku kako bi se na njoj više zaradilo”, tvrdi.

Ono što još igra ulogu u ovom lancu preprodaje kose jesu i godine žene koja je daje. Naime, najkvalitetnijom se smatra kosa žena koje su rođene 1992. godine, odnosno koje sada imaju 24 godine.

Ali trgovci ne kupuju samo kosu direktno od žene čija ona jest, već posjećuju i kuće i salone diljem Azije, Istočne Europe i Južne Amerike i doslovno ‘skupljaju’ ostatke otpale kose tamošnjih djevojaka i žena. A prosječna žena dnevno izgubi između 50 do 100 vlasi kose, a to nikako nije za baciti. Barem ako se pita preprodavače, jer se i od nje može nešto napraviti.

Kosa se šalje u tvornice na preradu

Kasnije se sva prikupljena kosa transportira u ogromne tvornice, gdje se zatim procesuira. Ali i tijekom transporta postoji mogućnost da kosa bude ukradena, jer se kolektori i trgovci neprestano natječu jedni s drugima. A tko su ti trgovci? Nitko ne smije saznati.

“Tvornice ne žele odati svoje izvore, ali ne žele otkriti ni metode izbjeljivanja ni prerađivanja kose”, objašnjava Tarlo.  “A kosa zaista vrijedi mnogo novca. U ovoj je industriji poznata pod nazivom – crno zlato.”

U prvoj je fazi proizvodnje ekstenzija potrebno kosu otpetljati; a taj se posao obavlja ručno. Cijeli je proces izuzetno zahtjevan i spor te uzrokuje bolove i probleme s očima i u leđima kod osoba koje ga obavljaju. A plaće su mizerne.

Jedna je radnica u kineskoj tvornici imala čak 83 godine. “Ne vidim baš dobro, ali sve to nadoknađujem strpljenjem”, rekla je.

Nakon toga, kosa se češlja, kako bi postala što je moguće glađa. A u trećoj se fazi kosa sortira prema različitim duljinama te se naposljetku ponovno pročešljava i veže u repove. I na kraju ovog mučnog procesa svaki od tih repova izgleda apsolutno savršeno.

Sljedeće na redu jest bojanje kose i izbjeljivanje. A ono što je Tarlo još saznala, a što je također zastrašujuće, jest da neke od ekstenzija nisu napravljene samo od ljudske, već i od životinjske kose.

Dobavljači tri tjedna prehranjuju svoje obitelji

Gotova kosa prodaje se na kilograme, i to obično u SAD, gdje se pakira, etiketira i skladišti te sprema za daljnju distribuciju. A ovdje dolazi pravi (ali ne baš tako velik) novac (ovisno kako za koga): azijske tvornice dobivaju dio od onoga što američki trgovci na veliko zarade u britanskim (i ostalim) salonima.

Gloria King, trgovkinja na veliko koja vodi kompaniju Egovan, kaže kako uvijek ima zalihu od 10 kilograma kose, koju je spremna poslati u britanske salone kad god im zatreba.

“Oni su jako siromašni ljudi. A s 300 dolara koliko im plaćamo, oni tri tjedna prehranjuju svoje obitelji”, ispričala je King o svojim dobavljačima.

Cijene ekstenzija su ogromne

Britanski frizeri ekstenzije naručuju direktno od trgovaca na veliko, a kosa koja stigne u njihove salone zatim završava na glavama žena, koje u velikoj većini slučajeva uopće nisu svjesne koliki je put taj komad kose prošao.

Oko 50 ekstenzija košta oko 900 kuna, ali većina salona naplaćuje i puno više od toga.

“Prosječna klijentica plaća između 6 700 i 10 tisuća kuna za ekstenzije, ovisno o njihovoj duljini”, priča Joe Emir, direktor Inanch London frizerskog salona. A u njihov salon dolazi isključivo indijska kosa – od žena koje je svojevoljno daruju u hramovima. Također, Emir neprestano inzistira na tome da se sav novac zarađen u hramovima vrati lokalnoj zajednici.

Njegova 37-godišnja klijentica Naomi ekstenzije nosi već 20 godina i sada je ponovno ugradila nove. “Kad sam bila mlađa, kosa mi je bila užasno suha i pucala je, zbog čega sam počela nositi ekstenzije kako bi lakše narasla i ojačala”; priča Naomi.

“Sada neprestano dobivam komplimente. Ljudi me pitaju kako mi je kosa tako čvrsta. Čini se kako ne shvaćaju da nije moja. A ovdje dolazim svaka tri mjeseca kako bih ugradila nove ekstenzije. I da, razmišljam o tome odakle je kosa stigla, no vjerujem svom frizeru i znam da je ova kosa došla od pouzdanih izvora te da nije nekome prisilno oduzeta”, dodaje.

Piše: Vlatka Ernečić / Vrijeme: 08:11 21.10.2016 / Rubrika:

Imaš komentar?

Još iz rubrike

Povratak na Net.hr