I dok je Hillary Clinton u svom naoko jednostavnom, bijelom odijelu prošetala pozornicom na Nacionalnoj konvenciji Demokratske stranke, izgledala je prilično savršeno. Njegov besprijekoran kroj ukazivao je na njezin autoritet, njegova besprijekorna bjelina povezala ju je s feminizmom, a činjenica da odijelo nije imalo potpis bilo kojeg (slavnog ili manje slavnog) dizajnera, tako neimenovano pripadalo je svakoj ženi, piše Racked. No, naizgled savršeno, odijelo je nije učinilo samo moćnom, nego je zbog jednog propusta - u činjenici da nije imalo džepove, ponovno pokrenulo kroz povijest već toliko puta spomenuto pitanje.
Dosad se već mnogo pisalo i raspravljalo o tome ima li seksizam veze s time. I dok se muškarci zapravo nikada nisu previše bavili ovim pitanjem, žene su tijekom povijesti imale, a i dalje imaju, mnogo toga za reći o ovoj temi. "Jedna je nadmoć prisutna na muškoj odjeći... a to su džepovi. Žene tako sa sobom nose torbe, koje su ponekad našivene na odjeću, ponekad vezane za njih, ponekad ih nose u ruci, ali torba nije džep", napisala je za New York Times Charlotte P. Gilman još 1905.
Ženama džepovi ne trebaju?
I zaista, istinitije riječi od ovih nisu mogle biti napisane, a upravo džepovi - više od hlača, više od kravata, pa čak više i od odijela - nešto su što najviše razdvaja dva spola. A za to postoji politički razlog.
U srednjem su vijeku i žene i muškarci nosili torbe zavezane oko struka ili pak one zavezane za remenje i sve su izgledale otprilike kao ono što danas znamo kao 'pederuše'. Ali kako je stanovništvo postajalo sve više urbano, a lopovi sve lukaviji, ljudi su počeli skrivati svoje džepove ispod slojeva odjeće, kako bi nadmudrili džeparoše. Tako su i ženski kaputi i muške jakne bili opremljeni skrivenim prorezima, do kojih se moglo doći samo ako biste posegnuli s unutarnje strane.
U kasnom 17. stoljeću 'pravi' džepovi polako su postali sastavni dio muških odjevnih predmeta - pa su se tako nalazili na kaputima i na hlačama, dok kod žena to nije bio slučaj. Kako na odjeći nisu imale ušivene džepove, žene su nastavile skrivati svoje improvizirane, na odjeću zavezane džepove, koji su zapravo bili viseće vrećice. A s obzirom na to da su džepovi-vrećice bili prilično veliki, u njih je moglo stati svašta - od hrane, ključeva, satova, igala za šivanje, novca - što god bi vam možda moglo zatrebati u bilo kojem trenutku.
Ovako je nekako izgledala reticule torbica u 18. stoljeću
Francuska je revolucija, pak, sve to promijenila. I dok je sredinom 18. stoljeća, kojim je vladao rokoko, odjeća vrištala 'bogatstvom i dekadencijom', potkraj stoljeća sve je krenulo u smjeru suzdržanosti. Odjeća je postajala sve užom i pripijenijom uz tijelo, a taj neoklasični izgled ženama više nije dopuštao nošenje onih velikih, visećih vrećica - koje bi sada bile i više nego vidljive. No, žene su i dalje trebale negdje nositi svoje stvari. Tako je rođena mala, prilično kičasta torba - reticule, koja zapravo nikad nije ni nestala.
Ubrzo nakon nje, točnije početkom 19. stoljeća, pojavio se i chatelaines - remen koji se nosio oko struka, a bio je sastavljen od nekolicine privjesaka za koje su bili prikopčani spremnici za zaista razne potrepštine. A za razliku od dotadašnjih torbi koje su bile skrivene, ovi su modni dodaci sve ženske potrepštine učinili prilično vidljivima.
Uz bok Rational Dress Societyju, javlja se i prvi val feminizma
Chatelaine
Još 1954. godine Christian Dior je rekao: "Muškarci imaju džepove kako bi unutra stavili potrebne predmete, dok ih žene imaju za ukras" i time prilično jasno sumirao što se smatra muškom, a što ženskom ulogom, opisano modnim rječnikom. Očito je muška odjeća dizajnirana da im nečemu koristi, dok je ženska odjeća dizajnirana isključivo kako bi dobro izgledala. Tako i džepovi, ili zapravo nedostatak istih, čine prilično veliku uslugu rodnoj neravnopravnosti. Muškarci su, očito, zauzeti raznim poslovima, dok su žene zauzete time da se u njih gleda. Pa zašto bi im onda, zapravo, i trebali džepovi?
