"Kad sam tek upoznala Johna, bili smo samo prijatelji. Ustvari, tada je bio u braku s drugom ženom, a ja sam bila zaručena za drugog muškarca. Ali ubrzo mi je postao veoma blizak prijatelj i shvatila sam da ga neprestano tražim savjete, bilo da su vezani uz posao, prijatelje ili ljubav.
Prije nego vam išta padne na pamet, ne, nismo imali aferu. Samo smo se našli u životu jedno drugoga baš u vrijeme kad su nam se veze na osobnom planu počele raspadati. Nakon što smo se poznavali tri godine, John se razveo od svoje supruge. Otprilike četiri mjeseca kasnije, ja sam pauzirala zaruke. Ne zato što sam bila zaljubljena u Johna - iskreno sam na njega gledala samo kao na prijatelja - već zato što sam napokon počela shvaćati realnost nasilne veze u kojoj sam se nalazila.
Ubrzo smo moj tadašnji zaručnik i ja odlučili sve u potpunosti prekinuti i dva mjeseca kasnije John me pozvao na spoj. Neću lagati, ta me ideja malo iznenadila - ali me i zaintrigirala. Ipak, tek sam prekinula zaruke i nisam bila sigurna jesam li već spremna za novu vezu. Ali nakon što sam poprilično dugo razmišljala o tome - i nakon što sam razgovarala s najboljom prijateljicom - odlučila sam da mi taj jedan spoj ne može nauditi.
Jednostavno smo odmah kliknuli
Recimo samo da je to bio jedan odličan spoj.
John i ja odmah smo kliknuli, a ja sam napokon počela tog čovjeka gledati u romantičnom svjetlu. 'Kako bi genijalno bilo zaljubiti se u najboljeg prijatelja', pomislila sam. Ta me ideja totalno oduševljavala.
No, jedan jedini problem - barem određenim ljudima - bile su Johnove godine. Jer, dok sam ja bila 28-godišnja učiteljica bez djece, John je imao 47 godina, vodio obiteljski biznis i imao 15-godišnju kćer.
Ali njegove godine meni nikad nisu bile problem. Možda zato što ne izgleda kao da ima 47 godina - mnogo mojih prijatelja mislilo je da ima 35, najviše, kad su ga prvi put upoznali - a možda i zato što se većinu vremena i ne ponaša kao da mu je 47 (znate, muškarci). A možda i zato što se ja često ponašam kao da sam starija nego što jesam, pa nam to stvara odličan balans. A i, na kraju dana, ponosno mogu reći da sam oduvijek bila jedna od onih koje nije briga što drugi imaju za reći.
Razlika u godinama ipak nam stvara izazove
Ipak, 19 godina razlike između nas predstavlja cijeli set izazova. Za početak, tu su njegova kćer i njegova bivša žena, a i jedna i druga su otvoreno priznale kako nije primjereno da John ima djevojku mojih godina. I svjesna sam odakle to dolazi - znam da mnogi komentari njegove bivše žene nastaju iz ljubomore i osjećaja izdaje zbog toga što je njihov brak propao. A njegova je kćerka samo 13 godina mlađa od mene; i navikla je da ni jedan od njenih roditelja nije tako blizak njenim godinama. Tako da, shvaćam. I dok ih oboje uvijek saslušamo - pogotovo kad je riječ o mišljenju Johnove kćerke - ne želimo da nam drugi kontroliraju život.
Što se ostalih tiče, sretni smo što ne postoji mnogo onih koji su imali negativne komentare na našu vezu. Naše nas obitelji podupiru, a prijatelji nam govore da nas dvoje zajedno jednostavno imamo smisla. Možda je to zato što mogu jasno vidjeti koliko smo sretni zajedno. Mogu jasno vidjeti kemiju među nama, i kako dobro komuniciramo i slažemo se jedno s drugim. (Zaista si govorimo baš sve.) Pa ako nam netko nešto i kaže, to je samo zato što su znatiželjni oko toga kako nam to se uspijeva. Ne čini mi se da nas ne odobravaju niti da nas samo žele ogovarati. Jednostavno kao da žele znati koja je naša tajna uspjeha.
Važno nam je samo ono što mi osjećamo
A ako razlika u godinama nekoga i zasmeta, John i ja se trudimo ne obazirati na to. Oboje shvaćamo da se neki ljudi neće slagati s time što smo nas dvoje zajedno i to je okej. Mi znamo kako se jedno zbog drugoga osjećamo i pomažemo si postati boljim ljudima. A svega se toga ne želimo odreći samo zato što nas netko ne razumije.
Ipak, pitam se kako ćemo s djecom... Nas dvoje još uvijek nismo odlučili jesu li i djeca to što zaista želimo, ali ja sam odrastala razmišljajući o tome da ću jednog dana postati majka. Ali smiješno je kako ti život promijeni tu perspektivu. Ne samo zato što sam zaljubljena u muškarca koji je 19 godina stariji - što znači da, ako dobijemo dijete u sljedećih nekoliko godina, on će imati otprilike 70 u vrijeme kad će oni završiti srednju školu - ali, to je ipak velik zalogaj. Ali možda i zato što sam, kao učiteljica, mnogo puta iz prve ruke vidjela koliko je odgovornosti potrebno za biti roditeljem. Imaš taj jedan život ispred sebe o kojem moraš brinuti, kojeg moraš odgojiti, a želiš napraviti samo prave poteze. I to je veliki pritisak. Iskreno, nisam sigurna da je to nešto što bih mogla preuzeti na sebe. Volim biti maćeha i volim našu obitelj onakvu kakva je trenutno. Sigurna sam da bi dijete u našu obitelj unijelo dodatnu dinamiku, ali to je zaista velika promjena. I dok mi John nikad nije rekao da ne želi imati još jedno dijete i da je to apsolutno završena priča, ja sama nisam sigurna da je to nešto što zapravo želim. I dalje razgovaramo o tome.
Ove 'probleme' ne bih mijenjala ni za koje druge
Inače, jedina stvar koja je drugačija u našoj vezi jest svijest o životu, točnije - o njegovu kraju. Ne želim biti pesimist, ali s obzirom da je John prilično stariji od mene, dogovorili smo se da ćemo ubrzo nakon vjenčanja napisati oporuke, tako da to riješimo na vrijeme. Tako ćemo biti sigurni ako se njemu ili meni nešto dogodi - s obzirom da sam svjesna da se tragedije mogu dogoditi u bilo kojoj životnoj dobi - a oboje već znamo koje su želje onoga drugoga te smo spremni svojim obiteljima pomoći sa svim financijskim problemima na koje bi mogli naići ako se nešto stvarno dogodi. Kad je riječ o našoj razlici u godinama, oboje se trudimo biti što spremniji, no trenutno razmišljamo samo o tome gdje će nas život sljedeće odvesti.
Na kraju krajeva, John i ja smo dvoje normalnih ljudi koji se vole i koji će se vjenčati. Da, postoje borbe koje vodimo zbog te razlike u godinama, ali svaka veza ima svoje tamne strane i prepreke koje se moraju preskočiti. A ovo su naše. I iskreno, ne bih ih voljela zamijeniti za neki drugi set problema, jer znam da pored sebe imam idealnog partnera koji mi pomaže izboriti se s ovima koje imamo."
Izvor: Reedbook Magazine
