Ispovijest

‘Kod nas u obitelji nije bilo tradicijskih običaja. Trudit ću se svom sinu priuštiti tradicije koje sam ja uvijek htjela imati’

Piše: Žena Net / Vrijeme: 10:00 18.11.2017 / Rubrika:
Foto: Wonder Woman/flickr
0

Koliko je važno održavati obiteljske tradicijske običaje? Iako ona nije odrasla u obitelji u kojoj su se njegovali običaji, svojem je sinu odlučila pružiti to iskustvo

“Svakog praznika postoji nekoliko stvari kojima se veselim. Većinom je moja lista neka osnovna, kao gledanje klasičnih božićnih filmova ili slušanja božićnih pjesama. Ipak, lista tradicijskih stvari mi je jako važna jer kad sam odrastala mi nismo imali ništa od toga.

Preko muža sam se susrela s tradicijom

Kad su mi se roditelji razveli 1990. godine, sve se podijelilo na dva dijela. Dom, vrijeme i praznici. To je zahtjevalo i da se mi prilagodimo i naviknemo. Ovo nije način na koji se stvara tradicija.

Moji su prijatelji svake godine odlazili na obiteljska putovanja i pričali mi o svojim posebnim tradicijama. Djelomično sam bila ljubomorna i malo zbunjena. Ideja da ljudi svake godine rade iste stvari za mene je zvučala nemogućom. Kod nas toga nije bilo.

Kad sam upoznala obitelj svoga muža ponovno sam se susrela s tradicijom. Njegova obitelj je draga, velika i talijanska te drže do običaja. Svake godine, već deset godina, netko se odjene kao Djed Božičnjak i daje ljudima poklone. Čak sam i ja bila dva puta Djed Božičnjak do sada.

Ali, nije samo za Božić ovakva situacija. Svaki praznik ili obiteljsko okupljanje pričaju se priče koje preživljavaju iz godine u godinu. Ovo je jedna od stvari zbog koje sam se zaljubila u njegovu obitelj.

Odgajat ćemo sina u tradicijskom duhu

Kako moj sin postaje stariji, tako smo odlučili uvesti tradiciju i u naš dom. Ipak, teško mi je odrediti koje stvari bi trebale biti tradicija, a koje su one koje će se dogoditi samo jednom i ostati na tome. Na primjer, prošli Crni petak (dan najvećih rasprodaja) odlučila sam dopustiti svojem mužu da spava koliko želi, dok smo moj sin i ja u pidžamama otišli do lokalnog restorana na doručak. On je tada imao skoro dvije godine pa ga nije trebalo dodatno nagovarati. Brzo sam proglasila ovo novom tradicijom.

Pitam se kako se određuju tradicije. Što ako odlučimo odjenuti odjeću, umjesto pidžama, broji li se to i dalje kao ta tradicija? Ili što ako muž odluči da želi ići s nama? Upravo odluka oko tradicije i njezinog očuvanja nosi mnogo stresa. Vidim zašto se moja obitelj klonila tradicije. Dijelom jer nije bila potrebna, a dijelom jer nije bilo pretjerane želje za dodatnim stresom i pritiskom oko tih posebnih događaja. Možda sam i nesretna jer sam propustila niz tradicija, ali uvijek sam bila voljena i uvijek smo slavili praznike. Samo smo to radili na neki naš, nešto drugačiji način.

Stvaranje tradicije u našoj obitelji danas mi je jako važno. Ali biti odgajana bez tradicijskih običaja naučilo me je da cijenim neke druge stvari.

Želim odgojiti svojeg sina u obitelji koja će bitno utjecati na njega i njegov razvoj. Nadam se kako postoje stvari u našoj obitelji kojima se raduje svake godine i da postoje priče koje može ispričati svojim prijateljima o našim malim obiteljskim avanturama. Kao roditelj, trudit ću se priuštiti mu tradicije koje sam ja uvijek htjela imati.”

Izvor: Pop Sugar

Piše: Žena Net / Vrijeme: 10:00 18.11.2017 / Rubrika:

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr