"Od rođenja sam bila Michelle Brechbill. Kćerka majke Judy. Unuka Evelyn i Glenna. A sada, jednim potezom kemijske, postala sam Mooch (nadimak) Lundquist, Garyjeva kćerka i nova učenica škole u novoj saveznoj državi. A 1976. godine nitko to nije previše propitkivao. Nikoga nije bilo briga što na mojim školskim ispravama piše drugačije ime niti što Gary nije bio moj zakonski skrbnik. Nismo čak bili ni u rodu. On je bio tek dečko moje majke. Ali društvene norme nalagale su da se ne smijemo miješati u privatan život drugih osoba. A biti pristojan značilo je ne previše ispitivati.
I tako sam ja, novopečena Mooch Lundquist, postala učenicom trećeg razreda u školi Daleware Township. Moj je razred bio na prvom katu zgrade škole - samo jedno stubište dalje od Garyja. Svaki dan u 15 sati poslijepodne, čim bi zazvonilo školsko zvono, od mene se očekivalo da se popnem spomenutim stubama i javim mu se. Garyju. I uvijek bi kod njega u uredu bile njegove omiljene 10-godišnje učenice, koje bi mu sjedile u krilu i smijale se njegovim šalama.
Ponekad bi Gary organizirao i izvan-školske aktivnosti. A u klub nadarenih i talentiranih mogli biste ući jedino uz pozivnicu - Garyjevu pozivnicu, dakako. Ali problem je bio sljedeći: Gary nije imao niti autoriteta niti potrebnog treninga da bi bio sposoban dijeliti administrirane IQ testove. Umjesto toga, djeci je davao kratke tekstove s odgovorima višestrukog odabira, poput onih s Mickey Mouseom koje ste mogli kupiti u knjižarama. A onda je, na temelju rezultata spomenutih testova, određenu djecu - onu djecu s kojom je htio provoditi više vremena izvan nastave - prozivao 'nadarenom'.
'Iza zatvorenih vrata odvijala se jedna potpuno drugačija priča'
I ja sam bila nadarena, sudeći prema rezultatima Garyjevih testova. A to je bila prava prednost, obzirom da me natjerao da se i ja moram pridružiti njegovim i samo njegovim klubovima za izvan-školske aktivnosti. Upisao me u njegovu dramsku sekciju i prisilio da pjevam na školskim talent natjecanjima. Na dan natjecanja, nekolicina djece izvodila je svoje točke, a zatim su pobjednika birali temeljeno na reakcijama publike. Gary je bio u žiriju koji je baš meni dodijelio prvu nagradu. Nakon toga sam dobivala glavne uloge u svim školskim predstavama, koje je - naravno - on režirao.
Ostalim je roditeljima, čini mi se, izgledalo kao da Gary jednostavno potpuno nevino podupire svoju talentiranu kćerku. I na neki način, to je zaista bilo tako. Ne zato što je zaista mislio da sam talentirana i nadarena. Gary je bio narcisoidna osoba, a takve su osobe na svoju obitelj gledale kao na produžetak samih sebe, gledali su ih kao na vlastite trofeje. Gary je vjerovao da je superioran, pa je imperativ bio da svijet i na njegovu kćerku gleda kao na superiornu.
Ali, iza zatvorenih se vrata odvijala neka sasvim drugačija priča. Gary se prema meni odnosio loše, s ogromnom količinom zanemarivanja, okrutnosti... I ubrzo je, pomoću svojih vještina, zavladao svakim aspektom mog života; diktirao je što ću obući, s kime ću razgovarati, s kojim ću se igračkama igrati.
'Njegova je tamnica bio podrum. Ondje se događala većina toga'
Također, dobio je monopol i nad mojim vremenom - a to je bilo vrlo lako obzirom da je moja majka odlazila na posao prije nego bih se ja probudila, a vraćala se tek kasno navečer. Tijekom tjedna to je značilo da me Gary imao samo za sebe otprilike sat vremena ujutro i najmanje tri sata svakog poslijepodneva. A jednom kad je stiglo ljeto, imao me za sebe cijeli dan, svaki dan.
Ljeto je bilo savršeno vrijeme kad je Gary na meni mogao iskaljivati sve svoje sadomazohističke fantazije i imati me kao seksualnu robinju na punom radnom vremenu. To je značilo da sam svaki dan morala prolaziti 'trening sesije' - točnije, intenzivne satove tijekom kojih bi me učio i govorio mi kako bih se trebala ponašati i kakva bih trebala biti kao robinja. Kao što psa morate naučiti kako da sjedne, stane i jede, tako su i oni koji su prakticirali sadomazohizam vjerovali kako seksualni robovi moraju biti naučeni kako da govore, sjednu i služe im. Ukratko, bila sam kao pas, trebao me naučiti potpunoj poslušnosti.
Garyjeva tamnica nalazila se u podrumu. No, obzirom da je od očiju moje majke morao skrivati svoju tajnu, nije ga mogao namjestiti kao trajno mjesto S&M provoda. Umjesto toga, na strop bi zavezao razne kuke koje su vrlo lako mogle držati za njih pričvršćenu užad i ostale sprave za vezanje. I iako je većina njegovih rekvizita bila skrivena od očiju javnosti, neke je namjerno ostavljao na vidljivim mjestima. Pseći je kavez, primjerice, ostavljao na vidljivom mjestu - zgurao bi ga u kut podruma kako bi izgledalo kao da čeka neku sljedeću dvorišnu prodaju nepotrebnih stvari. Drvenu je batinu pak držao na zidu u svom kućnom uredu, a svim bi gostima šaljivim tonom govorio da je to sprava za neposlušnu djecu. No, ono što oni nisu shvaćali jest da to uopće nije bila šala. Također, mnogo njih nije imalo pojma da u svojoj ladici u stolu drži metalne lisice, ondje pored svoja dva pištolja...
'Gary se hranio mojim osjećajem samoće'
Ne sjećam se da mi je ikada prijetio pištoljem - ali, moguće je da se i to dogodilo. (Zbog amnezije, kao i zbog prirodne zaboravljivosti i gubitka sjećanja, postoje mnogi detalji zlostavljanja kojih se ne mogu sjetiti. A toga sam svjesna zato što sam, tijekom godina, svjedočila mnogim pričama o mom zlostavljanju kojih se sama uopće ne mogu prisjetiti.) Ono čega se ipak mogu sjetiti jest da mi je Gary neprestano prijetio svojim elektrošokerom. Čak ga je jednom i upotrijebio na meni. A taj je jedan put bio sasvim dovoljan. Nakon što jednom sam osjetila tu nevjerojatno intenzivnu i neopisivu bol koju je izazvao u meni, nikad, ali nikad je više nisam htjela doživjeti.
A u trenucima kad me nije ozljeđivao, pridavao mi je veliku količinu roditeljske pažnje. Tijekom dugih vožnji u te iz škole, inicirao bi razgovore o povijesti, politici, umjetnosti. Gotovo svaki obrok bismo jeli zajedno, dok bi me istovremeno učio pristojnom ponašanju za stolom te različitim svjetskim kuhinjama. Poklonio mi je prvu pisaću mašinu i utjecao na moju odluku da postanem i spisateljica i psihologinja. Dao si je vremena da me upozna sa svijetom. Bio je moj prvi i najvažniji mentor.
Kad je majka brinula o meni, bila bih užasno zanemarena. Ona je mnogo vremena provodila na poslu, ostavljajući me potpuno samu i usamljenu. A Gary se hranio tim mojim osjećajem samoće. Kao i svaki iskusan pedofil, on je znao prepoznati što mi treba te mi je upravo to i davao. Učinio je da se osjećam posebnom, talentiranom, pametnom...
'U 16 sati, gotovo svakog dana, pozvao bi me u svoj krevet'
Čak i seksualno, Garyjeva je 'dobra strana' imala svojih prednosti. Jednom kad se uvjerio da sam postala dovoljno istrenirana i submisivna, količina mučenja se nekako smanjila. Poslijepodneva provedena u podrumu preselila su se u spavaću sobu. A njegov nagon prema tome da mi uzrokuje bol zamijenjen je njegovom strašću da mi pruži užitak. Mislim da se zbog toga osjećao moćnim - bio je veći muškarac.
Gotovo svakog dana u 16 sati popodne pozvao bi me u svoj krevet na ono što se može opisati jedino kao ljubavnički randevu. Onaj neobičan dio svega bio je što je njegova 'ljubavnica' imala svega 120-ak centimetara te je imala otprilike 30 kilograma.
A još jedna stvar koja mu je uzrokovala probleme bila je činjenica da njegova službena 'ljubavnica', moja majka, nije htjela nestati. Obzirom da je se nije mogao riješiti fizički, odlučio se od nje emocionalno odmaknuti. Svake bi se večeri zaključao u svoj kućni ured. Svakog bi vikenda odlazio u svoju trgovinu. Kako se od mene očekivalo da radim za njega, slijedila sam ga gdje god da je išao. Vrlo rano, moja je majka primijetila taj neobičan obrazac, i to joj se nije nimalo svidjelo. Baš nimalo. No, obzirom da je bila prilično nezrela, nije se znala nositi s takvom situacijom. Osjećala se izoliranom, što je ustvari i bila. Tako je počela često vikati. Uglavnom na mene.
'Rekao mi je da biram između njega i mame. Znala sam da ne smijem odabrati nju'
Jednog konkretnog subotnjeg jutra (tada smo živjele s Garyjem otprilike šest tjedana), bila sam u kupaonici i oblačila se kako bismo mogli otići na tržnicu - kao što smo odlazili svakog vikenda. No, moja majka nije bila sretna pa je stala ispred vrata i krenula kukati: 'Zašto se oblačiš da bi išla na tržnicu? Ha? Trebala bi ostati ovdje, sa mnom.'
A tada je u hodnik ušetao Gary. Moja mu je majka rekla: 'Želim da Shell ostane ovdje sa mnom. Prečesto je vodiš sa sobom na tu tržnicu!'
Gary je, kao i uvijek, ostao potpuno smiren dok je moja majka bjesnila. Nonšalantno joj je rekao: 'Zašto ne bi dopustila da Mooch sama odluči što danas želi raditi? Mislim da je savršeno sposobna odlučivati sama za sebe.'
Jednom se rečenicom uspio izvuči iz bilo kakve odgovornosti za nastalu situaciju. Umjesto toga, sva je krivnja bila svaljena isključivo na mene. Sa osam su me godina natjerali da biram izeđu vlastite majke i Garyja. Naravno, nije se tu radilo o pravoj odluci. Gary je to znao. Ako odaberem njega, odmah bi me odveo daleko od majke i ponudio mi neku vrstu nagrade. Ali ako odaberem mamu, ne bi bilo apsolutno nikoga tko bi me mogao zaštititi od Garyja. Kad bih ga otpisala, to bi značilo da ću ispaštati za svoje grijehe.
I tako sam odabrala Garyja. A moja je majka, naravno, postala potpuno bijesna. 'Tržnica!', vrištala je. 'Ne možeš ići na tržnicu! Ja sam tvoja majka! Ostaješ ovdje sa mnom!'
Ali Gary me tada već uspio izvući van. 'Rekla si joj da bira i ona je odabrala, Judy', rekao je. 'Pomiri se s tim.' Bila sam usred scene u kojoj je Gary uspio razdvojiti mene i moju majku. Bila sam prilično sigurna da bi se Gary, da je bio u mogućnosti, i zauvijek riješio moje mame. Cijelo je vrijeme lobirao da me posvoji, ali se moja majka opirala. Iako je u mnogo čemu bila užasno naivna, znala je da će je, ako postane moj zakonski skrbnik, ostaviti, a zatim i tražiti potpuno skrbništvo nada mnom.
Srećom, nikad nije pala na taj trik. Ipak, bilo mi je potpuno nevjerojatno da je odlučila ostati s čovjekom koji ju je toliko puta omalovažio i koji je od nje doslovno oduzeo njenu mladu kćerkicu.
'Govorio mi je da sam ja njegova prava supruga'
Osobno sam uvjerena da me Gary smatrao svojom pravom ljubavi. A to znam zato što mi je to govorio. Iznova i iznova. 'Ti si moja prava supruga', govorio bi mi svakog jutra dok me vozio u svom automobilu. 'Ti si moja prava supruga', govorio bi mi svakog dana kad bismo u trgovini na tržnici radili i stajali jedno pored drugoga. 'Ti si moja prava supruga', govorio bi mi svakog poslijepodneva dok bismo potpuno goli ležali u ogromnom bračnom krevetu koji je večer prije dijelio s mojom mamom.
Kad je to izgovarao, nisam točno znala što bih mislila. Znam da je to trebao biti kompliment, jer, govorio je to toliko često i s toliko mnogo intenziteta. Ali moj 8-godišnji mozak jednostavno nije bio u mogućnosti procesuirati činjenicu da me taj 33-godišnji muškarac gledao kao svoju partnericu. Bila sam tek malena djevojčica. On je bio s mojom majkom. Mi smo bili obitelj. On je bio moj otac, a ja sam bila njegova kćerka. Zar ne?
Tako sam ja to vidjela. Tako sam ja to barem željela vidjeti. Samo sam htjela biti normalna, kao ostala djeca. Samo sam htjela imati normalan život.
Tako da, kad bi mi Gary rekao: 'Ja sam s njom samo zbog tebe. Ti si ona koju zapravo želim', to bi me zbunjivalo. Nisam se osjećala ugodno. Osjećala sam se krivom, pretpostavljam. S jedne sam strane znala da je to što čini veoma pogrešno. Taj mi je tip govorio da bih trebala zamijeniti vlastitu majku. Zbog toga sam se osjećala naprosto grozno. I unatoč njenim žutim minutama, voljela sam svoju majku i prema njoj sam osjećala duboko poštovanje i vjernost. Garyja sam se, s druge strane, užasno plašila. Gadio mi se. Zadnja stvar koju sam htjela jest nadmetati se s nekime - a pogotovo s vlastitom majkom - za njegovu pažnju."
Izvor: Redbook Magazine