Kako su se ženski džepovi iz onih skrivenih ispod odjeće pretvorili u male, vidljive torbe i remenje, tako se ženama oduzimalo pravo na privatnost, ali i na slobodu. Kako više nisu mogle nositi previše potrebnih stvari, jer ih nisu imale kamo staviti, sve ih se više činilo ovisnima o muškarcima, a sve manje opasnima (tvrdili su tako sami muškarci).
Pitanje džepova na ženskoj odjeći prekretnicu je doživjelo kada je osnovan Rational Dress Society u sklopu viktorijanske reforme odijevanja, a borili su se za to da se ženama omogući odjeća koja ide u prilog njihovu zdravlju, i tu su odbačeni korzeti, a zagovarala se odjeća u kojoj će se žene moći nesmetano kretati, među ostalim i voziti bicikl.
Sufražetkinje i borba za jednakost prava spolova
Potkraj stoljeća jedno je muško odijelo imalo i do 15 džepova, a u članku New York Timesa iz 1899. godine napisali su: "Kako postajemo sve civiliziraniji, treba nam sve više džepova. Ljudi bez džepova, otkad su oni izmišljeni, nikad nisu bili veliki, a žene nam ne mogu parirati ako i dalje ostanu bez džepova."
Uz bok Rational Dress Societyju, javlja se i prvi val feminizma (New Woman) zajedno sa svojim pobornicama, sufražetkinjama - koje se počinju boriti za jednaka prava što ih imaju i muškarci. I dok su žene počele hodati s rukama u svojim velikim, vidljivim džepovima, jedan prilično šokirani autor za The Graphic je 1894. godine napisao: "Džepovi 'Novih žena', neodoljivo korisni kakvi jesu, čini se, žele pokazati njihov novi fetiš, pokazati da one više ne žele biti sramežljive, jer tko to uopće može biti kada stoji tako ponosno s rukama u džepovima?"
Ženski kostimi s džepovima za revolvere
Jedan je dizajner ženskih biciklističkih 'kostima' 1895. godine na njih odlučio staviti i džepove za nošenje pištolja. "Ne želi baš svaka od njih u džepu nositi pištolj, ali veliki dio njih želi, no to nemaju hrabrosti izreći. Čak i kad mi ne kažu za što im konkretno treba džep, obično same nesvjesno izdaju koja će biti njegova svrha time što od mene traže da džep obložim debljim pamukom ili kožom", ispičao je anonimno za New York Times.
"Pregršt džepova na odjelima sufražetkinja", stoji u naslovu članka objavljenog 1910. godine u NY Timesu, a džepovi ovdje predstavljaju činjenicu da zaista postoje žene kojima je na pameti njihovo pravo glasovanja. "Odjelo ima sedam do osam džepova, a svi su vidljivi i sve ih je prilično lako pronaći", piše u spomenutom članku, a ovaj zadnji dio o njihovoj vidljivosti nagovještava priličnu anksiozost koja se stvorila oko promjena koje se događaju sa ženskom odjećom, privatnosti i vlasništvom. Nije se tu čak toliko radilo o činjenici da će žene moći slobodno hodati s rukama u džepovima, nego o tome što će u njima možda skrivati nešto tajno, privatno, čak i nešto smrtonosno.
Hillary Clinton na Nacionalnoj konvenciji demokrata
Tako se od sufražetkinja pa sve do Susanne s Beverly Hillsa, koja danas izrađuje odijela za uspješne poslovne žene među kojima je i Hillary Clinton, kandidatkinja za predsjednicu SAD-a, mnogo toga vezano uz žensku odjeću promijenilo. No što se tiče džepova na istoj toj odjeći, nije se promijenilo gotovo ništa. A najjednostavnije objašnjenje jest - dokle god dizajneri stvaraju žensku odjeću bez džepova, žene moraju kupovati torbice.
Pa što onda točno znači i što predstavlja bijelo odijelo koje je Hillary Clinton odjenula na Nacionalnu konvenciju demokrata gdje je prihvatila nominaciju za predsjednicu? Ali i sva ostala njezina odijela koja, iako ih karakteriziraju pretežno hlače koje su njezin zaštitni znak, redovno nemaju (iskoristivih) džepova? Takva odijela Clinton na neki način predstavljaju kao sveticu. I želi se poručiti da žena samo tako može biti na tako visokoj poziciji. U ovim odijelima nema ničeg skrivenog, jer se, naravno, to 'nešto' nema gdje skriti.
