Iskustva majki i mišljenja stručnjaka

Ove mame koriste marihuanu za liječenje postporođajne depresije. Neki liječnici to podržavaju

Piše: Vlatka Ernečić / Vrijeme: 14:00 31.08.2017 / Rubrika: ,
Foto: Taws13 / Thinkstock
0

Korištenje marihuane u svrhu liječenja postporođajne depresije nešto je o čemu se jako malo priča, a znanstvenih dokaza za njenu učinkovitost veoma je malo. Ipak, mnoge je majke koriste upravo kako bi smanjile užasavajuće simptome ove bolesti i sve više javno progovaraju o vlastitim iskustvima. I dok se neki liječnici kunu u učinkovitost medicinske marihuane kod žena koje pate od PPD, neki tvrde kako to nije nimalo sigurno ni preporučljivo. Ovo su različite strane ove priče, oko koje je još uvijek omotan ogroman veo stigme

Celia Behar i dan danas se jako dobro sjeća trenutka u kojem je shvatila da muka koju prolazi ima svoje ime. Tri je tjedna te jeseni 2006. godine ležala u krevetu, držeći svoju tek rođenu kćerkicu, H, nekontrolirano plačući i ispričavajući joj se. Bilo joj je žao zbog toga što nije ništa osjećala prema njoj. Bilo joj je žao zbog toga što u tom trenutku nije htjela biti ondje, niti bilo gdje drugdje.

Bilo joj je žao zbog toga što je neprestano gledala bočicu Percoceta koja joj je stajala na noćnom ormariću te što je zamišljala da uzme sve tablete odjednom. 33-godišnja terapeutkinja iz New Yorka nije imala pojma i nije mogla shvatiti što joj se točno događa.

A onda se sjetila Brooke Shields koja sjedi na kauču u showu Oprah Winfrey 2005. godine… I Shields je tada opisivala svoje osjećaje koji su bili; te identično histerične suze, mržnja prema samoj sebi, užasan bijes, isključenje… “Nemojte ignorirati simptome postporođajne depresije. Otkrijte koji su vam lijekovi dostupni”, izjavila je Shields tada u kameru. A upravo je to učinila i Celia Behar. Nazvala je svog ginekologa, a on joj je prepisao Prozac.

Liječnici su joj prepisivali razne antidepresive, ali ni jedan od njih nije joj pomagao

Ilustracija / CentralITAlliance / Thinkstock

“Prozac je bio nešto poput flastera. Nikad se nisam mogla zaista opustiti. Ali mi je pomogao da ponovno mogu barem donekle normalno funkcionirati i da prestanem biti uplakana i u kaosu. A samu sam sebe uvjeravala da je ono što je ostalo, taj bijes i anskioznost koje sam osjećala negdje duboko u sebi, da je to u potpunosti normalno. Pomislila sam: ‘Pa to je valjda samo majčinstvo…'”, priča Behar.

No, Prozac je sa sobom donio i neke nuspojave: insomniju, migrene, osjećaj slabosti, suhoću usta, drhtave ruke… Behar je prestala uzimati tablete unutar nekoliko mjeseci kad se depresija počela povlačiti, iako se još uvijek osjećala anksiozno i jedva je spavala… Rekli su joj da ne smije uzimati lijekove za anksioznost jer doji. I tako se godinu dana borila sama, bez pomoći, a zatim se 2007. vratila liječniku, koji je rekao da problemi nisu uzrokovani hormonima te joj prepisao beskonačnu dozu Xanaxa, Valiuma, Ativana i Ambiena.

Kad je rođena njena druga kćerkica, L, 2011. godine, Behar je mislila da je ovoga puta spremna. I da, tada nije bila uplakana ili nepovezana sa svojom bebom. No, zato je njena anksioznost bila nepodnošljiva. Nije mogla ušetati u prostoriju bez da je u glavi imala scenarij katastrofe koja bi se mogla dogoditi, niti je mogla sjesti prije nego je završila baš svaki zadatak koji si je zadala. Ona to opisuje “letenjem kroz život”, jer se neprestano trudila biti savršena majka te se pridržavati svakodnevnog rasporeda koji je uključivao posao i brigu o njenim kćerkicama. Prošla je još jednu godinu dojenja i cijelo se vrijeme uvjeravala da je sve u redu. Insomnija, bijes, tuga, pomiješani osjećaji – sve se ovo očito dupla kad dobijete drugo dijete.

Tjednima je razmišljala o tome je li uzimanje marihuane zaista pametna ideja ili baš i ne

Tek kad ju je njen prijatelj iz srednje škole, Tom Grubbs, upozorio na njene simptome, shvatila je da se radi o postporođajnoj depresiji, ali u drugačijoj formi. Predložio joj je stoga jedan tretman, koji je smatrao mnogo učinkovitijim od klasičnih farmaceutskih proizvoda. Plus, bilo je manje nuspojava. Također, taj je tretman pomogao njegovim prijateljima koji pate od anskioznosti. Pitao ju je želi li probati marihuanu? Behar je bila u šoku. “Mame ne puše marihuanu. Mame piju vino”, rekla je tada Grubbsu.

Prema podacima, postporođajna depresija navodno pogađa otprilike 15 posto novopečenih majki. I dok se u SAD-u marihuana legalizira u sve više saveznih država, ona se u formi medicinske marihuane još uvijek ne nalazi na listi potencijalnih lijekova za liječenje postporođajne depresije. Ipak, sve se više žena odlučuje upravo na tu metodu liječenja simptoma PPD, onog trenutka kada konvencionalni lijekovi postanu neučinkoviti ili pak jednostavno nedostupni.

Celia Behar nekoliko je tjedana provela razmišljajući bi li to stvarno trebala isprobati. Jednom je usput spomenula Grubbsov prijedlog prijateljici iz Kalifornije, a nekoliko dana kasnije na vrata joj je stigao paketić. Skrivena unutar posude za kavu, zamotana slojevima one pucketave plastike, nalazila se kod kuće uzgojena marihuana. Behar je tjednima samo zurila u nju. A zatim je jedne večeri, sjedeći sama na trijemu kuće, uzela pokoji dim. I po prvi puta nakon gotovo pet godina – napokon je mogla spavati. Behar je tako počela pušiti noću, u potpunoj tajnosti, skrivajući se od obitelji, prijatelja, kolega, čak i svog supruga, koji se nekad borio s ovisnošću o drogama. (Ona i njen suprug rastali su se 2015. godine.) Njena je insomnija nestala. Anksioznost se smanjila. Napokon je mogla biti tu za svoju djecu.

Iako je marihuana u Los Angelesu, gdje živi, legalna, i dalje se sramila što je konzumira i radila je to u tajnosti

“Meni se čini da sam prije toga živjela u crno bijelom svijetu. A kad sam počela uzimati marihuanu, svijet se činio puno šarenijim. Čak je i činjenica da sam se napokon mogla naspavati smanjila moju anksioznost. Sve se promijenilo. Nisam se osjećala napušeno. Nisam bila nesposobna normalno funkcionirati. Samo sam se izvukla iz depresije i živnula”, priča Behar.

Godine 2014., iste one godine kad je medicinska marihuana postala legalna u New Yorku, Behar se preselila u Los Angeles kako bi se njen suprug mogao posvetiti glumačkoj karijeri, dok je ona vodila svoju web stranicu The Lil’ Mamas. No, čak se i u Kaliforniji, gdje je konzumacija marihuane dozvoljena već 20 godina, osjećala posramljeno što je i ona konzumira. Nije koristila marihuanu kako bi ublažila simptome epilepsije ili kronične bolesti niti kako bi umanjila posljedice kemoterapija, a također je osjetila kako je druge mame tajno osuđuju zbog toga što radi. Dvije godine kasnije, Tracy Ryan, osnivačica organizacije CannaKids i zagovornica korištenja medicinske marihuane, nagovorila ju je da svoju priču ispriča i drugim ženama, koje je definitivno moraju čuti, tvrdila je.

Početkom 2016. godine, Behar je pristala javno progovoriti o svom iskustvu za KXAN Austin i Yahoo! News, a priču je podijelila i na vlastitoj web stranici. Reakcije na njeno priznanje počele su stizati sa svih strana. Tisuće ljudi optužile su Behar da je “ovisnica” i da boluje od “izmišljene” bolesti. Jedan ju je čitatelj, koji ju je kasnije prepoznao u lokalnoj trgovini, čak i uživo maltretirao te je optužio da Amerikom širi epidemiju droge i potiče djecu da postanu ovisnici. Privatno je pak Behar primala tisuće i tisuće mailova majki i očeva sa svih strana svijeta, koji su joj zahvaljivali što je ispričala svoju priču i što se odlučila izboriti protiv stigme koja se stavlja i na korištenje marihuanu u liječenju, ali i na samu PPD.

Iskustvo još jedne mame potaknulo je razgovor o ovoj temi, a svakako bi ga trebalo biti i više

Ilustracija / Monkeybusinessimages / Thinkstock

“Stigma oko postporođajne depresije bila je jednaka onoj vezanoj uz marihuanu. A iskreno, ne znam što je gore. Rijetko se dogodilo da negativni komentari nisu obuhvatili i jedno i drugo istovremeno. Također, bilo mi je fascinantno da su svi oni, koji su mi pisali pozitivne komentare, to radili u ‘tajnosti’. Nitko nije htio podijeliti svoju priču u komentarima, javno. A to mi je dalo do znanja da su uplašeni. I iako sam ovime pomalo načela diskusiju, moj posao još uvijek nije završen”, tvrdi.

Jenn Lauder, mama iz Oregona koja je marihuanu koristila za liječenje anskioznosti i depresije čak 16 godina, jedna je od rijetkih koja se ne boji o tome javno govoriti. I dok je prestala koristiti marihuanu 2007. kad je bila trudna, njena ju je povijest bolesti učinila prilično sigurnom da bi mogla patiti i od PPD. Tada je živjela u Marylandu, gdje je medicinska marihuana u to vrijeme bila ilegalna (legalizirali su je 2014. godine), pa je sa svojom babicom u bolnici dogovorila da joj potajno da tek mrvicu marihuane nakon poroda. Znala je da će ti prvi stresni mjeseci nakon poroda uzrokovati pojačanje anksioznosti i emocionalno isključenje. Također je znala da konvencionalni lijekovi nisu rješenje, jer, u prošlosti se zbog njih osjećala isključeno i bezosjećajno. Kao mladoj majci, tvrdi, tada su joj najviše pomagali kanabis, joga i meditacija, u njenoj borbi s anksioznošću i pomiješanim osjećajima i čudnim mislima.

Lauder toliko vjeruje u korist konzumacije marihuane, kako u medicinske svrhe tako i rekreativno, da je svoj fokus u karijeri potpuno prebacila s edukacije na online marketing kojim pomaže čitavoj industriji marihuane. 2016. godine, Lauder i njen suprug, Chad Dean, pokrenuli su stranicu splimm.com, koju nazivaju “online novinama o marihuani i roditeljstvu”, a cilj im je normalizirati konzumaciju marihuane među roditeljima i izgraditi čitavu zajednicu savjesnih korisnika.

Ova je mama dojila svoju kćerkicu i u to vrijeme konzumirala marihuanu. Tvrdi kako nikad zbog toga nije imala problema. Ipak, neki liječnici se ne slažu

Ilustracija / RomanovaAnn / Thinkstock

Za razliku od Celije Behar, Lauder nije imala problem s konzumacijom marihuane dok je dojila svoju kćerkicu. Sama je provela vlastito istraživanje kojim je sebi dokazala da će to biti u potpunosti bezopasno. “Kao što ljudi mogu i vidjeti, ja danas imam sretnu, zdravu, inteligentnu, aktivnu i nevjerojatno hrabru devetogodišnjakinju. No, dokle god ne dobijemo službeni dokaz i znanstveno istraživanje te dok ovakvu metodu ne odobre službene osobe, moram naglasiti kako je moj primjer isključivo amaterski dokaz učinkovitosti metode, ali meni se čini kao sasvim dobar primjer”, priča Lauder.

No, mnogi psihijatri i liječnici strogo se protive korištenju marihuane tijekom dojenja i tvrde kako to nije sigurna metoda. Na web stranici cijenjenog medicinskog InfantRisk Centra stoji upozorenje kako majke, koje tijekom dojenja konzumiraju marihuanu, riskiraju zdravlje vlastitog djeteta. U izjavi za medije 2015. godine, predstavnici Američkog udruženja za porodništvo i ginekologiju pak tvrde: “Postoji vrlo maleni broj podataka koji pokazuju kako korištenje marihuane utječe na dijete tijekom dojenja, a kako snažniji podaci nedostaju, to je razlog što ne potičemo korištenje marihuane.” No, mnogim se ženama tijekom dojenja pripisuju razni lijekovi, antidepresivi, lijekovi protiv bolova te oni koji im pomažu proizvesti veće količine mlijeka, a mišljenja o tome kakve efekte svi ti lijekovi mogu imati na dijete neprestano se mijenjaju.

“Nitko ne razmišlja dva puta prije nego vam prepiše Oxycontin za liječenje postporođajne depresije, iako dojite”, objašnjava Samantha Montanaro, kojoj su upravo taj lijek prepisali nakon što je dijete rodila carskim rezom. Tek su je kasnije upozorili na užasne nuspojave i efekte koje lijek može izazvati kod njenog tek rođenog sina, pa se svim silama trudila kako bi ga prestala uzimati. Grafička dizajnerica i koordinatorica evenata sebe opisuje kao “osobu vesele osobnosti”, a suprotno iskustvu Celije Behar ili Jenn Lauder, ona nikad u životu nije patila od kliničke depresije. Nakon što je 2008. godine rodila (u Chicagu), zapljusnuo ju je val neprestanog plakanja, tuge, frustracije i izolacije, zbog čega joj je bilo iznimno komplicirano brinuti o svom novorođenom sinčiću. No, ona nikad nije liječila svoju postporođajnu depresiju na pravilan način. “Moji su mi liječnici rekli: ‘Popij čašu vina ili malo prošetaj kad osjetiš da si anksiozna'”, tvrdi. “Da, to je bio njihov prijedlog, a to mom postporođajno-depresivnom stanju nije baš ni malo pomagalo”, dodaje. Ipak, otkrila je lijek. I za nju je korištenje marihuane tijekom razdoblja PPD-e učinilo ono što ni jedan lijek nije uspio. Marihuana joj je bila “apsolutni spasitelj” u tim trenucima, tvrdi, te joj je smanjila osjećaj žalosti i ponovno uravnotežila emocije.

Jedna je liječnica svojim pacijenticama odlučila prepisivati isključivo marihuanu. A vodi ih kao pacijentice koje boluju od ‘kronične bolesti’

Ilustracija / Jacoblund / Thinkstock

A još tisuće i tisuće uplašenih i zbunjenih žena s istim se problemom javilo doktorici Junelli Chin, koja je specijalizirala osteopatiju te nutritivnu biokemiju i akupunkturu. Ona ženama koje boluju od postporođajne depresije već 15 godina prepisuje korištenje marihuane, ranije u svom uredu u Kaliforniji, a danas u New Yorku. Na pitanje je li medicinska marihuana učinkovita za liječenje simptoma postporođajne derpesije, Chin odgovara: “Da.” Prema njenim riječima, marihuana može učinkovito ublažiti mnoge simptome koje žene doživljavaju tijekom postporođajne depresije – poput osjećaja tuge, anskioznosti, insomnije i gubitka apetita. Također, ne postoji rizik od smrtonosnog predoziranja. Zapravo, žene mogu kontrolirati vlastite doze vodeći se vlastitim potrebama. Isto tako, mogućnost razvitka ovisnosti manja je od mogućnosti razvitka ovisnosti o kofeinu. No, s obzirom na to da postporođajna depresija ne spada u stanje koje se smije liječiti medicinskom marihuanom, Chin svojim pacijenticama često daje dijagnozu neke “kronične bolesti”, što se smatra stanjem koje se smije liječiti marihuanom u svim saveznim državama gdje je ona legalizirana. Ali upravo tu ‘kroničnu bol’ svaka ta majka i ima, tvrdi.

A briga koju mnogi liječnici izražavaju zbog nedostatka medicinskih istraživanja i zbog mogućih štetnih učinaka kanabisa zbunjuju doktoricu Chin. “Postoji više od 20 tisuća podataka vezanih uz ovu temu u medicinskim katalozima diljem svijeta. Mnogo sam istraživala jer, kao liječnica, moram biti iznimno odgovorna, i nisam pronašla niti jednu jedinu studiju koja je dokazala da bi marihuana mogla uzrokovati štetne efekte. Ako niste povezani sa svojim tek rođenim djetetom, to je, samo po sebi, opasno. Naravno, naši su standardi stručne i kontrolirane studije, a činjenica da se kanabis nekad ilegalno koristio razlog je što o toj temi postoji toliko malo istraživanja. No, vlastita iskustva koja javno dijele brojni pacijenti prilično su ogroman dokaz učinkovitosti ove metode. I to nikako ne možemo ignorirati”, tvrdi Chin.

Ipak, neki liječnici tvrde kako je priča o tome da marihuana pomaže u liječenju postporođajne depresije veliki mit. I upozoravaju na opasnost njene konzumacije

Ilustracija / Jochen Sands / Thinkstock

Ipak, činjenica da mnoge žene kanabis kao lijek uzimaju “na vlastitu odgovornost”, vođene tek anegdotalnim i nestručnim dokazima njegove učinkovitosti, zabrinjavaju liječnicu Samanthu Meltzer-Brody, direktoricu Perinatalnog psihijatrijskog programa sa Sveučilišta u Sjevernoj Karolini. Ona smatra kako su nam potrebni istinski i stručni dokazi, prikupljeni kontroliranim istraživanjima o samoj postporođajnoj depresiji. Upravo je ona članica jednog stručnog tima koji se bavi istraživanjem genetskih faktora koji mogu utjecati na pojavu PPD-e. Također, ona je jedna od kreatorica takozvane PPD ACT aplikacije, koja se na neki način smatra jednom od najvećih ‘studija’ postporođajne depresije koja se direktno obraća ženama koje pate od ovog poremećaja putem pametnih telefona. Od njenog izbacivanja u javnost u ožujku 2016. godine, skinulo ju je otprilike 14 tisuća žena te su sve one na taj način sudjelovale u velikoj internacionalnoj studiji.

“Žene misle da je marihuana sigurna samo zato što je prirodna. Ali ja smatram da je to najobičniji mit i zabluda”, tvrdi Meltzer-Brody. “No, s obzirom na to da postoji iznimno mali broj istraživanja o marihuani, o tome ne postoji mnogo podataka. No, podaci koji postoje su zabrinjavajući. Ako ljudi pate od anksioznosti, za njih postoji mnogo različitih metoda liječenja za čiju uspješnost postoje čvršći dokazi, a ne mora se nužno raditi o farmakološkim lijekovima. Ali ideja da je marihuana na bilo koji način sigurnija i učinkovitija od antidepresiva je mit”, dodaje.

S druge strane, Jenn Lauder brine o ženama kojima su sve te navedene metode ili nedostupne ili za njih ne daju nikakve rezultate. Kao zagovornica korištenja kanabisa često prima e-mailove žena koje pate od postporođajne depresije i kojima svi prepisani lijekovi uopće ne pomažu. Nekima od njih pak zdravstveno osiguranje ne pokriva troškove liječenja mentalnih tegoba, zbog čega si takve lijekove ili odlaske psihijatru ne mogu ni priuštiti. Neke su pak zbunjene zbog neadekvatnog liječenja od strane njihovih liječnika i ginekologa, koji ignoriraju pojedine simptome ili im prepisuju lijekove tek jednom tijekom cijelog perioda bolesti. Postporođajna se depresija, naime, može javiti u bilo kojem trenutku u razdoblju od godine dana nakon poroda, a mnoge žene imaju problematična iskustva s prepisanim lijekovima, jer zajedno s liječnicima nikako ne mogu odrediti potrebnu dozu niti pravi lijek koji će im ustvari pomoći. A ako ga i pronađu, lijeku je obično potrebno i do nekoliko tjedana da počne djelovati.

“Mnoge od njih osjećaju da njihove potrebe nisu zadovoljene”, tvrdi Lauder. “Ignorira ih se. Preispituje se njihovo stanje. Govori im se da se jednostavno pokušaju smiriti i da će im uskoro biti bolje. Ili im se pak prepisuju lijekovi koje im je riskantnije uzimati nego što im je riskantno uzimati kanabis. To je jedan ogroman problem, a i dalje postoji ogromna stigma koja mu je pripisana te se o svemu i dalje previše šuti”, dodaje.

Sve ove žene javno govore u ime onih majki koje su uplašene, zbunjene i koje se bore s pronalaskom pravog lijeka za vlastiti poremećaj

Tijekom godina i godina liječenja, liječnica Junella Chin primijetila je određeni obrazac vezan uz postporođajnu depresiju. Žene joj obično dolaze uplakane ili pak potpuno isključene. Očevi ili bake čuvaju njihovu djecu, jer ih one odbijaju i dotaknuti. A s obzirom na to da su u potpunom kaosu, te žene nisu sposobne proizvoditi mlijeko za dojenje vlastitog djeteta. Često joj govore: ‘Moj mi je liječnik prepisao Zoloft i rekao mi da će početi djelovati za dva mjeseca.’ I upravo to zaprepaštava doktoricu Chin. “Dva mjeseca?”, ona im obično odgovara. “Ne trebate čekati dva mjeseca.” Chin svojim pacijenticama obično prepisuje manje količine oralne tinkture kanabisa koja sadrži manju dozu psihoaktivnog sredstva THC-a te ih naručuje na dodatan pregled već tjedan dana nakon uzimanja kanabisa. “A zatim pratimo razvoj stanja, a one mi se obično vraćaju same noseći svoje bebe”, objašnjava Chin. “A ja im onda odgovaram: ‘Evo, djeluje!'”

No, za sve žene koje ne mogu pronaći nekoga poput doktorice Chin, Celia Behar nastavlja javno pričati svoju priču. Ona je priča za sve žene koje žive u državama u kojima je marihuana i dalje ilegalna. Ona je priča za sve žene koje marihuanu koriste u tajnosti te žive u strahu da bi sutra mogle biti uhićene ili bi im zbog toga mogla biti oduzeta djeca. Ona svoju priču priča zbog svoje sestre Julie, kojoj je 2016. godine dijagnosticiran četvrti stadij raka debelog crijeva. Njena organizacija, The Lil’ Mamas, nedavno je postala prva manistream web stranica namijenjena roditeljima koja javno podržava uzgoj marihuane (surađuju s vlasnicima jedne farme marihuane i redovito ih promoviraju). Oni na taj način potiču žene da zatraže sigurnije, legalno i dostupnije korištenje marihuane i proizvoda na bazi kanabisa.

“Nema bolje ni moćnije organizacije od nas mama. Mame su te koje uvijek pokreću lavinu promjena”, dodaje Behar za kraj.

Izvor: Redbook Magazine

Piše: Vlatka Ernečić / Vrijeme: 14:00 31.08.2017 / Rubrika: ,

Imaš komentar?

Još iz rubrike

Povratak na Net.hr